O IHLASU- ISKRENOSTI U VJERI- 2

Hvala Ti Uzvišeni i Milostivi Allahu dž.š. na blagodatima svjetla Tvoje objave i časnoga Islama, na tome što si nam dao da budemo muslimani a salavat i selam sa ovoga mjesta Ja Rabbi šaljemo Tvome odabraniku i miljeniku a našemu resulu Muhammedu s.a.v.s., njegovoj porodici, ashabima i svim šehidima njegovoga ummeta. Amin Ja Rabbel alemin !

Braćo u islamu ! Danas na ovaj odabrani dan, dan džume namaza, nastavljamo sa istom temom o kojoj smo govorili u prošli petak a to je Ihlas- iskrenost u vjeri pa ćemo danas još više upoznati i nadam se spoznati koliko je u našoj vjeri, časnome Islamu bitan ihlas- iskrenost.

   Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s. rekao: „Pred Smak svijeta će se pojaviti ljudi koji će nastojati dobiti dunjaluk, kao što se muze stoka.“ tj. koji će žudjeti za dunjalukom i pribavljati njegova dobra a zaboraviti će ili malo misliti na Ahiret i pripremanje za njega.

   Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s. kaže:“Meleki uzdižu dobro djelo nekog čovjeka, hvale ga i čiste sve dok s njim ne dođu ondje gdje Allah hoće. Tada im Allah objavi: 'Vi čuvate djelo Moga roba, a Ja Gledam i motrim šta je u njegovoj duši. Moj rob nije učinio to djelo isključivo radi mene. Upišite ga u Sidždžin' ( knjigu džehennemlija ). Nekada se uzdižu s djelom nekog čovjeka, nipodaštavajući to djelo, sve dok ne dođu dokle Allah hoće, pa im On objavi: 'Vi čuvate djelo Moga roba, a Ja gledam i motrim šta je u njegovoj duši. Ovaj Moj rob je činio to djelo samo radi Mene. Upišite ga u Illijjun ( Knjigu džennetlija ) .“

   Braćo moja u Islamu, mislim da ovi hadisi jasno ukazuju na to kakva djela Allah dž.š. prima te stoga poradimo na našoj iskrenosti u našim djelima i nama samima.

   Časni ashab našega resula Alija r.a. kaže: “Onaj koji se pretvara ima četiri osobine: lijen je kada je nasamo, pohitan i vrijedan među ljudima, još se više trudi kada ga se pohvali, umanji posao kada ga se kritikuje.“[1]

   I zaista je ovako. Mnogo je danas onih koji su lijeni u samoći a zarad pretvaranja kada su sa ljudima pohitni su i vrijedni ili vole da ih neko hvali a ako ih neko pokudi oni postanu još gori. Vjernik musliman je vrijedan i javno i tajno i ako ga neko hvali to ga ne čini nadmenim niti ako ga neko kudi to ga ne čini lošijim već samo boljim i jačim.

   Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s.je jedne prilike rekao svojim ashabima:“Znate li vi ko je vjernik. Ashabi odgovoriše: Allah i njegovo Poslanik najbolje znaju. On reče: Vjernik je onaj koji ne umire dok mu Allah njegove uši ne ispuni onim što voli i što mu je drago. Kada bi čovjek ibadetio Allahu u nekoj odaji, koja je zaključana i zatvorena sa sedamdeset gvozdenih vrata, Allah bi ga zaodjenuo njegovim djelom pa bi ljudi pričali o njegovom ibadetu i hvalili ga. Ashabi upitaše: Allahov Poslaniče a kako bi se povećalo to njegovo djelovanje? On reče:Vjernik voli da mu se povećaju djela. Potom je pitao:A znate li ko je razvratnik i griješnik? Oni rekoše:Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. On reče: To je onaj koji neće umrijeti dok mu Allah uši ne ispuni onim što mu nije drago čuti. Kada bi čovjek griješio Allahu u nekoj odaji, koja je zatvorena sa sedamdeset gvozdenih vrata, Allah bi dao da njegovo djelo izađe na površinu i da ljudi o njemu pričaju i uvećavaju ga. Prisutni upitaše: A kako će povećati ono što je uradio, Allahov Poslaniče? On odgovori: Griješnik voli da se njegov grijeh pročuje.“[2]

   Braćo moja , poruka ovoga hadisa je jasna. Radio dobro ili loše djelo Allah je onaj koji će se pobrinuti da za to djelo saznaju drugi, pa zar ne bismo više voljeli da nas spominju po dobru a ne dao Allah po zlu jer danas, zaista ima i jednih i drugih, i onih koji se spominju po dobru ali  je mnogo i onih koji se spominju po zlu.

   Nemojmo biti od onih koje Allah Subhanehu ve teala spominje licemjerima jer ima i takvih ljudi koji kada su sa ljudima čine dobro i farzove ali kada su sami to ne čine i takvi su potpuni licemjeri i za takve Allah Subhanehu ve teala kaže:

„Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im  nećeš zaštitnika naći „ [3]

   Niko braćo moja ne smije misliti da je dovoljno samo uraditi dobro djelo već je potrebno i to dobro djelo sačuvati jer ga čovjek lahko može izgubiti, a posebno sa hvalisanjem.

   Ebu Bekr Vasiti je rekao: „Sačuvati dobro djelo je teže nego ga učiniti. Ono je kao staklena boca: lahko se razbije, a ne može se ponovno sastaviti. Tako je i sa djelom: Ako ga dotakne rijaluk-pretvaranje, razbit će se ....[4]

   Zunnun Misri je bio upitan: „Kada je čovjek svjestan da je Allahov odabranik? Odgovorio je: 'To će znati u četverome: kada ga napusti opuštenost, kada bude djelio i od malog što ima, kada bude poželio da izgubi položaj i kada mu bude svejedno da li ga ljudi hvalili ili kudili.“

   Braćo u islamu, musliman pravi nikada nije opušten jer je uvijek sa svojim mislima okrenut Uzvišenome Allahu  Subhanehu ve teala, pravi musliman dijeli uvijek i kada ima mnogo ali i kada ima malo, pravi musliman ne žudi mnogo za visokim položajima i funkcijama jer to ogrublja ljudsko srce i učini čovjeka nadmenim, i pravi musliman je onaj kome je svejedno da li ga kudili ili hvalili jer ako ga hvale on neće postati nadmen niti ako  kude on neće postati osor ili grub .

   Braćo moja u islamu na kraju ove druge hutbe o ovoj veoma važnoj temi za muslimana –vjernika, o ihlasu- iskrenosti u vjeri pozivam i sebe i vas da još jednom dobro preispitamo svoje postupke, svoja djela, i da ne dozvolimo prokletome šejtanu da kvari naša dobra djela sa hvalisanjem, rijalukom – pretvaranjem , već da svako naše djelo bude isključivo samo u ime našega Gospodara, Allaha Subhanehu ve teala,  jer je On jedini dostojan toga da Mu iskreno – sa ihlasom robujemo i činimo dobra djela.

   Gospodaru naš Allahu, mi te iskreno - sa ihlasom molimo da nas učiniš od svojih iskrenih robova i da ne dozvoliš prokletniku šejtanu da pokvari i kvari naša dobra djela jer,  Ja Rabbi sve počasti, poštovanja i dobra djela pripadaju samo Tebi. Amin !

Author: Mensur ef. Imamović