Allahova milost

Muhammed ibnu Munkedir kaže da mu je Džabir ibn Abdullah pričao: - Pričao nam je Allahov Poslanik slijedeće.: 'Došao mi je Melek Džebrail i rekao:
- Allah ima jednog svog roba koji Ga je obožavao i klanjao Mu se pet stotina godina na vrhu nekog brda koje je usamljeno izranjalo iz sredine morske pučine. lako se nigdje nije vidjeico nikakvo drugo kopno, čovjek je lijepo živio jer mu je Allah dao u podnožju tog brda izvor pitke vode i stablo nara, pa je čovjek svako veče silazio i uzimao po jedan svježi nar i pio te vode, uzimao s njom abdest i tako živio.
Vraćao bi se svome namazu a od Allaha je tražio da ga usmrti, kada mu edžel dođe u momentu kada bude na sedždi, i da ne dozvoli ni zemlji ni ničem drugom da mu uništi njegovo tijelo nego da i proživljen bude u tom položaju u kojem je najbliži svome Gospodaru.
Allah mu stvarno ispuni molbu i usmrti ga dok je bio na sedždi.
Melek Džebrail dalje priča: - Mi Meleki uvijek tu doiazimo i odatle odlazimo, a taj čovjek je stalno u tom svom položaju. Međutim, saznao sam da će taj čovjek biti proživljen na Sudnjem danu te da će doći pred Allaha, a onda će Uzvišeni Allah reći:
- Uvedite ovoga moga roba u Džennet radi moje milosti!
Čovjek će na to reći: - Zar nije radi mojih djela?
Onda će Allah reći Melekima: Obračunajte mome robu vrijednost blagodati koje sam mu dao i vrijednost njegovih djela!
Kada meleki to uradiše vidješe da je sama blagodat očiju i vida prevagnula sav čovjekov ibadet od pet stotina godina, tako da ostale Allahove blagodati i ni'mete nisu ni računali.
Onda Allah reče:- Bacite moga roba u džehennem!
Tada će čovjek zavikati: - O Gospodaru, tako ti tvoje milosti, smiluj mi se i uvedi me u Džennet.
Allah će narediti da vrate tog čovjeka pa će biti ponovo doveden pred svoga Gospodara, da bi se među njima vodio ovakav razgovor:
Allah će reći: - Moj robe, ko te je stvorio, a prije toga nisi ništa bio?
Čovjek će odgovoriti: - Ti, o Gospodaru.
Allah će opet upitati: - Je li to bilo zhog tvojih djela ili zbog moje milosti?
Čovjek: To je bila Tvoja milost, o Gospodaru.
Allah: Ko te je ojačao i omogućio da mi hudeš u ibadetu petsto godina?
Čovjek: Ti, Gospodaru.
Allah: Ko te je spustio na vrh ovoga brda nasred mora, pa ti dao da izvire slatka voda iz slane vode, pa ti svaku noć dao jedan svjež nar koji ti je svakodnevno rađao, a trebalo bi da rađa samo jedanput godišnje. Molio si me da ti uzmem dušu dok si na sedždi, što sam i učinio... Ko je to sve uradio?
Čovjek: Ti, o Gospodaru.
Allah će na kraju reći: I sve je to iz moje milosti, i radi moje milosti ću te uvesti u Džennet!!!