VOLI SVOJE – POŠTUJ TUĐE!
Neka je uzvišen i hvaljen milostivi Gospodar Allah dž.š., koji nam daje sve ono što nam je potrebno za naš život na ovom svijetu i koji nam je dao časni Kur'ani Kerim, koji je uputa i rastavljač istine od neistine.
Neka je salavat i selam odabraniku nad svim drugim poslanicima i ljudima, poslaniku Muhammedu s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici i njegovim ashabima – drugovima, koji su bili sa njim u najtežim momentima i ponudili mu svoju pomoć i zaštitu. Amin !
Allah dž.š. u časnome Kur'anu a.š. kaže:
„Ni Jevreji ni Kršćani neće biti zadovoljni sa tobom sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: Allahov put je jedini Pravi put! A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.“( El-Bekare,120 )
Braćo u islamu, muslimani i muslimanke ne smiju oponašati druge narode, ne smiju uzimati tuđe običaje kada imamo naše islamske, naše muslimanske, i jedini koga trebamo oponašati, jedini koga trebamo slijediti jeste naš poslanik, Muhammed a.s., koji nam je dostavio i ostavio u amanet Allahovu knjigu Kur'ani Kerim i svoj Sunnet, svoj život i običaje. Musliman treba voljeti svoje a poštovati tuđe. Nažalost, često smo danas svjedoci, kako mnogi muslimani i muslimanke vole tuđe, a ne poštuju svoje. Da li smo mi svjesni, da li razmišljamo o tome koliko danas naša djeca, koliko naše porodice, koliko mi sami uzimamo od onoga što uopće nije spojivo sa islamom, što je na kraju krajeva, običaj i navika drugih naroda i zajednica. Opet želim ponoviti: Musliman i muslimanka voli svoje a poštuje tuđe. Da li drugi narodi uzimaju naše običaje, da li njihove porodice, njihova djeca uzimaju naše običaje? Sigurno, ne!
Da li smo svjesni činjenice: Ako neko oponaša jedan narod onda on pripada tom narodu. Da li istinski želimo biti muslimani? Da li istinski želimo biti sljedbenici Muhammeda a.s.? Zapitajmo sami sebe i odgovorimo sami sebi? Ko je istinski uzor muslimanima i muslimankama? Koga muslimani i muslimanke slijede u svome životu? Naravno, onoga ko je najbolji uzor, onoga ko je milost svjetovima, onoga ko je pečat svim poslanicima, a to je naš Muhammed, s.a.v.s.!
Ne dao Allah Milostivi da pripadamo nekom drugom narodu, ali to nesmotreno možemo postati ukoliko ne pazimo na svoje postupke. Da li naši postupci imaju uporište u islamu? Da li ono što činimo ima ikakve veze sa Islamom?
Nekada se nama čini da nešto što činimo nije neki grijeh, iako ga čini neki drugi narod, iako je dio običaja tog naroda, ali moramo biti svjesni da tim našim oponašanjem tog naroda pa makar to bilo i u samo jednoj stvari, postajemo jedan dio tog naroda.
Naš Poslanik, s.a.v.s., je uvijek tražio da se muslimani razlikuju od drugih naroda kako bismo imali čistu vjeru, bez primjesa običaja od drugih naroda. Navest ćemo neke pojedinosti u kojima ne bismo trebali oponašati druge narode.
- Razilaženje u vjeri - Muslimani se ne smiju razilaziti poput drugih naroda iako kada danas pogledamo u muslimane svijeta oni su razjedinjeniji više nego bilo koji drugi narod. Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Podijelili su se Židovi na sedamdeset i jednu skupinu, kršćani na sedamdeset dvije skupine, a podijelit će se moj ummet na sedamdeset tri skupine" (Bilježi ga Ebu Davud i ostali). Braćo u islamu, pogledajmo ummet Muhammeda a.s., danas! Kakvo je stanje ummeta danas? Koliko rascjepkanosti i podjela! Nemojmo se dijeliti na ove ili one, puno je više među nama onoga što nas spaja i u čemu se ne razlikujemo, a sitne razlike ostavimo Allahu dž.š. neka On, s.v.t., o tome sudi. I Allah, s.v.t., nas poziva da se ne razjedinjujemo!
- Izdizanje mezara - kabura i gradnja nad njima - Koliko puta smo čuli da ne trebamo graditi na kaburovima, da ne trebamo izdizati kojekakve spomenike osim onoga što je i običaj kod muslimana. Pa ko smo mi da na našem mezaru stoji betonsko coklo, a ne stoji na Poslanikovom s.a.v.s., kaburu i kaburima njegovih ashaba? Pa ko smo mi da se na našem mezaru nalazi spomenik a ne stoji na Poslanikovom, s.a.v.s., i kaburima njegovih ashaba? Braćo u Islamu, to moramo izbaciti i boriti se protiv toga. Bolje je učini hajr svome umrlome nego da stavljaš coklo oko njegovog mezara i gradiš na njemu. Ono što bi utrošio u izdizanje i gradnju na kaburu, pomozi svome umrlome sa trajnim hajrom, sa vakufom, sa ulaganjem u gradnju voda, puteva, džamija i općekorisnih stvari za zajednicu. Allahov Poslanik s.a.v.s., je zabranio izdizanje i gradnju po kaburima kao i postavljanje slika.
- Slavlja, praznici, svečanosti koje nemaju veze sa Islamom – Braćo u Islamu, ovih dana smo svjedoci kako se mnogi muslimani i muslimanke utapaju u običaje drugih naroda, pa čak ih uzimaju kao da su njihovi. Pred nama je Gregorijanska 2017. godina. U temelju i nastanku ona je kršćanska. Mnogi muslimani i muslimanke to ne znaju, pa evo, da malo podsjetim sve nas, kako je ona nastala. Gregorijanski kalendar je modificirana verzija Julijanskog kalendara. 24. februara 1582., ovaj kalendar je proglasio papa Grgur XIII, prema čijem imenu je kalendar i nazvan Gregorijanski kalendar. Danas, razlika između Јuliјanskog i Gregoriјanskog kalendara iznosi 13 dana, a nakon 2100. uvećati će se na 14. dana. Kada јe papa Grgur 1582. godine uveo novi kalendar, njega su odmah prihvatile Italija, Poljska, Portugal i Španija, a ubrzo i ostale katoličke zemlje. Protestantske zemlje su prešle na Gregoriјanski kalendar puno kasniјe, a pravoslavne države tek u 20. vijeku, s tim što pravoslavne crkve nikada nisu prešle na ovaј kalendar. Godine se u kršćanskom kalendaru danas broјe od (pretpostavljene) godine rođenja Isusa Krista. Sobzirom da se mi nalazimo u Evropi koja je u potpunosti prihvatila ovaj kalendar i da se sve računa po tom kalendaru, mi ga moramo prihvatiti u smislu računanja i planiranja svojih životnih obaveza i aktivnosti, ali moramo znati da je on u potpunosti po nastanku kršćanski. Takođe tzv. Djed Mraz, je ustvari kršćanski Djed Božićnjak koji po kršćanskom vjerovanju, noć uoči Božića donosi djeci poklone, a po nekim drugim mišljenjima se veže za kršćanskog sveca, Svetog Nikolu, pa eto, neka ovo dobro svi znamo i sami sebe zapitamo: Ima li sve ovo ikakve veze sa Islamom?
- Oplakivanje mrtvog i dženaza sa galamom- Muslimani ne smiju sebi dozvoliti da kukaju, nariču, trgaju odjeću sa sebe onda kada ih zadesi smrt nekog njihovog bližeg. Musliman će to prebroditi dostojanstveno, oslanjajući se na Allaha dž.š., moleći ga da mu podari sabur - strpljivost. Ovo posebno imaju običaj činiti žene i zato je Poslanik, a.s., i zabranio ženi da prati dženazu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio Allahov miljenik, a ukopao je šestoro svoje djece za vrijeme svoga života, i samo ga je nadživjela njegova kćerka Fatima r.a., koja je rodila njegovu dvojicu unuka Hasana i Husejna. Kada mu je umro poslednji sin Ibrahim, zaplakao je i pustio suzu, pa kada su primijetili da plače rekao je: „Srce je tužno zbog rastanka sa Ibrahimom ali nećemo ništa reći što će naljutiti našega Stvoritelja, a mi ćemo se opet sastati.“
- Oponašanje muškaraca od strane žena i oponašenje žena od strane muškaraca – Braćo u Islamu, mi vidimo danas, posebno kod naše omladine, i naše djece, kako neki od njih čine postupke, ili se oblače, ili uzimaju obilježja koja su pokazatelj suprotnog spola. Tako vidimo danas neke muškarce koji puštaju kosu kao što to žena radi, na svojim ušima postavljaju oznake koje su oznake žena, ali i obratno, vidimo kod nekih žena ili djevojaka oznake i obilježja koja su oznaka muškarca. Allahov Poslanik, a.s., je prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce. Živimo u vremenu gdje je naša omladina poprimila mnogo običaja omladine drugih naroda što nije itekako dobro.
Mi moramo pričati i objašnjavati prvo svojoj porodici i onima oko nas. Krenuti prvo od sebe i svoje okoline. Pođi od sebe prvo, pa onda drugima reci! Razgovarajmo sa svojom djecom, sa svojim ukućanima. Družimo se sa njima. Oni su naš emanet, naše stado. Budimo istinski pastiri i čuvajmo svoje stado, jer ako pastir pusti stado, ono ode u zabranjeno, ode u tuđe.
Braćo u islamu, na nama je da čistimo sebe, svoj život i svoje porodice od ovakvih i sličnih pojava, ukoliko ih ima kod nas, a sigurno ima. Čuvajmo naš tevhid-jedinstvo u vjeri, započnimo bitku protiv svega onoga što nije od naše tradicije i naših muslimanskih običaja a nalazi se kod nas, započnimo bitku protiv svega onoga što je posredstvom prokletog Šejtana ušlo u naš život, naređujmo jedni drugima dobro a odvraćajmo od zla i radimo u granicama Allahova zakona. Volimo svoje a poštujmo tuđe!
Allahu naš mi te molimo da očistiš nas, naše kuće, naše živote od svega onoga sa čim Ti nisi zadovoljan ,od svega onoga što nije običaj Poslanika Muhammeda a.s., i prvih muslimana. Amin Ja Rabbel alemin.
Author:
Mensu ef. Imamović
|
