TUMAČENJE 40 NEVEVIJEVIH HADISA – 5. HADIS

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Prenosi se od Majke vjernika, Ummu `Abdullah `Aiše, radijellahu `ahna, da je rekla: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem: „Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje, to je odbačeno.“ (Buhari i Muslim) a u Muslimovom rivajetu je došlo: „Ko čini djelo koje nije po našoj stvari (vjeri) to je odbačeno.“

   Novotarija (bid‘at) je izraz za radnju koja se sukobljava i suprotstavlja šeri‘atu. Postoje i novotarije koje se ne sukobljavaju sa šeri‘atom. U novotarijama koje se ne suprotstavljaju šeri‘atu naši prethodnici nisu vidjeli ništa loše. Čak su neki od njih govorili da su to radnje koje približavaju Uzvišenom Allahu (kurubat), i upravu su.

   Prenešeno je da su ljudi tokom mjeseca ramazana klanjali (teravih-namaz) pojedinačno, pa ih je Omer, r.a., okupio u džemat. Kada ih je ugledao, uzviknuo je: „Divna je ovo novotarija!“ Hasan el-Basri je rekao: „Pričanje poučnih događaja (el-kasas) je novotarija, a divne li novotarije! Koliko ima braće koja se okoriste i koliko dova koje se prime!“

Vrste novotarija

   Novotarije se dijele na pohvaljene i pokuđene. Imam-i Šafi‘, r.a., je rekao: „Dvije su vrste novotarije: pohvaljena i pokuđena novotarija. Ono što se slaže sa sunnetom, to je pohvaljeno, a ono što se suprotstavlja sunnetu, to je pokuđeno.“ Potom je naveo hazreti Omerov slučaj.

    Imam-i Šafi‘, r.a., je također rekao: „Dvije su vrste novotarija. Jedna je ona koja se suprotstavlja Knjizi ili sunnetu ili eseru ili idžmau, i to je ona novotarija koja je zabluda. A druga novotarija je ona koja je inovirala neko dobro i ne suprotstavlja se gore spomenutim izvorima, i to je novotarija koja nije pokuđena. A već je Omer za klanjanje (teravije) tokom mjeseca ramazana kazao: „Divna je ovo novotarija!“, što znači da je inovirana, nije postojala ranije.“ Učenjaci vele: „Na bdijenje tokom mjeseca ramazana, kroz namaz, potaknuo je sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., i to je njegova praksa, pa je ova novotarija dozvoljena šeri‘atom, u svom osnovu. A to važi i za riječi Hasana el-Basrija u vezi sa pričanjem događaja (el-kasas), jer je va‘z (dinski govor i savjetovanje) šeri‘atom uzakonjen. Prema tome, kada je novotarija utemeljena na šeri‘atu, onda ona nije pokuđena.“

Lijepa novotarija (bid‘a-i hasene)

   Svi se slažu da je bid‘a-i hasene dozvoljena i preporučena novotarija, jer se za onoga ko u njoj ima plemenitu namjeru očekuje nagrada. To su zapravo novine i novotarije koje su u saglasnosti sa šeri‘atskim pravilima i koje se ni u čemu šeri‘atu ne suprotstavljaju, kao što su: gradnja munara, karaula, medresa, hanova na putovima i drugih dobrotvornih ustanova koje nisu postojale u početku islama. Sve neprijed nabrojano je u saglasnosti sa šeri‘atom budući da se tim djelima čini dobro i međusobno potpomaže u dobročinstvu i bogobojaznosti.

   U bid‘a-i hasene također spada: pisanje dijela iz svih šeri‘atom korisnih nauka, određivanje šeri‘atskih pravila, tumačenje Kur‘ana (tefsir), sakupljanje vijesti o Poslaniku, s.a.v.s., i njihovo tumačenje, iznošenje kritike o senedima (predajnim nizovima) i metnovima (tekstovima) hadisa, izučavanje arapskog jezika i deriviranje mnogih korisnih nauka iz njega. Sve nabrojano i sve ono što nabrojanom sliči od korisnih nauka pomaže razumijevanju Allahovih propisa, Njegovog govora i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., a sve to nama je naređeno. Zato u tome ne može biti nikakve šeri‘atske zapreke.

   Ebu Sulejman el-Hattabi, Allah mu se smilovao, komentarišući Poslanikove, s.a.v.s., riječi: „Svaka novina je novotarija“ veli: „Ovo se odnosi na samo određenu oblast, a ne na sve stvari. Odnosi se na svaku novinu koja je inovirana bez ugledanja na neki od vjerskih temelja i koja nije po mjerilima šeri‘atskih pravila. A sve ono što se gradi na temeljima vjere i na njima se nadograđuje - nije novotarija niti zabluda.“

Pokuđena novotarija (bid‘a-i mezmûme)

   Pokuđena novotarija je ona koja je oprečna šeri‘atu i koja mu se suprotstavlja. Dijeli se na zabranjenu (bid‘a-i muharreme) i pokuđenu (bid‘a-i mekruhe).

   Novotarije u vjerovanju (akâid) su zabranjene i one vode i zabludu i propast. Zalutalih sekti je šest: rafidije (grupacija šija koja dozvoljava vrijeđanje i psovanje ashaba); džehmije (sljedbenici Džehma bin Safvana koji kažu da rob nema nikakve moći i da je na stepenu neorganskih tvari te da će Džennet i Vatra nestati nakon što njeni stanovnicu uđu u njih, pa neće ostati niko osim Uzvišeni Allah); haridžije (kod kojih, pored teškog, i veliki grijeh, kao što je krađa, pijenje alkohola i tome slično, izvodi iz imana); kaderije (koji misle da svaki rob stvara svoja djela i koji ne vjeruju da se nevjerovanje i griješenje odvija po Allahovom određenju. Nasuprot njih su se kasnije pojavile džebrije koje vjeruju da je rob na sve primoran i da nema nikakve volje i slobode); murdži‘e (koji smatraju da pored imana ne smeta nikakav grijeh, kao što pored kufra ne koristi nikakva pokornost) i mu‘tezile (koji daju prednost razumu nad Objavom. Vjeruju da je Kur‘an stvoren, zatim da džennetlije neće vidjeti Uzvišenog Allaha, itd.) A svaka ove sekta opet dijeli se na dvanaest grupacija. To su sedamdeset i dvije grupacije (firek) za koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao da će ući u Vatru. A oni koji se budu čvrsto držali sunneta i džemata i koji se udalje od spomenutih inovatora u vjerovanju, oni su, Allahovim milošću, spašena grupa (firka-i nâdžije).

   Hasan el-Basri je rekao: „Od inovatora Allah ne prima ni post, ni namaz, ni hadž ni umru sve dok svoju novotariju ne ostavi.“Malik ibn Enes je rekao: „Čuvajte se novotarija!“ - pa ga je neko od prisutnih upitao: „A šta su novotarije, o Ebu Abdullahu?“ „Inovatori su oni koji govore o Allahovim imenima i svojstvima, o Njegovom govoru, znanju i određenju. Ne šute o onome o čemu su šutjeli ashabi i oni koji su ih u dobročinstvu slijedili.“ Salih el-Merri je ispričao da je bio svjedok kada je neki čovjek ušao kod Ibn Sirina, pa je dotični započeo govoriti o kaderu/određenju. Ibn Sirin mu je rekao: „Ili ćeš ti otići, ili da ja idem!?“ Novotarije u djelovanju (ef‘âl) dijele se na dvije vrste. Postoje one novotarije za koje svi znaju da su novotarije, a mogu biti zabranjene ili pokuđene, i novotarije za koje mnogi misle da su dobra djela, pokornosti i ibadeti, a one to nisu.

   Ovaj hadis predstavlja osnovu kada je u pitanju vaganje spoljašnjih djela kod čovjeka, te da se ona ne uvažavaju i ne prihvataju osim ukoliko su u skladu sa šerijatom. Isto tako, osnova za vaganje skrivenih (unutarnjih) djela i namjera kod čovjeka je hadis: „Doista su djela samo prema namjerama.“, tako da bilo koje djelo koje čovjek čini mora biti iskreno radi Allaha, a koje se određuje na osnovu njegove namjere pri djelu, jer nema djela bez iskrenosti da se čini u ime Allaha dž.š.

     U zabranu ovoga hadisa ne ulaze stvari koje su opšta korist za očuvanje vjere ili koje vode ka razumijevanju vjere i njene spoznaje.

Od takvih primjera je slučaj skupljanja Kur`ana od strane ashaba u jedan mushaf, a na preporuku Omera r.a. ili pisanje nauka - bilo iz jezika ili vjere - u knjige i tome slično.

Zapisivanje hadisa: Omer je zabranjivao, dok je veliki broj ashaba to odobrio.

Takođe slučaj i izjava Omera r.a. kada je okupio ljude oko jednog imama na teravih-namazu. Kada je vidio kako ljudi klanjaju iza tog imam reako je: “Divna li je ovo novotarija.”

Prvi ezan prije džuma – namaza kojeg je Osman r.a. uveo zbog potrebe ljudi. S tim postupkom se i Alija r.a. složio, a muslimani ga nastavili praktikovati.

Osman r.a. je okupio također ummet oko jednog Mushafa obznanjujuću ljudima da je to uradio iz bojazni da se ummet ne razjedini. To je odobrio Alija r.a. i mnogi ashabi.

Takođe slučaj sa raznim obraćanjima i vazovima povodom različitih događaja i manifestacija. Ibn Mesud se svakog četvrtka obraćao ashabima. Može se odrediti određeni dan za obraćanje.

Od Imama Šafije prenosi se slijedeća izjava: “Dvije su vrste novotarija: novotarija koja nije u skladu sa Kur’anom i Sunnetom, predanjem ili konsenzusom. Takva je novotarija zabluda. Što se tiče novine koja u sebi nosi dobro i koja nije oprečna spomenutom, ona nije prezrena tj. pohvalna je..

DODATAK

Hadis od Aiše: “Ko ubaci u ovu našu vjeru, nešto što nije od nje, to mu se odbacuje.” je dokaz da nije svaki bid’at zabluda. Kaže šejh Abdullah es Siddik: “Ovaj hadis sužava hadis: “ Svaki bid’at je zabluda…” i jasno pojašnjava njegovo značenje jer, da je svaki bid’at zabluda, bez izuzetaka, onda bi Poslanik, a.s., rekao: “Ko ubaci nešto u našu vjeru to mu se odbacuje.” Međutim, kada je rekao: “… nešto što nije od nje” ukazao nam je na to da postoje dvije vrste bid’ata: Ono što nije od vjere a to je ono što se suprotstavlja njenim pravilima, i ono što je od vjere a to je ono što je u okviru pravila vjere i to je lijepi bid’at.”

   Bilježe Ahmed, Ebu Davud i Ibn Ebi Šejbe od Muaz ibn Džebela da je rekao: “Mi smo, kada bi neki čovjek zakasnio na namaz, pokazivali: “Propustio si to i to.” Pa bi on to nadoknadio pa bismo bili na ruku’u i na sedždi i na stajanju i na sjedenju. Pa sam ja došao a prošao mi je dio namaza pa su mi pokazali šta sam propustio a ja sam rekao: “ Ja ću klanjati onako kako oni klanjaju” – pa sam klanjao za njima, a kada je Poslanik, a.s., predao selam, ja sam ustao i naklanjao ono što mi je prošlo. Zatim se Poslanik, a.s., okrenuo ljudima i rekao: “Ko je rekao to i to?” Pa su ljudi rekli: “Muaz ibn Džebel” Pa je rekao: “Uveo vam je u vjeru nešto pa prihvatite to. Kada neko od vas dođe a prošlo mu je nešto od namaza neka klanja za imamom pa kada imam završi neka naklanja ono što mu je prošlo.”

   Zatim, od dokaza za postojanje lijepih bid’ata je i Poslanikova tuga za Hubejb ibn Adijj El Evsijem iako je Hubejb ubacio novotariju “Salatul Mevt”

   Nakon što smo objasnili bid’at i njegove podjele, smatramo veoma važnim da objasnimo i da nije sve što nije radio Božiji Poslanik zabranjeno i novotarija a to ćemo učiniti kroz govor imama Vehbi Sulejman Gavudžija El Hanefija koji kaže:

   “Čudim se ljudima koji kažu da je sve što nije radio Božiji Poslanik bid’at i zabranjeno a isti ti ljudi voze skupa auta, stanuju u velikim kućama, nose brojne diplome i zvanja, ispituju učenike u školama, daju im ocjene i obaraju ih. Negiraju sve što nije radio Božiji Poslanik a sami čine na stotine takvih stvari. Prave izuzetke a znaju da Poslanik, a.s., to nije radio a posle prigovora uleme kažu: ”Bid’at je samo novotarija u vjeri.” Međutim, mi smo ranije objasnili, navodeći mnoge dokaze, da je ono što je ubaceno u vjeru a u okviru je njenih pravila dozvoljeno i prihvatljivo, pa ne ostaje tim ljudima osim da prihvate istinu. Ostaje nam da objasnimo da Poslanikovo, a.s., odbacivanje nečega ne znači momentalno i pokuđenost toga. Kada je ulema usula nabrajala ahkam teklifijje ona nigdje nije spomenula terk - odbacivanje. U El Vedžizu se kaže: “Hukm Teklifi se dijeli na sedam vrsta: Farz, Vadžib, Mendub, Haram, Mekruh Tahrimen, Mekruh Tenzihen i Mubah.”  I to je stav cjelokupne uleme hanefijskog mezheba dok učenjaci ostalih mezheba ahkam teklifijje dijeli samo na pet vrsta. Niko od uleme, kao što vidimo, nije terk učinio šerijatskim propisom pa kako onda neki ljudi sve ono što je odbačeno smatraju bid’atom?

   Istina je, da je ono što je odbačeno nekada mubah, nekada mustehab a nekada sunnet.

Odbacivanje i nerađenje nekada biva odbacivanje pohvaljenih stvari kao što su npr.: Učenje sure Ihlas na svakom rekatu, razni zikrovi i sl. Poslanik, a.s., nikada nije učio suru Ihlas na svakom rekatu ali to ipak nije bid’at i pokuđeno a prenosi se od nekih ashaba. Pa, ako je Poslanikovo nerađenje nečega propis, zar nisu ashabi najpreči da rade po njemu? Zar bi ashabi radili nešto što nije radio Božiji Poslanik ako je sve ono što on nije radio zabranjeno?

   Ono što je ostavljeno nekada biva i od sunnet stvari koje su ostavljene zbog otklanjanja poteškoće od ummeta i straha da im se to ne propiše kao farz. Primjer za to je Teravih namaz u džematu. Opštepoznato je da je Poslanik, a.s., klanjao teraviju par puta a zatim je ostavio iz straha da ona ne bude propisana kao farz namaz.

   Poslanikovo odbacivanje nekada biva čisto iz razloga što se njemu lično nešto nije sviđalo iako je ta stvar dozvoljena. Poslanik, a.s., nikada nije jeo meso jazavca i odbio ga je kada su mu ga ponudili ali ipak to nije zabranjeno.

   Zatim, ostavljanje nekada biva iz zaborava, pa hoćemo li reći da je ikindija dva rekata samo zato što je Poslanik, a.s., jednom zaboravio i umjesto četiri, klanjao samo dva rekata?

   Takođe, nakada se dešavalo da Poslanik nije činio nešto zato što mu to nije palo na pamet. Poslaniku, a.s., nikada nije palo na pamet da napravi minber pa su mu ashabi to predložili što je on sa oduševljenjem prihvatio. Pa, ako je Poslanikovo nerađenje nečega propis, zar bi se ashabi usudili da ga prekrše?