40 HADISA IMAMA NEVEVIJA – 12 HADIS

Zahvala i hvala Allahu Uzvišenom i salevat i selam na poslanike, te posebno na posljednjeg Allahovog poslanika Muhameda, alejhi salatu ve selam, njegovu porodicu i njegove ashabe i sve dobre Allahove robove koji dini islam u prsima nose do Sudnjeg dana! Amin!

Dragi moji prijatelji i moja braćo, ljepota je družiti se uz riječi Allahovog poslanika Muhameda, alejhi salatu ve selam, ljepota je donositi salevata na najbolje stvorenje na dunjaluku, ljepota je biti na mjestu koje Allah najvoli, i na koje spušta svoju milost, smiraj i spominje ovakve skupove onima koji su u Njegovom društvu!

Stoga budimo ponosni na sebe i radujmo se Allahovoj milosti kojom nas večeras obasipa! Amin!

Danas se družimo sa hadisom koji sa malo riječi mnogo nam poručuje. Družimo se sa hadisom za kojeg učenjaci kažu da je jedan od četiri stuba moralnog ponašanja muslimana.

Drugi je stub: „Nećeš vjerovati sve dok ne budeš Volio bratu što voliš sebi“, treći: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.“, i četvrti: " Nemoj se srditi!" „Pravi vjernik voli svome bratu ono što i samome sebi.“

Hajmo se odmah fokusirati na tekst hadisa u kome Allahov Poslanik, alejhi salatu ve selam kaže slijedeće:

Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je rekao: Kazao je Allahov Poslanika,alejhi salatu ve selam:

" Od lijepog Islama čovjeka je da se kloni onog što ga se ne tiče."

Hadis bilježi Imam Trimizija i drugi, hadis je hasen-dobar!

Stoga iz ovog hadisa treba da razumijemo dvije stvari: Šta je to ljepi islam i šta je to ono što nas se ne tiče?

Zar postoji dobar i loš islam? U hadisu se spominje ko učini nešto njegov Islam će biti dobar i lijep. Stoga znači da ko to ne čini, njegov islam je loš i iz toga vidimo da imamo dobar i loš islam, jel tako???

- Ne, nego postoje muslimani koji prikazuju svoju vjeru kao dobru ili lošu! A naša vjera je potpuna i čista i lijepa u svakom vremenu i prostoru, tj svako vrijeme i prostor postaje lijep pojavom Islama!

Stoga na nama je da uzmemo ovaj hadis kao vagu naših postupaka koju je postavio sam Poslanik, alejhi salatu ve selam. I posebno je važno da svi mi znamo propise naših ibadeta koje trebamo činiti prema Uzvišenom, ali često zanemarujemo upravo ove odnose među nama samima što vidimo kroz ovaj hadis da je veoma važno također!

Jer Poslanik za ljepotu vjere nekog čovjeka nije naveo primjer namaza, posta, sadake, učenju Kurana, traženja znanja, zekata itd. jer svi mi sigurno mislimo da je to glavni parametar po čemu treba da mjerimo ljepotu svoje vjere.. nego je kazao da ostavimo ono što nas se ne tiče!

I nije ovo jedini slučaj da ovako Poslanik, alejhi salatu ve selam, postupa. Sjetimo se slučaja čovjeka koji je došao Poslaniku,alejhi salatu ve selam i kazao kako su mu preteški i mnogobrojni propisi, te da mu kaže jedan kojeg treba da se drži!

Šta bismo ti i ja kazali dotičnom? Npr. nekom ko je istom Islam prihvatio.

-Klanjaj namaz, sadaku udjeljuj često, posti....jel da?

Poslanik mu kaže: Čini zikr Allahu dokle god ti je vlažan jezik!- ostavio je propise po strani jer znao je on da kroz spominjanje Allaha smiruju se srca vjernika i ljubav se povećava, te da će propisi doći nakon toga sami po sebi. Jer kako kaže jedna arapska poslovica:

"Ako vladara dobro spoznamo, olakšaju se naredbe."( tj. radi spoznaje, iz ljubavi naredbe s lahkoćom radimo)

Zato svako ko zavoli Allaha i spozna ga, nema potrebe da mu više se kazuje šta je haram, a šta je farz, vadžib itd.... čak i sunete će vrlo rado praktikovati.

Tako je i sa ovim hadisom, npr zamislite da nismo do sada čuli ovaj hadis i čujemo samo: " Od ljepote čovjekovog islama je-____________šta bismo rekli? činjenje namaza na vrijeme, učenje Kurana, ostavljanje harama...itd... mislim da nikom ne bi palo na pamet da kaže: Da ostavi ono što ga se ne tiče.

Stoga poznato nam je jasno da prilikom činjenja bilo koje vrste ibadeta ja uspostavljam, jačam i učvršćujem svoju vezu sa Allahom Uzvišenim, ali u odnosima sa ljudima, ono što me čini lijepim muslimanom ili boljim od nekog drugog jeste da li ću se kloniti stvari koje me se ne tiču, a voditi računa o onome što me se doista tiče.

Stoga šta to znači "ono što ga se ne tiče"

Odnosi se na sve ono o čemu nisam obavezan da vodim brigu. To me se ne tiče! Npr: Komšija-svijetlo- neko sijelo- kahva sa ženom i razgovor o tome- ne tiče me se! Allah me o tome neće pitati zašto nisam vodio brigu o tuđim sijelima, ali za moje riječi hoće!

Kada to sada kazujemo, izgleda lahko jel tako? Ostavi samo ono što te se ne tiče i tvoj islam je lijep, čvrst i onakav kakvog ga Uzvišeni i  Njegov Poslanik  vole. Jeste tako je. Međutim, poslušajte šta su naši predhodnici kazivali o tome!

Znali su kazati na smrtnim posteljama da ništa teže ili da preko 20 godina traže način da ostvare nešto i nisu uspjeli, na pitanje šta to? Kazivali bi: Da ostavimo ono što nas se ne tiče!

Preispitajmo se sada: Šta mi to radimo od trenutka kada ustanemo na sabah  namaz do trenutka kada opet krenemo na počinak. Klanjamo, jedemo, pijemo, hodamo, radimo, pričamo, gledamo itd.... uvidjet ćemo da ima tu mnogo mnogo stvari koje smo uradili a uopće nas se ne tiču!

Ovo smo samo dali kao primjer kako da se testiramo naspram ovih riječi, ali znajmo draga moja braćo onaj koji vodi računa o sebi i brine o svojim stvarima koje se tiču samo njega, takav nema vremena da se brine o drugim ljudima i njihovim postupcima! Ako ja sam zauzet da popravim svoje manjkavosti i sramote( farzove, Kur'an, nafile, gledanje u harame,), sigurno neću imati vremena da tuđe analiziram i tražim riješenja za njih!

Bolestan čovjek samo svoju bolest vidi i o njoj razmišlja kako da je izliječi, stoga razmislimo koja je naša bolest, šta mi to imamo za popraviti, i tome se okrenimo kako bismo bili zazuzeti sa onim što nas se tiče, a ostavljali po strani one stvari o kojima i ne treba da vodimo brigu!

Stoga nadam se da je jasno šta je to zapravo što nas se ne tiče. Sve ono zašto nas Allah neće pitati ! Time ćemo se okrenuti onome za što smo odgovornost preuzeli i pokušati je realizovati na najpotpuniji način jer Allahov Poslanik nas uči kada radimo neki posao da ga radimo na najpotpuniji način, te još tome ćemo i uljepšati svoju vjeru!

Pouke hadisa:

1.      Ostavljanje svega za što nećemo biti pitani

2.       Uzimanje svega čime ćemo svoju deredžu kod Allaha povećati

3.      Svaki musliman ima svoju svetost i nikom nije dozvoljeno da je narušava  

4.      Da je postavljanje cilja u islamu jedan od glavnih uzroka uspjeha

5.      Ljudi se razlikuju među drugim ljudima naspram djela

6.      Ovaj hadis nas čuva zavidluka- vrata koja nas vode duševnom nemiru, grijehu i Allahovoj srdžbi!