KUR'ANSKA SVJETLOST

Časni Kur'an: Znaš li što je?

Božja Knjiga, eto to je.

U Njemu su časne riječi,

imal' kitab od Njeg veći?

To je Bož'ja knjiga zadnja,

to je knjiga baš za vazda,

ko ga čuje sav zasija,

ko ga uči milost prima.

Slao ga je Allah Moćni,

i po danu i po noći,

preko uma Muhammeda,

putokaz je ljudskog roda.

Ako želiš sretan biti,

a ne želiš ti patiti,

odluči ga prihvatiti,

a nemoj ga odbaciti.

Kur'an, to je vodič naš,

kroz dubinu duše, baš,

do skrovitih krajolika,

kroz prostranstva tvoga lika.

Da kroz njega osluhnemo,

one talase vječnosti,

što obale naših duša,

zapljuskuju: Sada slušaj!

Kur'an spaja raspršeno,

sjedinjuje razdjeljeno,

sastavlja raspolućeno,

veseli unesrećenog.

Sa Kur'anom uz Allaha,

raspršeni duh se spaja,

razdjeljena duša sanja,

a i mis'o se sastavlja.

Kur'an, to je snage vrelo,

uz njeg', srce uzavrelo,

uz njeg' slabi osnažio,

mrtvi kalb je oživio.

Mnogi um je izmjenio,

mnoga srca uzdigao,

mnoge duše izlječio,

dah života ponudio.

Od riječi i glasova,

nastaje svjetlost blistava,

Kur'an je nebeski glas,

u njemu ćeš naći spas.

Kad je Kur'an zablistao,

kao Sunce je zasjalo,

crni oblak je nestao,

iznad svijeta otišao.

Kad' se sluša glas Kur'ana,

svjetlost srca tad' izranja,

oko  srca tad' ne spava,

duša prima osjećanja.

Dok se s neba on spuštao,

kao vodopad je bio,

žedna srca napajao,

griješne grudi očistio.

Kad' se njegov glas začuje,

i ajeti kad' zabruje,

svi govori drugi stoje,

kao da i ne postoje.

Ko osvjetli svoju dušu,

sa svjetlošću tog Kur'ana,

svjetlost Sunca naspram njega,

u svijeću se tad' pretvara.