POVRATAK ALLAHU

Kada smrtni edžel dođe,

i kad' duša Rabbu pođe,

Dunjaluka više nema,

samo tvoja, tvoja djela.

Dunjaluče ostaj sretno,

mislio sam bit' ćeš vječno,

Ahiretu evo mene,

zaboravih ja na tebe.

Dunjaluk me zavarao,

pa sam slabo vjerovao,

mislio sam živjet' dugo,

gdje ću sada moja tugo.

Radio sam Bože mio,

i ono što nisam smio,

kako sada da Ti dođem,

kojim putem ja da pođem.

Mnogo dana dunjalučkih,

bez misli je ahiretskih,

dunjalučku slast kušao,

na Rabba zaboravio.

Dunjaluče varljiv ti si,

ahiretska vrata to si,

tobom sam ja putovao,

Ahiretu svom išao.

Dok sam mladost ja kušao,

na smrt sam zaboravio,

želio sam ja živjeti,

o smrti i ne misliti.

Sada kada ja smrt kušam,

kada dušu Rabbu puštam,

dunjaluka nigdje nema,

samo moja, moja djela.

Dunjaluče halal tebi,

Ahiretu, selam tebi.

Gospodaru, Gospodaru,

evo mene hrlim Tebi.

Dunjaluče ostaj sretno,

mislio sam bit' ćeš vječno,

Ahiretu evo mene,

zaboravih ja na tebe.