16. HADIS

MUDROSTI I KORISTI IZVEDENE IZ HADISA "NE SRDI SE!"

Zahvala pripada Allahu, dželle šanuh, Gospodaru svih svjetova. Neka je najpotpuniji i najbolji salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je čovjek rekao Allahovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Uputi mi savjet!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: "Ne srdi se!" Čovjek ponovi pitanje više puta, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu opet reče: "Ne srdi se!"

Hadis su zabilježili Buhari (br. 6116) i Tirmizi (br. 2020) lancem prenosilaca preko Ebu Hasana, on od Ebu Saliha, a ovaj od Ebu Hurejre, radijallahu anhu.

  Hadis, ali s drugim senedima a sličnim sadržajem, bilježe Malik (br. 1637), Ahmed (br. 8744), Ibn Ebi Šejbe (br. 25889), Taberani u Mu'džemul-kebiru (br. 2097), Ibn Hibban (br. 5221), Hakim (3/615), Bejheki u Sunenul-kubra (10/180) i Ebu Ja'la (br. 7838).

POKUĐENA SRDŽBA

To je ovodunjalučka srdžba na koju je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, upozorio u spomenutom, a i u mnogim drugim hadisima. Tako se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: Nije junak, ko junake nadjača, nego onaj ko se suzdrži onda kada je srdit.

Nije junak onaj ko nadjača ljude svojom snagom, nego je junak onaj ko ukroti i savlada svoju dušu onda kada je u prilici da se rasrdi, i ne dozvoli sebi da kaže ili uradi ništa što nije u skladu sa istinom i pravdom. Dakle, ovo je bespravna srdžba koja uglavnom proističe iz slijeđenja strasti, odnosno ličnih prohtjeva.

POHVALJENA SRDŽBA

To je srdžba koja se javlja samo radi Allaha, dž.š., onda kada se krše i vrijeđaju Allahove granice. Nju možemo naći kod Allahovih poslanika, a.s., onda kada vide griješenje svojih naroda, iskazujući na taj način svoju odanost Allahovoj, dž.š., vjeri. Navest ćemo neke od slučajeva iz života Allahovih poslanika, sallallahu alejhi we sellem:

1.       Prenosi se od Džabira, radijallahu anhu, da je rekao: Kada bi se Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rasrdio, pocrvenjele bi mu oči, glas bi mu postao oštriji, a bio bi toliko ljut kao da upozorava na neprijateljsku vojsku koja dolazi!

2.       Priča o Musau, alejhisselam, kada se vratio svome narodu i zatekao ga kako mimo Allaha, dž.š., obožava tele. Mnogo se rasrdio, bacio je ploče (na kojima je bila Allahova objava) na zemlju i uhvatio svoga brata Haruna za bradu, a Allah, dž.š., o tome kaže: A kad se Musa srdit i žalostan narodu svome vrati, povika: Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili! Zašto ste požurili i o naređenje Gospodara svoga se oglušili? I ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi. O, sine majke moje – reče Harun – narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj me jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili. (El-E’araf, 150.)

3.       Također, obavještava nas Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi o srdžbi Junusa, alejhisselam: I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: Nema boga osim Tebe, hvaljen neka Si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi! I odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike! (El-Enbija, 87.-88.)

SUZBIJANJE I LIJEČENJE SRDŽBE

1.       Dova. Allah, subhanehu ve teala, je Taj Koji upućuje na pravi put. U Njegovoj je Ruci dobro dunjaluka i ahireta, i On je Taj Koji čisti dušu od svake prljavštine i nečistoće. Allah, subhanehu ve teala kaže: Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati! (El-Mu’min, 60.)

2.       Ustrajavanje u sjećanju i spominjanju Allaha, dž.š., bilo učenjem Kur’ana, izgovaranjem riječi subhanallah, el-hamdulillah, la ilahe illAllah; traženjem oprosta od Allaha, subhanehu ve teala… Allah, subhanehu ve teala kaže: … a srca se doista, kada se Allah spomene smiruju!  (El-Ra’d, 28.)

3.       Traženje utočišta od šejtana. Bilježe Buharija i Muslim od Sulejmana b. Sarda, radijallahu anhu, da je rekao: Klevetali su se dva čovjeka pred Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, pa se jedan od njih toliko rasrdio, da mu se lice naduvalo i pocrvenilo, a Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: Ja znam riječ, koju ako bi on rekao otišlo bi od njega ono što ga je snašlo. Otišao je drugi čovjek i obavijestio ovoga o riječima Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da potraži utočište kod Allaha, dž.š., od šejtana.

4.       Šutnja u trenucima kada je čovjek u prilici ispoljiti srdžbu koja ga je snašla. Prenosi se od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: 
Podučavajte i olakšavajte, a nemojte otežavati! Kada se neko od vas rasrdi neka šuti. (Hadis bilježi Buharija, Edebu-l-mufred)

5.       Sjedenje i ležanje. Prenosi se od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: Kada se neko od vas rasrdi, a u stojećem je položaju, neka sjedne, pa ukoliko ne ode od njega srdžba neka onda legne. (Hadis bilježi Ebu Davud)

6.        Abdest i kupanje. Prenosi se od Ebu Vaila el-Kajsa, radijallahu anhu, da je rekao: Ušli smo kod Urve ibn Muhammeda el-S’adija dok je on razgovarao s nekim čovjekom. Tokom razgovora Urve se toliko rasrdio da je prekinuo razgovor, ustao, abdestio se, vratio sabesjedniku, a zatim rekao: Pričao mi je otac, a njemu je to kazao njegov otac, Atija, sljedeće: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: Doista je srdžba od šejtana i doista je šejtan od vatre, a vatra se gasi vodom. Pa kada se neko od vas rasrdi neka se abdesti. (Hadis bilježi Ebu Davud u Edebu) U drugom rivajetu stoji: Pa kada se neko od vas rasrdi neka se okupa.  (Hadis bilježi Ibnu Asakir od Muavije u Kenzu-l-amalu)

7.       Davanje tijelu njegova prava. Naročito kada je u pitanju spavanje, odmor i sl. Možemo vidjeti da je kod većine ljudi jedan od glavnih razloga srdžbe: preopterećenost, iscrpljenost, umor, nespavanje, glad i slično.

 Ovaj plemeniti hadis, iako kratkog sadržaja, u sebi nosi mnogo značenja, mudrosti i koristi.

 ● Ashab koji prenosi ovaj hadis zove se Ebu Hurejre, radijellahu 'anhu. To je poznati i uvaženi ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poznatiji po nadimku Ebu Hurejre, kojeg mu je nadio otac u džahilijjetu. Islamski učenjaci se razilaze po pitanju njegovog imena na oko trideset mišljenja. Ibn Ishak, Hakim, Nevevi, Zehebi i drugi tvrde da se zvao Abdur-Rahman b. Sahr, dok Imam Buhari smatra da se zvao Abdullah b. Amr. Prenjeo je najveći broj hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Spominje se da je Bekijje b. Mahled u svome Musnedu zabilježio 5374 hadisa od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Niko od ashaba ne prenosi ni približno broju hadisa koje on prenosi. Kaže imam Buhari: "Od njega je prenosilo hadis 800 ljudi ili više." Umro je u Medini 59. God. po Hidžri, u 78. godini života, a ukopan je na mezarju Beki'a. Da Allah, dželle šanuh, bude njime zadovoljan.

 ● Čovjek koji je pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a čije ime nije spomenuto, zove se Džarije b. Kudame et-Temimi, radijallahu anhu, a moguće je da se radi i o Ebu Derdau, radijallahu anhu. (Vidi: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 10/638; Ibn Redžeb, Džami'ul-ulum vel-hikem, str. 173)

 ● Sveobuhvatnost Allahovog, dželle šanuh, šerijata, tako da nije ostavio ni najmanju stvar u međuljudskim odnosima a da nije podstakao na pohvalne a pokudio nevaljale osobine.

 ● Samilost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema ashabima, tako što ih podučava onome što će im koristiti na dunjaluku i ahiretu.

● Dobroćudnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ophođenju sa ashabima, kada ne iskazuje negodovanje zbog ponavljanja istog pitanja više puta, suprotno većini ljudi.

 ● Ustrajnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u podučavanju ashaba.

 ● Jezgrovitost govora Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

 ● Dokaz istinitosti Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poziva, jer savjetuje ashabe da se klone srdžbe, a u skorije vrijeme otkriveno je da učestala srdžba uzrokuje razne vidove fizičkih i psihičkih bolesti.

 ● Vrijednost ashaba, Allah bio njima zadovoljan, koji pitaju o onome što im koristi.

 ● Vrijednost ashaba, radijallahu anhum, koji prenose znanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu, kao što je u ovom slučaju Ebu Hurejre, radijallahu anhu.

 ● Vrijednost ashaba, radijallahu anhum, koji se lijepo ophode sa Allahovim Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem.

 ● Vrijednost ashaba, Allah bio njima zadovoljan, koji ne proturiječe Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

 ● Vrijednost ashaba, radijallahu anhum, koji detaljno prate šta se dešava u prisustvu Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, iz ljubavi prema njegovom Sunnetu.

 ● Propisanost srdžbe prilikom prelaženja Allahovih, dželle šanuh, granica, jer bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj srditi se kada bi vidio da se prelaze Allahove granice.

 ● Djelo je sastavni dio vjerovanja i ulazi u njegovo značenje.

 ● Odgovor onima koje se pravdaju Allahovom odredbom i ostavljaju djela.

 ● Hadisu je dokaz da se ostavljanje nečega smatra djelom, pa ako je ostavljanje lošeg - za sobom povlači nagradu, a ako je ostavljanje dobrog (naređenog) - za sobom povlači kaznu.

 ● Propisanost rađenja sebeba.

 ● Primjer šerijatskog pravila "zatvaranje svih puteva koji vode u haram" - tako što srdžba može čovjeka odvesti čak i do nevjerstva.

 ● Zabrana nečega za sobom povlači naredbu suprotnog, a to je dobroćudnost i smirenost.

 ● U hadisu je naznaka da se onaj koji se ne srdi smatra dobroćudnim.

 ● Srdžba je od šejtana.

● U hadisu je naznaka da srdžba ne donosi sa sobom osim zlo.

● Snažan je onaj koji se strpi od srdžbe.

● Vrijednost ustrajnosti na srpljenju.

● U hadisu je naznaka na obaveznost međusobnog savjetovanja muslimana.

● Traženje savjeta biva od onog ko je poznat po bogobojaznosti i znanju.

● Primanje ispravnog savjeta je od potpunosti imana.

● Nedozvoljenost skrivanja znanja od onog koji pita, osim u slučaju prioritetnije koristi.

● Propisanost edeba u postavljanju pitanja i traženju znanja.

● Propisanost ponavljanja pitanja upućenog učenjaku, radi sigurnosti u odgovor.

● Dozvoljenost kratkog odgovora, ako se u njemu nalazi više korisnih značenja. Allah, dž.š., najbolje zna.