VRIJEDNOST I PRAVO DŽAMIJE

   Neka je hvala samo Tebi Najuzvišeniji Gospodaru, o Allahu dž.š. na neizmjernim blagodatima koje daruješ Svojim stvorenjima a koje se ne mogu nabrojati, koje si dao u nama samima i oko nas a salavat i selam neka je, o Allahu, na Tvoga miljenika, našega Resula, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve dobre Tvoje robove. Amin Ja Rabbel alemin !

   Braćo u islamu ! Danas ćemo čuti nešto o odabranosti ovoga mjesta u kojem se upravo sada nalazimo, o odabranosti džamije kao Allahove kuće, kao mjesta gdje se muslimani i muslimanke približavaju svome Stvoritelju, čiste sebe od grijeha i međusobno se zbližavaju kao i tome kako se treba odnositi prema Allahovim kućama - džamijama.

   Šta je džamija? Da li smo džamiji dali onaj njen smisao i značaj koji bi ona trebala da ima u našim srcima, u našim životima? Da li iskorištavamo džamiju onako kao što bi trebali u pogledu blagodati koje ona ima u sebi? Da li poštujemo džamiju?

   Braćo moja u islamu ! Odgovore na ova pitanja neka svako od nas pronađe kroz ovu današnju hutbu u sebi samome i odgovori sam sebi na ova pitanja?

   Džamija je Allahova kuća, u smislu da se u njoj ljudi trebaju skupljati i sastajati samo radi Allaha dž.š. i ni zbog čega drugoga, da u njoj trebaju razgovarati samo o Allahu i ni o čemu drugome. Džamija je jedno od najčasnijih mjesta na Zemlji i trebamo joj dati to pravo. Džamije su najčasnija mjesta na Zemlji, najčasnija mjesta u svakome gradu, selu, mahali. Džamije će svjedočiti za one koji su ih obilazili. Kroz džamiju uđimo u Džennet prostran koliko nebesa i zemlja. U džamiji smo Allahovi gosti, a onaj koga Allah ugosti spada među posebno počašćene. Za vjernika je džamija njegova druga kuća. Allah dž.š. je obećao, kada dođe Sudnji dan i kada se sunce primakne ljudima, i kada bude nesnosna vrelina, i kada ne bude drugoga hlada osim kod Njega, dati Svoj hlad između ostalih i onima čije je srce bilo vezano za džamiju. Pa braćo moja, neka nam naša džamija bude istinski druga kuća u kojoj se najviše nalazimo i koju najviše posjećujemo. Prva kuća je ona u kojoj živimo a neka svako od nas pogleda koja je njegova druga kuća. To je ono mjesto koje najviše posjećujemo i u kojem najviše provodimo vremena poslije naše kuće u kojoj živimo. Pogledajmo dobro koja je naša druga kuća i dat ćemo sami sebi odgovor kuda nas vodi.

Allah Uzvišeni u Svome časnom Kur'ani Kerimu kaže:

وَ أَنَ المَسَاخِدَلِلَهِ فَلاَ تَدعُوامَعَ اللَه أَحَدًا

„Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome.“ (El-Džinn, 18)

   Kao i za svako dobro djelo koje činimo, da bi bilo primljeno kod Allaha dž.š., potrebno je da je ono prije svega učinjeno zbog Gospodara, zbog Allaha dž.š. Tako i svaki naš dolazak u Allahovu kuću, džamiju, treba da je isključivo samo zbog Gospodara svih svjetova, našeg Stvoritelja, Allaha dž.š. Sa nama u našim džamijama su i meleki koji učestvuju zajedno sa nama u našim ibadetima, našim namazima, našim zikrovima i našim dovama.

   Kakav bi naš odnos trebao biti prema našim džamijama? Šta bismo ponajviše trebali činiti kada uđemo u džamiju? Odgovor na to nam daje upravo naš Stvoritelj, Allah dž.š. kada kaže u suri En-Nur, 36 ajet:

فيِ بُيُوتِ أَذِنَ اللَهُ أَن تُرْفَعَ وَ يُذْكَرَفِيهَا ا سْمُهُ يُسَبِّحُ لَهُ فِيهَا بِالغُدُوِّوَالآصَال

„U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer.“

   Kroz ovaj ajet nam je Uzvišeni Allah dž.š. pojasnio kako i zašto se grade Njegove kuće – džamije. Prvo, svaka džamija se gradi Njegovom voljom tj. u ime Njega a grade se zato da bi se u Njima spominjao Allah Uzvišeni i da bismo Ga hvalili i ujutro i navečer, i da u džamiju ne dolazimo osim sa ovim ciljem i ovim nijetom.

   Braćo moja u Islamu! Kada pređemo džamijski prag, sve dunjalučko ostavimo van džamije, sve bespotrebne razgovore, sve dunjalučke misli i potrebe ostavimo van džamije i posvetimo se onome što je i krajnja svrha džamije, a to je, spominjati, hvaliti, veličati i klanjati se Milostivome, koji sve čuje, sve vidi i sve zna, a to Uzvišeni Allah dž.š.

   Ko gradi, održava i posjećuje džamije? I na to pitanje nam je Allah dž.š. dao odgovor kada je rekao u suri Et-Tevbe, 18 ajet, slijedeće:

اِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَاللَهِ مَنْ آمَنَ بِاللَهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِوَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَي الزَّكَاةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلَّا اللَهَ فَعَسَي أُولَاإكَ أَنْ يَكُونُوا مِنَ الْمُهْتدِين

„Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju, koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha dž.š. ne boje; oni su nadati se je, na Pravome putu.“

   Ko su dakle oni čije je srce vezano za džamiju? To su oni koji istinski, iskreno vjeruju u Allaha dž.š. i u onaj svijet, u život poslije smrti, u Ahiret, oni koji namaz obavljaju, zekat daju i ničega se osim Allaha dž.š. ne boje. Jesmo li mi među njima? Neka svako sebi odgovori?

   Od samog polaska u džamiju, pa sve do povratka na mjesto odakle smo krenuli mi smo Allahovi gosti i zbog toga bi i naše ponašanje dok idemo u džamiju, dok se nalazimo u džamiji i dok se vraćamo iz džamije trebalo da bude posebno ponašanje. Kada uzmeš abdest i usmjeriš se u jednu od Allahovih kuća – džamija da obaviš namaz, sa jednim korakom ti se briše jedan grijeh a sa drugim korakom se podiže tvoj stepen i piše dobro djelo. To nam obećava naš Poslanik Muhammed a.s. A kada dođeš u džamiju pa obaviš namaz u džematu broji ti se kao da si obavio 25 ili 27 namaza pojedinačno sam. I to nam obećava naš časni poslanik Muhammed a.s. A kada klanjaš jaciju u džematu kao da si pola noći proveo u ibadetu a kada klanjaš i sabah u džematu kao da si cijelu noć proveo u ibadetu. I ovo nam obećava naš poslanik Muhammed a.s.

   Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: „ Kada neko od vas uđe u džamiju, neka ne sjeda dok ne klanja dva rekata.“

To je tvoj selam toj džamiji. Nije lijepo da se uđe u džamiju pa da se provodi vrijeme u bespotrebno pričanje i razgovaranje jer je vrijeme za to nakon namaza kada se izađe iz džamije a kada si već ušao u džamiju provodi to vrijeme u ibadetu i slavljenju Allaha dž.š. Kada uđemo u džamiju popunjavamo safove od vrha džamije, klanjamo dva rekata iz poštovanja prema džamiji, okrenemo se prema kibli i učimo svoje zikrove, dove ili Kur'an dok isčekujemo namaz i nema potrebe da se rukujemo i selamimo pojedinačno dok se namaz ne završi.

   Hakim b.Umejr r.a. jedan Poslanikovih s.a.v.s. ashaba je rekao: “Na Dunjaluku se ponašajte kao gosti, a džamije uzmite za svoja staništa. Svoja srca naučite nježnosti i blagosti. Često razmišljajte i plačite i neka vas ne zavedu vaši prohtjevi.“

   Katade je rekao: “Ne bi trebalo da se vjernik vidi igdje osim na jednom od ova tri mjesta: u džamiji, koja će ga oživjeti, u  kući, koja će ga zakloniti i zaštititi ili u obavljanju nekog dozvoljenog posla i zarađivanja u kojem nema harama.“

   Bilježi se da Halef b. Ejjub sjedio u džamiji, kada ga je došao sluga pitati nešto. On je ustao, izašao iz džamije i odgovorio mu. Neko ga je upitao za razlog takvog postupka, a on je rekao: U džamiji nisam progovorio ništa što je vezano za dunjaluk mnogo godina, pa mi je bilo mrsko da to i sada učinim.“

   Braćo moja u Islamu, nemojmo ni mi bespotrebno govoriti u džamiji o dunjaluku i dunjalučkim stvarima već dajmo džamiji njeno pravo. Ibadetimo u njoj kada god smo slobodni.

   Prenosi se da je jedan zahid rekao: “U džamiji se nikada nisam naslanjao ni na šta, niti se potpomagao nečim, nikada nisam opružio noge u džamiji, niti sam ikada progovorio nešto vezano za dunjaluk.“

   Braćo moj prema ovoj predaji želim da sve nas pozovem. Džamija je Allahov hram koji je okrenut prema kibli - časnoj Kabi u Mekki pa zato nemojmo svoje lice okretati suprotno od Kabe kada smo već u džamiji a ispružiti noge uopšte nije prikladno činiti u džamiji zbog njene časnosti i broja meleka koji se nalaze u njoj. Naslanjanje na zid ili nešto drugo takođe nije prikladno u džamiji a sve ovo je jedino dozvoljeno čovjeku koji zbog bolesti i bolova ne može izdržati a opet je bolje da se strpi jer će i zato imati nagradu kod Allaha dž.š.

   Časnost džamija se ogleda u petnaest stvari pa izvagajmo sebe da li ih mi činimo.

-         Prvo je da čovjek nazove selam kada uđe u džamiju, a ako zatekne ljude da sjede u njoj. Ako ne bi nikoga bilo u džamiji opet će nazvati selam a lijepo je da kaže : Esselamu alejna ve ala ibadillahi ssalihin - Neka je selam na sve nas i sve dobre Allahove robove. Nema potrebe se pojedinačno rukovati već to možemo poslije namaza.

-          Drugo je da klanja dva rekata nafile, prije nego što sjedne, shodno predaji Poslanika s.a.v.s. koji kaže: Svaka stvar ima svoj pozdrav (tehijjet), a džamijski pozdrav i izraz poštovanja su dva rekata nafile.

-         Treće je da se u džamiji ništa ne kupuje niti prodaje.

-         Četvrto je da se u džamiji ne izvlači sablja iz korica ili vrši svađa.

-         Peto je da se u njoj ne recituje poezija koja nema svrhe, niti da se pjevaju pjesme.

-         Šesto je da se u džamiji ne podiže glas, osim da bi Allaha spominjao i veličao.

-         Sedmo je da ne govori ništa od onoga što je vezano za dunjaluk.

-         Osmo je da ne prekoračuje preko ramena ljudi.

-         Deveto je da se ne otima za mjesto u džamiji i da se ne gura da bi ga zauzeo.

-         Deseto je da nikoga ne tijesni u saffu.

-         Jedanaesto je da ne prolazi ispred klanjača.

-         Dvanaesto je da ne pljucka po džamiji.

-         Trinaesto je da ne pucketa prstima u džamiji, niti da ih krši kako bi izazvao pucketanje.

-         Četrnaesto je da džamiju čisti od prljavštine i da pazi na to da je ne posjećuju luđaci ili djeca koji bi je mogli zaprljati, i da ne provodi šerijatske kazne u džamiji.

-         Petnaesto je da što više spominje Allaha u džamiji i da to nikako ne zanemaruje jer kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.: “Doći će vrijeme  kada će ljudi iz moga ummeta u džamijama govoriti o dunjalučkim stvarima. Allah nema potrebe za njima, pa ako ih dočekate, nemojte sjediti sa njima.

   Braćo moja u islamu. Ako se kod nas slučajno ne nalazi neka od ovih petnaest nabrojanih počasti prema džamiji trebamo ih što prije početi praktikovati i dati džamiji njeno istinsko poštovanje koje zaslužuje. Sada znamo kako se odnositi prema džamiji te je stoga na svakome od nas pojedinačno koliko će ovo praktikovati.

Ja Rabbi Ti učini da budemo od onih koji će voljeti, obilaziti i poštovati Tvoje kuće džamije i sa kojima ćeš Ti biti zadovoljan .Amin Ja Rabbel alemin.

Author: Mensur ef. Imamović