Kako je dragi Bog pokazao Musau Svoju pravednost
Musa,
Bog ga blagoslovio, razgovaraše sa svojim Gospodarem na Gori, i u jednom svome
razgovoru on zamoli Boga: "Moj Bože, pokaži mi svoju pravednost i
nepristranost!" A Bog mu reče: "O Musa, ti si čovjek ozbiljan i odan,
zar ne možeš da se strpiš?!" Na to će Musa: "S Tvojom pomoći, Bože,
ja mogu biti strpljiv!" A Bog mu zapovjedi: "Idi do tog i tog vrela,
i iza njega se sakrij! I posmotri, potom, Moju Moć i Moje Znanje Svih
Tajni!"
I Musa, Bog ga blagoslovio, ode, uspe se na brežuljak iza vrela i sjede
sakrivši se.
I u taj se mah pojavi neki konjanik, sjaha sa svoga ata, obavi obredno pranje
na vrelu i napi se vode. I izvadi on iza pasa kesu u kojoj bijaše hiljadu
zlatnika, pa je stavi kraj sebe. Potom klanja namaz, uzjaha konja i,
zaboravivši onu kesu na onome mjestu, otputova.
Nakon njega dode jedan dječak, napoji se vode, nađe onu kesu, uze je i ode.
A poslije dječaka dođe neki slijepi starac, napoji se vode, obavi obredno
pranje i stade klanjati. U taj mah se onaj konjanik sjeti one kese, vrati se do
izvora i nađe slijepoga starca, stade kraj njega i reče mu: "Zaboravih
kesu u kojoj je hiljadu zlatnika, a osim tebe niko nije ovdje dolazio!" Na
to će starac: "Ja sam slijepac, kako da opazim tvoju kesu?!"
Na to se konjanik rasrdi, sablju isuka, udari slijepca i ubi ga. Potom ga
prerovi, ali, ne našavši onu kesu, ostavi starca i ode.
A Musa, koji to sve gledaše iz svoga skrovita mjesta, povika: "O Bože!
Strpljenje mi je na izmaku, a Ti si Pravedan, pa deder mi razjasni šta se ovo
dogodilo?"
I dode Džibril, Bog ga blagoslovio, i reče Musau: "Stvoritelj,
veličanstvena je Njegova moć, ti veli: 'Ja sam Znalac svih tajni, znadem
skrovite stvari i znadem ono što ti, o Musa, ne znaš! Kad se radi o dječaku
koji je uzeo kesu zlatnika, on je uzeo ono što mu i pripada, jer otac dječakov
bijaše u najmu kod onoga konjanika i bio je zaradio baš onu svotu koja je bila
u kesi. Ali, konjanik mu ne uruči zlatnike jer umrije dječakov otac. Ali sada
konjanik izgubi kesu, i dječaku dode baš ono što mu pripada. Kad se radi o
slijepom starcu, on je, prije negoli je oslijepio, ubio konjanikova oca. I konjanik mu se, ne znajući da mu je ubio oca, osveti. I svako dobi ono što
je i zaslužio. Naša pravda i Naša nepristranost je, kako vidiš, tačna.'
I kad Musa to sazna, zbuni se i zatraži oprosta od Boga.
|
