19. HADIS

Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: „Jednog dana sam bio iza Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: 'O, mladiću, podučit ću te nekim riječima: Čuvaj Allaha, Allah će te čuvati. Pazi na Allaha, naći ćeš Ga ispred sebe. Kada moliš, moli Allaha. Ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da kada bi se svi ljudi sakupili da ti neku korist pribave, ne bi ti mogli pomoći osim onoliko koliko ti je već Allah propisao. Također, kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice.'“

(Bilježi Tirmizi br. 2516, hadis je hasen-isahih)

U drugim predajama stoji: „Pazi na Allaha, uvijek će ti biti na pomoći. Sjeti se Allaha kad si u obilju, Allah će te se sjetiti kada si u oskudici. I znaj, da ono što te je mimoišlo nije te moglo ni zadesiti, a ono što te zadesilo nije te moglo ni mimoići. Znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti i zaista je spas nakon nevolje, i zaista je s tegobom olakšanje.“

(Bilježi Hakim, br. 6304, hadis je sahih)

-          Znači: čuvaj Allahove granice, Njegova prava, Njegova naređenja i Njegove zabrane. A čuvanje spomenutog ogleda se u izvršavanju naredbi, klonjenju zabrana i ne prelaženju granica, tako da se sa dozvoljenog ne ode u zabranjeno.Spomenuto čuvanje podrazumijeva izvršavanje svih naređenja i ostavljanje svih zabrana kao što stoji u merfu’ hadisu Ebu-Sa'lebe: „Uzvišeni Allah je propisao farzove (stroge obaveze) pa ih ne izostavljajte, i zabranio harame pa ih ne činite, i odredio granice pa ih ne prelazite.“ (Ed-Darekurni, Et-Taberani, El-Bejheki) 

-          A opet, sve to ulazi pod čuvanje Allahovih granica kao što je Allah  spomenuo u Svojim riječima: „I Allahove granice čuvaju.“ (Et-Tewbe, 112). I kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja): „Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i (koji je) čuvao.“ (Kaf, 32). Ovoga „koji je čuvao“ komentatori Kur'ana opisuju kao onoga koji čuva Allahove granice, ili kao onoga koji se čuva grijeha pa ih ne čini. A oba ova komentara ulaze u značenje ajeta. A i čuvanje „Allahove oporuke“ Svojim robovima i njeno primjenjivanje također ulazi pod pojam značenja čuvanja Allaha, i sve se to u suštini vraća na isto značenje.

-          Naime, prenosi se hadis vezan za Dan uvećanja (jewmul-mezid) u Džennetu: „Uzvišeni Allah će reći stanovnicima Dženneta kada ih bude pozvao da Ga posjete i kada im bude zastor skinuo: ‘Dobro došli, Moji robovi koji su se držali oporuke Moje, ispunili Moj ugovor, bojali Me se a da Me nisu vidjeli, i koji su prema Meni u svakom stanju bili strahopoštovanjem ispunjeni.“ (Ibn Ebi Dunja, Ebu Nuajm)

Poslanikovo, sallAllahu alejhi we sellem, naređenje Ibn Abbasu da čuva Allaha obuhvata sve spomenuto.

1.      Čuvanje namaza

 U najvažnije obaveze koje se moraju čuvati spada pet dnevnih namaza. Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): „Redovno namaze obavljajte (čuvajte), naročito onaj krajem dana (srednji namaz).“ (El-Bekare, 238) I Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): „I oni koji namaze svoje budu revnosno obavljali (čuvali).“ (El-Mearidž, 34)

Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem je rekao: „Allah je propisao pet namaza, pa ko ih bude čuvao on ima kod Allaha ugovor da ga uvede u Džennet.“ (Malik, Ahmed, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Ibn Hibban, Taberani) U drugom hadisu: „Ko ih (namaze) bude čuvao, bit će mu svjetlo, dokaz i spas na Kijametskom danu“ (Ahmed, Tahavi, Ibn Hibban, Taberani)

2.      Čuvanje čistoće

 A također i čistoća koja je ključ namaza. Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem je rekao: „Ne čuva abdest osim (potpuni) vjernik.“ (Ahmed, Darimi, Ibn Hibban, Taberani) Jer kada rob ostane bez čistoće, to ne zna niko osim Allaha, pa je čuvanje abdesta za namaz dokaz čvrstog imana u srcu.

3.      Čuvanje zakletvi

 Od onoga što je Allah naredio da se čuva jeste i čuvanje zakletvi, kada je spomenuo otkup za zakletve i rekao: „…tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se (čuvajte ih)!“ (El-Maide, 89)

Ljudi se mnogo i iz različitih razloga zaklinju. Pa to nekada iziskuje otkup, nekada krvarinu, a nekada rastavu braka i tome slično. Pa je čuvanje zakletvi dokaz imana u srcu.

Ispravni prethodnici su strogo vodili računa o svojim zakletvama. Neki se nisu uopće ni zaklinjali Allahom, a drugi su iz predostrožnosti davali otkup za ono za što su sumnjali pri ispunjenu onoga na što bi se zaklinjali. Imami Ahmed je oporučio pri svojoj smrti da se za njega da otkup zakletve. Rekao je : „Možda sam nekada prekršio zakletvu“

Prenosi se da bi Ejjub, alejhisselam, kada bi prošao pored dvojice koja bi se zaklinjala Allahom odlazio i davao otkup za njih da ne bi imali grijeha, a da toga nisu ni svjesni. Pa mu je Allah, kada se Ejjub, alejhisselam, zaklete da će svoju ženu udariti bičem stotinu puta, ukazao na olakšicu, pošto je mnogo brinuo za svoje i tuđe zakletve.“ (O olakšici Uzvišeni Allah veli (u prijevodu značenja): „I uzmi rukom svojom snop i njim udari, samo zakletvu ne prekrši!“Sad, 44)

 Ulema nema jedinstven stav po pitanju ove olakšice, da li ona vrijedi i za ostale ljude ili ne.

 Jezid bin Ebi Habib kaže: „Do mene je doprlo da iz očiju jednog meleka od nosača Arša teku rijeke suza, pa kad podigne glavu kaže: „Neka si Ti Slavljen, stvorenja Te se boje kako Tebi dolikuje!’ Tada Uzvišeni Allah odgovori: ‘Ali oni koji se lažno zaklinju Mojim imenom to ne znaju!'“

Za lažnu zakletvu spominje se žestoka kazna. A Allahom se mnogo zaklinje samo onaj koji Allaha ne poznaje, koji prema Njemu u svojim prsima strahopoštovanje ne osjeća.

4.      Čuvanje glave i stomaka

Vjernik također mora čuvati svoju glavu i stomak, kao što se navodi u merfu’-hadisu koji prenosi Ibn Mesud: „Istinski stid od Allaha je čuvanje glave i onoga što se nalazi u njoj, i čuvanje stomaka i onoga što on nosi.“ Hadis bilježe Ahmed i Tirmizi

 U čuvanje glave i onoga što se nalazi u njoj i čuvanje sluha, vida, jezika od onoga što je haram. A u čuvanje stomaka i onoga što on nosi ulazi čuvanje srca od ustrajavanja na haramu. Sve to objedinio je Allah u Svojim riječima: „I sluh, i vid, i razum, za sve to će se zaista odgovarati.“ (El-Isra, 36) U čuvanje stomaka i ono što on nosi spada i njegovo čuvanje od haram hrane i haram pića.

5.      Čuvanje jezika i stidnog mjesta

 U obaveze čuvanja od nedozvoljenih stvari ulazi i čuvanje jezika i stidnog mjesta.

Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we Ssellem rekao: „Ko sačuva ono što je među njegovim vilicama i ono što je među njegovim nogama, ući će u Džennet.“ (Hakim, Ibn Hibban)

Sehl bin Sa'd prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Ko mi garantuje (da će očuvati) ono što je među njegovim vilicama i njegovim nogama, ja mu garantujem (ulazak u) Džennet.“ (Buharija)

I Ebu Musa, radijAllahu anhu, prenosi do Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem da je rekao: „Ko očuva ono što mu je među vilicama i među nogama, ući će u Džennet.“ (Ahmed, Buharija, Hakim)

Uzvišeni Allah i zasebno naređuje čuvanje stidnih mjesta, i hvali takve čuvare pa kaže (u prijevodu značenja): „Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim.“ (En-Nur, 30)

 „..i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu.“ (El-Ahzab, 35)

 „I koji stidna mjesta svoja čuvaju, – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju.“ (El-Mu'minun, 5-6)

Ostatak hadisa:

“… Pazi na Allaha, naći ćeš Ga ispred sebe. Kada moliš, moli Allaha. Ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da kada bi se svi ljudi sakupili da ti neku korist pribave, ne bi ti mogli pomoći osim onoliko koliko ti je već Allah propisao. Također, kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice.'“

(KRATAK KOMENTAR)