KAKO LIJEČITI IMAN - VJEROVANJE 2 

   Neka je zahvala Uzvišenome i Milostivome Gospodaru Allahu dž.š., na neizmjernim blagodatima dini islamske vjere, na ovome današnjem mubarek danu a salavat i selam neka je na najodabranijeg Allahovog milosnika Muhammeda s.a.v.s, na njegovu porodicu ehlil bejt, ashabe i sve one koji su umirali sa Allahovim imenom u srcu. Amin !

 „ O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati i umirite samo kao muslimani „( Al- Imran , 102 )

   Braćo u Islamu ! Nema nam spasa bez imana – vjerovanja, nema nam spasa bez veze i  čvrstog oslonca na Allaha dž.š. Naravno, da prokleti Iblis l.a., nastoji svakoga od nas odvratiti i udaljiti od Allaha dž.š., a približiti sebi. A onaj ko se približi prokletom Iblisu – Šejtanu a udalji od Allaha dž.š., osudio je sam sebe na propast. Čovjek ne bi trebao sam sebe bacati u propast. Da li mi želimo sami sebi spas? Da li je naš cilj sreća na oba svijeta, i na ovom prolaznom Dunjaluku ali i na budućem vječnom Ahiretu? Čovjek je sam sebi ili najveći prijatelj ili najveći neprijatelj. Sam sebe svojim rukama gura u propast ili ka dobru i spasu. Ako želimo usmjeriti sebe prema spasu i blagostanju na oba svijeta onda ćemo nastojati svoj iman – svoje vjerovanje očistiti, popraviti, povećati i liječiti. U nekoliko prošlih hutbi smo već govorili o tri načina liječenja i popravljanja imana – vjerovanja a oni su: druženje sa Kur'anom i razmišljanje o značenjima Kur'ana, svijest i razmišljanje o Allahovoj veličini i često prisustvo na mjestima na kojima se spominje Allahovo ime.

   Kako još možemo liječiti iman - vjerovanje? Šta još možemo  učiniti kako bismo se približili našemu Stvoritelju Allahu dž.š.? Mnogo je načina, a neka od tih načina su i ovi:

1.      Činjenje dobrih djela i provođenje vremena u tome - Ovo je najdjelotovorniji lijek za bolesno srce i oslabljen iman i njegovo  jačanje imana je veliko i vidljivo. Najbolji  primjer nam daje Ebu Bekr Es-Sidiik r.a. kada je Poslanik s.a.v.s. upitao svoje ashabe: „ Ko je od vas danas zapostio? Pa je Ebu Bekr rekao: 'Ja' Zatim je Poslanik s.a.v.s. upitao: Ko je od vas danas ispratio dženazu? Pa se ponovo javio Ebu Bekr. Zatim je Poslanik s.a.v.s. upitao: Ko je od vas danas nahranio siromaha? Opet se Ebu Bekr javio. Poslanik s.a.v.s. je upitao: Ko je od vas danas obišao bolesnika? I ovoga puta Ebu Bekr je rekao: Ja sam. Na to je Poslanik a.s., rekao: Neće ovo nijedan čovjek skupiti, a da ga to ne uvede u džennet.“  Subhanellah! Koji je vjernik Ebu Bekr bio! Da bismo uradili dobro djelo moramo pobjediti samoga sebe a to je najveći džihad, borba sa samim sobom. Lahko je drugome dati savjet, lahko je drugome dati kritiku, lahko je drugome pojasniti kako da riješi svoj problem, ali hajmo sebi dati savjet, sebi dati kritiku i riješiti svoj problem. Svi imamo mahane ali i dobre osobine. Borimo se protiv svojih mahana a povećajmo svoja dobra djela! Kada učinimo neko loše djelo nastojmo da što prije učinimo dobro djelo jer djela će se vagati. Neka naš Mizan – naša vaga djela bude teža na strani dobrih djela i eto nam spasa inšaAllah! 

Allah dž.š. u Svojoj časnoj knjizi Kur'anu a.š. kaže:  

        „I žurite oprostu Gospodara svoga  i Džennetu čija prostranstva su kao nebesa i Zemlja, a on je pripravljen bogobojaznima“ ( Al-Imran,133)

A naš Poslanik s.a.v.s. kaže: “Nema žurbe osim u radu za Ahiret.“

   Braćo u Islamu požurimo u činjenju dobra, i požurimo Džennetu čija je veličina, kako kaže Allah dž.š., koliko nebesa i Zemlja. Požurimo, i budimo u tome ustrajni, jer ustrajnost na činjenju dobrih djela jača iman. To je sigurno. Braćo u islamu! Samo ću navesti primjer kakvi su bili ashabi u vrijeme Poslanika a.s., i kako su provodili vrijeme:

   „Oni su slavili i spominjali Allaha dž.š., uvijek, pa čak i u borbi, klanjali su u dubini noći, stajali su u čvrstim safovima, suze su im tekle niz lica, razmišljali su o stvaranju nebesa i Zemlje, noću bi krišom ustajali od svoje žene da čine noćni namaz. Noć bi podijelili između sebe i svoje porodice a dan bi proveli u poslu, učenju i podučavanju drugih, ispraćanju dženaza, obilasku bolesnih i pomažući druge. Srca su im bila vezana za mesdžid, isčekivali su namaze jedan iza drugog i radovali im se i činili još mnogo dobrih stvari“ Ovakvi su bili ashabi našeg Poslanika a.s. Zaista im se možemo diviti ali i povoditi za njima!

2.      Mnogovrsnost ibadeta - Ovo podrazumjeva da treba nastojati činiti što više različitih ibadeta ali isključivo u ime Allaha dž.š. Ibadeta i načina da se približimo Allahu dž.š. je mnogo pa se neki obavljaju tijelom, kao što je klanjanje namaza, drugi se obavljaju imetkom kao što je dijeljenje imetka – zekat, sadaka, dok ima i onih koji su vezani za oboje i za tijelo i imetak kao što je hadždž. Neki ljudi se više naslađuju sa nekim ibadetom nego drugim , ali je Allah Milostivi Mudar pa je na Džennetu ostavio više ulaza prema onome šta je ko više činio pa imamo vrata Rejjan kroz koja će ući samo postači, pa imaju vrata namaza, vrata džihada, pa imaju vrata sadake itd. Došao je jedne prilike Allahovom Poslaniku s.a.v.s., čovjek koji se požalio na tvrdoću svoga srca. Poslanik a.s., mu je rekao: “Želiš li da ti se srce omekša i da postigneš svoj cilj? Smiluj se siročetu, pomiluj ga po glavi, dadni mu od svoje hrane, razmekšat će ti se srce i postići ćeš ono što želiš?“ Naši ibadeti i naša dobra djela mekšaju i čiste naša srca od tvrdoće i crnila nastalog zbog loših djela. U svakoj prilici i na svakome mjestu smo u mogućnosti učiniti dobro djelo. Pored osnovnih ibadeta koji su farz – obaveza kao što su: namaz, post, zekat, hadždž dobro djelo je i sadaka, i osmjeh, i pomoći nevoljniku u nevolji, i nazvati drugome selam, i skloniti sa puta ono što smeta, i spominjati Allaha dž.š. i mnogi drugi načini.

3.      Strah od smrti u grijehu - Ako bi ti sada u ovom momentu došao melek smrti Azrail, da li si spreman otići svome Gospodaru Allahu dž.š. Zamislimo da ne dao Allah dž.š., melek smrti dođe kada se čini neki grijeh pa da čovjek pusti dušu a u tom momentu činio grijeh.Takvih je danas mnogo. Uzroci smrti u grijehu su mnogobrojni. Slabost imana i  ogrezlost u grijehu o čemu je Poslanik rekao:“Ko se ubije nožem, njime će probadati svoj stomak u džehennemskoj vatri, u kojoj će zauvijek ostati, ako popije otrov i tako se ubije, polahko će ga ispijati u džehennemskoj vatri u kojoj će vječno ostati, ko se objesi, bit će vješan u džehennemskoj vatri u kojoj će vječno ostati“ Ko ima pravo oduzeti čovjeku život osim onaj koji mu ga je i dao a to je Allah dž.š. Niko od nas neće nikada biti spreman za smrt u smislu dobrih djela, jer mi ne znamo koliko imamo dobrih a koliko loših djela. Ali trebamo nastojati što duže biti u stanju ili stanjima koja su Allahu dž.š. draga kao npr. što više biti pod abdestom, što više biti u zikru, druženju sa Kur'anom, u namazu, u postu i drugim,  Allahu dragim djelima.

4.      Često prisjećanjena smrti – Podsjećanje na smrt odvraća od grijeha i razmekšava grubo srce. Neće se niko sjetiti smrti u teškoći a da mu ne postane lakše, niti u blagostanju a da mu neće otežati. I Poslanik Muhammed a.s., je govorio: „Sjećajte se često rušiteljice užitaka.“ A rušiteljica užitaka je smrt. Jesmo li nekada zamislili sebe na tabutu, kako nas gasule, pa kako nas nose u tabutu, pa kako nas spuštaju u kabur – mezar, pa kako bacaju zemlju na naše tijelo, pa kako se susrećemo sa melekima ispitivačima u kaburu, melekima Munskirom i Nekirom? Jesmo li spremni za to jer će to sigurno doći. Na smrt najbolje podsjećaju posjete mezarjima te je Poslanik a.s., zbog toga i naredio obilazak kaburova, rekavši: “Bio sam vam zabranio da posjećujete kaburove, od sada ih posjećujte, jer oni omekšavaju srce, oči suze i posjećaju na Ahiret i ne govorite o njima ružno.“  Neka čovjek uzme pouku od posjete kaburovima. Neka razmisli o onima koji su bili prije njega i prošli, koji su radili i sticali imetke, kako su se prekinule njihove nade, a bogatstvo im nije pomoglo. Zemlja je prekrila ljepotu njihova lica, dijelovi njihovih tijela se raspadaju u kaburovima, iza njih su ostale udovice, a njihovu djecu je obuzela jetimska tuga. Neka se sjeti varljivosti pouzdanja na mladost i varljivosti povođenja za strastima i igrom, jer i on mora na taj put. Allaha uzima duše i daje smrt i starcu i mladiću i djetetu. Neka razmisli o stanju mrtvih kako im se tijelo raspalo a zemlja napunila njegova usta. Ljudi ne vole o ovome govoriti ali svakoga čeka. I poslanik s.a.v.s. je to osjetio. Razmislimo o tome! Mi ispraćamo naše umrle sa ovoga svijeta a ne uzimamo pouku iz toga, mi ne razmišljamo o smrti a ona će sigurno doći.

   Braćo u Islamu još smo živi, još hodimo ovim prolaznim svijetom Dunjalukom, još nismo dočekali rastavljanje naše duše od našega tijela, pa dok nije kasno, prvo izvršimo istinsko i iskreno pokajanje za svoje grijehe jer to je uvijek prvi korak ako želimo da se mijenjamo na bolje a zatim liječimo svoje srce kako bi se napunilo istinskim pravim imanom – vjerovanjem, imanom bez bolesti. Ja Rabbi očisti naša srca i naš iman od svega onog sa čim Ti nisi zadovoljan.

Amin Ja Rabbel alemin!

                                                                                               Author:

                                                                                    Mensur ef. Imamović