TUMAČENJE 40 NEVEVIJEVIH HADISA – 7 HADIS

Prenosi Muslim u svom Sahihu od Temima ibn Evsa ed-Darija, r.a., da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Vjera je savjet, vjera je savjet, vjera je savjet. Temim pripovijeda: „Rekosmo: Za koga, o, Božiji Poslaniče?“ Reče: „Za Allaha, Njegovu Knjigu, Njegovog poslanika, za vođe muslimana i njihov narod! “.

Ovaj kratki i jasni hadis jedan je od hadisa koji predstavljaju osovinu islama. Muhammed ibn Eslem et-Tusi veli: „Ovaj hadis je četvrtina vjere“. Slično ovoj, prenosi se izreka od Ebu Davuda.

Značenje riječi, „vjera je savjet“

To znači da je savjet najveći element u vjeri. Kao što se kaže: „Hadž je Arefat “, „Griža savjesti je pokajanje “. Što bi značilo da je najglavniji element prilikom obavljanja hadža stajanje na Arefatu, a najglavniji element prilikom tevbe, osjećaj griže savjesti i pokajanja, dok je najglavniji element u vjeri – savjet.

Šta je, dakle, savjet?

Savjet (en-nesiha) i savjetovanje (en-nushu) su riječi koje približno označavaju iskrenost (el-ihlas), pa se stoga tumači njenim antonimom i shvata na taj način. Tako je suprotno savjetu (en-nesiha) i savjetovanju (en-nushu) varanje. Čovjek je ili iskren ili varalica. Muslimani su jedni prema drugima iskreni, a licemjeri su jedni prema drugima prevaranti. Savjet (en-nesiha) obuhvata sljedeće značenje: dobro željeti onom koga se savjetuje, riječima i djelima, nastojati da se uputi na dobro, voljom i činom. Vjerovjesnik, s.a.v.s., želi da naše veze budu uspostavljenje na savjetovanju, iskrenosti i neporočnosti, a ne na varanju, izdaji i pretvaranju. Zato su ashabi kada su čuli riječi „vjera je savjet“ zaželjeli da saznaju za koga je ona savjet? I ko se treba savjetovati? Pa je Poslanik, s.a.v.s., obavijestio da je ona savjet za svakog ko ima veze sa ljudima bilo moralno ili materijalno.

Kakav je ona savjet za Allaha?

Kao prvo, vjera je savjet za Allaha u smislu da uspostavlja iskren odnos između čovjeka i Allaha, a ne odnos varanja i pretvaranja; da budeš iskren prema tvom Gospodaru i da izvršavaš Njegove naredbe, da izbjegavaš Njegove zabrane, da zastaneš kod Njegovih granica, da voliš radi Njega, da mrziš radi Njega, da se pomiriš radi Njega, da se boriš radi Njega, jer najčvršća veza imana je kada voliš i mrziš radi Allaha “. U drugom hadisu se kaže: „Ko voli radi Allaha, i mrzi radi Allaha, daje radi Allaha, brani radi Allaha, upotpunio je vjerovanje (iman) “.
Oni koji se pretvaraju ljudima kada nešto čine, naročito kada ih neko gleda ili sluša, a kada se osame onda rade pogubne grijehe, to su pravi licemjeri: „Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu“ (En-Nisa’: 142).

Kakav je ona savjet za poslanika?

Allahov Poslanik je predstavnik Božije volje i izaslanik brige Gospodara. Kada nešto naređuje ili brani on ne predstavlja samog sebe već Onog koji ga je poslao. Istinu je rekao Allah kada kaže: „Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s Pravoga puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje“ (En-Nedžm: 1-4).
Nije onda čudno da je pokornost ovom poslaniku, isto kao i pokornost Allahu, da je njegovo slijeđenje znak ljubavi prema Allahu, te da je davanje prisege njemu, zapravo, prisega na vjernost Allahu.

Pokornost poslaniku je znak pokornosti Allahu

Poslušajmo Allahove riječi:

„Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš“ (En-Nisa’: 80), „Oni koji su se zakleli na vjernost – zakleli su se, doista, na vjernost samome Allahu – Allahova ruka je iznad ruku njihovih!“ (El-Feth: 10), „Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan je“ (Alu Imran: 31), „Reci: ‘Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!'“ (En-Nur: 54), „Ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite“ (El-Hašr: 7).

Allah, dž.š., je povezao ljubav, pokornost i prisegu na vjernost Poslaniku sa ljubavi, pokornosti i prisegom na vjernost Njemu. To iz razloga kako bi nas podučio koliku vrijednost ima naš uzoriti Poslanik, s.a.v.s., te da onaj ko zavoli Poslanika, zavolio je Allaha.

U hadisu kojeg bilježi Buhari od Enesa, r.a., se kaže:
„Kada se kod čovjeka nađu ova tri svojstva osjetit će slast vjerovanja: da mu budu Allah i Njegov Poslanik najdraži od svega ostalog, da voli čovjeka radi Allaha i da mrzi čovjeka radi Allaha, da mrzi da se vrati u nevjerstvo nakon što ga je Allah iz njega izbavio, kao što mrzi da bude bačen u vatru “.
Savjet za Allahovog Poslanika se ozbiljava slijeđenjem njegovog sunneta, njegovim oživljavanjem i širenjem među ljude, a naročito onih djelova koji su zapostavljeni. Onaj ko oživi zamrli sunnet i praksu ima za nagradu Džennet. U hadisu se kaže: „Islam je počeo sa pojedincima i vratit će se na pojedince kako je i započet, pa blago tim pojedincima. Upitaše: „Ko su to pojedinci Božiji Poslaniče?“ „Oni koji popravljaju ono što su ljudu pokvarili od moje prakse i oni koji oživljavaju ono što su ljudi umrtvili od moje prakse“. Odgovori Poslanik, s.a.v.s.

Treći aspekt savjeta jeste savjet za Allahovu, dž.š., Knjigu. On treba da uspostavi iskren odnos prema Časnom Kur'anu kojeg je Allah spustio kao lijek za srca, uputu i milost vjernicima. Allah ga je objavio da bi popravio životne anomalije i osvjetlio mračne strane života, da bi uputio ljude na najispravnije načelo. On je nebeski zakon za uputu zemlje i ustav Stvoritelja za preporod stvorenja. Onaj ko ga uzme za uputu neće nikada zalutati, ko spozna njegovo naučavanje napredovat će, ko govori prema njemu istinu kazuje, ko vlada prema njemu biva pravedan, ko radi prema njemu bit će nagrađen, a ko poziva njemu biva upućen na Pravi put.  Allahova Knjiga i čvrsto uže je ispruženo između nas i našeg Gospodara. Onaj ko se bude držao za to čvrsto uže kome kidanja nema, on će ga dovesti do Dženneta jer njegov kraj tamo vodi.

Kakav je ona savjet za Allahovu Knjigu?

Vjera biva savjet za Allahovu Knjigu na način što nam naređuje da radimo prema njoj i da slijedimo njene upute, da koristimo i vjerujemo u njene vjerozakone, da se ponašamo prema njenim etičkim standardima. Govoreći o Poslaniku, s.a.v.s., h. Aiša, r.a., je kazala: „Njegov moral je u potpunosti bio usklađen s Kur'anom “. U drugoj predaji se navodi: „Njegov moral je bio Kur'an. Zadovoljan je bio kad bi se zadovoljavao kur'anski princip, a ljutio se kada bi se kršio kur'anski princip “. Poslanik, s.a.v.s., je bio tumač Kur'ana riječima i djelima. Bio je živi Mushaf koji po zemlji hoda i Kur'an kojeg ljudi gledaju svojim očima. Bio je stvarnost koja je egzistirala u životu ljudi. To nisu bile samo riječi koje se izgovaraju niti fraze koje jezik formuliše.

Od značenja savjeta za Allahovu Knjigu jeste da razmišljamo o njenim riječima, da shvatamo značenja koja je Allah objavio u njoj, da spoznamo tajne koje popravljaju život, pojedince i zajednice. Allah, dž.š., je ukorio narod koji je zaključao srca od svjetlosti Kur'ana, pa ga zato nisu shvatali:
„Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!“ (Muhammed: 24); „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti“ (En-Nisa’: 82); „Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili“ (Sad: 29).
Ova Knjiga je svjetlo života za sve ljude u svako vrijeme i mjesto:
„Elif Lam Ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmine na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga“ (Ibrahim: 1).

Kakav je ona savjet za vođe muslimana?

Zatim, vjera je savjet za vođe muslimana. Za njihove predsjednike, vladare, pretpostavljene. Ona ih savjetuje, želi im dobro, upućuje ih na Pravi put i istinu, i preporučuje im da se ne boje ukora kad su u pravu. Ko to učini onda je izvršio obavezu savjetovanja.

Muslim prenosi hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s., veli:
„Allah će biti zadovoljan ako učinite troje, a bit će srdit na vas ako učinite troje: zadovoljan će biti ako Ga budete obožavali i ne budete Mu pridruživali druga; ako se svi budete čvrsto držali Allahovog užeta i ako budete savjetovali one koje vam je Allah postavio za pretpostavljene “.

Razlika između savjeta i sramote

Savjetovanje ne znači osramoćivanje. Naši dobri prethodnici su kazali: „Savjet između tebe i brata tvoga u tajnosti, jeste savjet, a njegovo obznanjivanje među skupinom ljudi jeste osramoćivanje “.

Savjet je dakle, da uputiš osobu na dobro, da je usmjeriš na istinu, kao što je Omer ibn el-Hattab zahtijevao od ljudi da ga savjetuju, govoreći: „Dobrodošao savjetniče u svako vrijeme. Dobrodošao ujutro i naveče! “.

Ibn el-Hattab – primjer prihvatanja savjeta

Omer, r.a., bi sa minbera govorio: „Neka se Allah smiluje onome ko mi ukaže na moje mahane “. Poslanik, s.a.v.s., je poimenice kazao Huzejfetu ibn Jemanu, ko su licemjeri, pa je on bio poznat kao Poslanikov, s.a.v.s., tajnik. Jedne prilike došao mu je Omer, r.a., i upitao ga: „O Huzejfe, tako ti Allaha, da li mene nalaziš među njima? A on bi mu odgovorio: „Ne Omere, niti znam da je neko čistiji od tebe! “. On nije želio da otvara to pitanje kako ne bi otkrio tajnu. Omer ibn el-Hattab je želio da bude siguran u sebe: da li je licemjer ili ne?!

Jednom mu je jedan čovjek rekao: „Boj se Boga o Ibn el-Hattabe!“ Pa je nekim prisutnima zbog tih riječi bilo neprijatno, a Omer na to reče: „Pustite ga. Tako mi Allaha, neće biti dobra u vama sve dok ne budete izgovarali te riječi, niti će biti dobra u nama sve dok ih ne budemo slušali “.

Kakav je ona savjet za muslimanski puk?

Vjera je, nakon svega toga, savjet za muslimanske mase. Obaveza ti je da savjetuješ svakog muslimana, a da ga ne varaš, u bilo kakvoj vezi između tebe i njega, bilo da je moralno ili materijalno. Savjetuj svoga brata muslimana, jer je to svojstvo vjerovjesnika koji su bili savjetnici svojim narodima, kao što je Nuh svom narodu govorio: „Poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjete vam upućujem; a ja od Allaha znam ono što ne znate vi“ (El-A'raf: 62).
Tako je Hud, a..s, govorio narodu ‘Ad: „Dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik“ (El-A'raf: 68).

A Salih, a.s., bi Semudu govorio: “O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju“ (El-A'raf: 79).

A puno ljudi, doista, ne voli savjetnike!

Musliman mora savjetovati svoga brata muslimana a ne smije ga varati ni u kom slučaju pa iako bi bio u pitanju novac ili individualna šteta. Tako bi se trgovac trebao radovati zajedno sa muslimanima kada cijene padnu iako će to donijeti neznatnu štetu za njegovu trgovinu. Musliman mora biti savjetnik i ne smije varati u svom odnosu prema drugim ljudima. Jedne prilike je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prošao pored vreće hrane pa uvuče ruku u nju kad ono prsti mu se ovlažiše. Na to prokomentarisa: „Šta je ovo vlasniče hrane?“ Reče: „Dohvatila ju kiša“. Reče: „Zašto je nisi stavio na vrh džaka kako bi je ljudi vidjeli? Ko vara, ne pripada meni! “.

Poslanik, s.a.v.s., je obavezao svakog prodavca da ukaže na mahanu artikla kojeg prodaje, a da je ne krije i ne vara muslimane, kako stoji u hadisu Vasileta bin el-Eska'a: „Nikom nije dozvoljeno da nešto prodaje a da ne pojasni šta je to. Niti je dozvoljeno onome ko zna šta je to, a da to ne obznani “.

Pogledajmo kako su postupali naši vrli prethodnici:

Jednom je Ibn Sirin prodavao svoju ovcu i mušteriji rekao: „Slušaj ti! Ja ti se pravdam zbog njene mahane. Ona svojom nogom prevrće hranu “.
Jednom je Hasan bin Salih prodao svoju služavku i rekao mušteriji: „Kazat ću ti nešto. Ova služavka je jednom kod nas iskašljala krv “.

Dok je ona služila kod njega, jedne prilike je iskašljala krv pa zbog toga njegova vjernička savjest i muslimansko srce nisu dozvolili da to ne spomene i ne pojasni kako bi opravdao odgovornost i bio iskren (savjetnik) prema muslimanima.

Od Poslanika, s.a.v.s., se prenose riječi: „Ko se ne brine o stanju muslimana ne pripada njima; a ko ne bude (iskren) savjetnik Allahu, Njegovom poslaniku, Njegovoj Knjizi, vođama i masama muslimana, ne pripada njima “.
Dakle, nisu na njihovom putu, ubjeđenju i ne zaslužuju da se ubrajaju među muslimane.

Spomenut ćemo priču o Junusu bin Ubejdu koji je bio trgovac. Jednog dana ostavio je svog bratanca u dućan i pošao da obavi namaz. Kada se vratio zateče nekog čovjeka koji je kupio odjeću u njegov dućan. Zapita ga: „Pošto si to platio?“ Reče: „Platio sam četiri stotine“. A ovaj mu odgovori: „Ne, ove su po dvije stotine. Vrati se samnom“. Ovaj mu reče: „Čuj ti, ovo je kod nas pet stotina“. Ne, ne. Mi želimo tebi isto što želimo samima sebi. To mi prodajemo po dvije stotine, vrati se samnom u dućan“. Reče: „Dobro, poći ću sa tobom“. Kada su stigli u dućan Junus pođe kod bratanca i poče ga ružiti i koriti govoreći mu: „Zar se ne bojiš Allaha? Zar se ne stidiš Allaha? Zarađuješ upola cijene a ostavljaš savjet (iskrenost) prema muslimanima. Tako mi Allaha, savjet muslimanu je bolji od ovoga svijeta i svega što je na njemu“. Zatim, vrati čovjeku dvije stotine i duša mu se smiri “.

Među dobrim prethodnicima i pobožnjacima bio je čovjek po imenu Hasan bin Ebi Sinan. Bavio se trgovinom. Njegov sin mu je donio haber iz Ahvaza da je kod njih šećerna trska oboljela, te da ovaj treba da kupi šećer u svom kraju. Jer će nestašica šećerne trske prouzrokovati povećanje cijene šećera. Hasan pođe kod nekih proizvođača i kupi veliku količinu šećera. Kad ne prođe mnogo vremena cijena poraste i dođe neki čovjek i kupi šećer kod Hasana po novoj cijeni pa ovaj tako zaradi trideset hiljada. Međutim, povrati mu se osjećaj i probudi vjerovanje, pa ode kod čovjeka od kojeg je kupio šećer i reče mu: „Moje dijete me je obavijestilo, tako i tako, pa sam ja kupio od tebe ne kazavši ti šta se desilo. Prevario sam te i nisam te savjetovao (iskren prema tebi bio)“. Reče: „Sad si mi rekao, a ja sam ti prodao po današnjoj cijeni i nisam ništa izgubio. A u tome sam ti dobro poželio pa se vrati dobro te našlo.“ Čovjek se vrati nakon što je gazda bio zadovoljan, ali ne prođe mnogo, srce ga poče drmati i nemoga to izdržati, pa se po drugi put vrati kod njega i reče mu: „Nisam ti prije stvar prikazao kakva jeste, nego sam te varao i nisam iskren (savjetnik) ti bio. Zato te kunem Allahom da ovu stvar prihvatiš. Evo vraćam ti svoju zaradu!“ Tako osta kod njega sve dok mu ne vrati trideset hiljada koje je zaradio i vraćajući se mirna srca i zadovoljne duše, govorio je: „Hvala Allahu koji me je spasio Vatre! “.

Tako su vrli prethodnici bili (iskreni) savjetnici jedni prema drugima.

Zato je vjera savjet.

A naročito kada te zamoli za savjet musliman: vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: „Kada te zamoli za savjet, savjetuj ga “. Reci mu istinu i usmjeri ga na ono što smatraš da je pozitivno i ne strahuj od ukora onih koji ukor daju.

Boj se Allaha kad je čovjek u pitanju, a ne boj se njega kad je Allah u pitanju.

Vrli prethodnici su rekli: „Najiskreniji ljudi su oni koji se boje Allaha kad si ti u pitanju “.