ZIKRULLAH-SPOMINJANJE ALLAHA S.W.T.

   Hvala Allahu, s.w.t., na blagodatima koje daruje svim svojim stvorenjima a salawat i selam neka je na Njegovoga miljenika, našega resula, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, vjerne ashabe, sve šehide muslimanskoga ummeta i sve Allahove, s.w.t., dobre robove sa kojima je On zadovoljan. Amin!

   Braćo u Islamu! Kada bismo upitali bilo kojeg čovjeka, vjernika, muslimana: „Da li bi volio da se Allah, s.w.t., sjeća tebe? Da li bi volio da Allah, s.w.t., spomene tebe?, svaki bi čovjek sa sigurnošću izrazio svoje divljenje i želju i čežnju za tim. Ko ne bi volio da se Allah, s.w.t., sjeća njega? Ko ne bi volio da Allah, s.w.t., spominje njega? Svako  bi to zaželio, svako bi za tim čeznuo.

   Braćo u Islamu! To možemo imati! To možemo postići! Kako? Pa zar nije Milostivi Allah, s.w.t., rekao:„Sjećajte se vi Mene i Ja ću se sjećati vas, i  zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti.“ (El-Bekare, 152)

   Jesmo li čuli braćo? Kada god se mi sjetimo našega Gospodara, Allaha, s.w.t., i On se sejeti nas. To je zaista velika blagodat. To je zaista velika nagrada. Zato spominjite svoga Gospodara i jutrom i navečer. Spominjite svoga Gospodara u svakoj  prilici.

   Spominjanje Allaha, s.w.t., se u Kur'anu, a.š., spominje kao riječ ZIKR. ZIKRULLAH je spominjanje našega Stvoritelja. Spominjanje Vladara svih svjetova.

   Spominjati Allaha, s.w.t., je velika čast, velika nagrada i blagodat. Danas, kada je veliki broj onih koji su zaboravili Allaha, s.w.t., kada je veliki broj onih koji ne spominju Allaha, s.w.t., ako si ti jedan od onih koji Ga spominju, možeš biti sretan, možeš biti radostan.

   Allah, s.w.t., kaže: „ O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.“ (El-Ahzab, 41 i 42)

   Braćo u Islamu! Spominjimo našega Gospodara, s.w.t., u svakoj prilici: kada se budimo, kada liježemo, kada jedemo, kada se oblačimo,  kada  ustajemo, kada sjedamo, kada se odmaramo. To nije teško! To je čast! To je blagodat! Je li teško reći: BISMILLAH-u ime Allaha, s.w.t., SUBHANELLAH- slava Allahu, s.w.t., ELHAMDULILLAH-hvala Allahu, s.w.t., ALLAHU EKBER-Allah, s.w.t., je najveći, LA ILAHE ILLELLAH-nema Boga osim ALLAHA, s.w.t.. Ovo su zaista riječi lahke za izgovoriti, a teške kod Allaha, s.w.t.. Mnogo je načina da spominjemo Allaha, s.w.t., da mu činimo ZIKRULLAH. Ako ne znaš kur'anske riječi a ti spominjisvojim riječima: oprosti mi Allahu, hvala Ti Allahu, u ime Tvoje Allahu, nema Boga osim Tebe, pomozi mi Allahu i td.

   Allah, s.w.t., kaže: „Njega veliča sedam nebesa i Zemlja i oni na njima, i ne postoji ništaa što Ga ne veliča, hvaleći Ga, ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je, doista, blag i mnogo prašta.“ (El-Isra, 44)

   Svako stvorenje veliča Allaha, s.w.t.,  na svoj način, osim čovjeka, osim ljudi, jer je mnogo onih koji Ga ne spominju. I grmljavina veliča Allaha, s.w.t., i brda, i ptice i životinje, i biljke, i nebesa, alimi ne razumijemo njihovo veličanje.

   Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Rekao je Allah Uzvišeni: 'Ja sam sa Svojim robom kad god Me spomene i kad god se njegove usne pomaknu izgovarajući Moje ime.“ (Ahmed, Ibn Madže i Ibn Hibban)

   U jednoj Hadisi kudsijji Allah, s.w.t., kaže: „Ja sam pri pomisli moga roba na Mene. Ja sam s njim gdje me se sjeti... Ako me se sjeti u sebi i Ja se njega sjetim u sebi, ako Me spomene pred skupinom i Ja ću njega spomenuti pred boljim skupom.“ (Buharija i Muslim)

   I naši namazi, naše klanjanje je ZIKR, i naš post je ZIKR i naša djela su ZIKR. Sve što činimo u ime Allaha, s.w.t., je ZIKR, ali dajmo i našem jeziku ZIKRULLAH, neka naš jezik svjediči na Sudnjemu Danu da smo često spominjali Allaha, s.w.t., da je često jezik bio vlažan zbog spominjanja Stvoritelja nebesa i Zemlje.

   Poznatom islamskom pobožnjaku i učenjaku Hasanu el-Basriju su postavili pitanje: „Jesu li naša srca zaspala, o Šejhu?-a on je odgovorio- 'Dobro bi bilo da su zaspala, jer onaj koji spava-kada se prodrma- on se probudi, ali vaša su srca zamrla, jer se ne bude kada se prodrmaju.“

   Mnogo je i danas onih čija srca nisu zaspala već su zamrla, čija srca ne raduje i ne smiruje ZIKRULLAH.

      Bilježi se od Ibn Abbasa, r.a., (velikog poznavaoca u tumača Kur'ana a.š.) da je protumačio riječi iz sure  Nas, 4 ajet „i od zla šejtana-napasnika“ sa ovim riječima: „To je šejtan koji drijema na srcu, pa, kada čovjek spomene Allaha, s.w.t., on se onesvjesti, a kada zanemari  spominjanje Allaha, on napada.“

   Ibrahim Neha'i je rekao: „Kada čovjek dođe u svoju kuću i nazove selam šejtan prokleti kaže da nema ostanka u toj kući. Ako čovjek, kada mu se donese hrana, spomene Allaha, s.w.t., šejtan kaže:'Ovdje nam nema ni hrane ni pića'. Iz te kuće izađe razočaran i ponižen.“

Prenosi se od Ebu Muhammeda, a on je bio jedan od učenika i prijatelja Enesa ibn Malika, r.a., ashaba Allahovog Poslanika, a.s., da je rekao: „Iblis prokleti je rekao svome Gospodaru : 'Gopsodaru ljudima si dao kuće u kojima Te mogu spominjati i veličati, a koje su moje kuće?' On mu reče. 'Kupatila.' Gospodaru, ljudima si dao okupljališta na kojima se sastaju, a koja su moja okupljališta?' On mu reče: Pijace i tržnice.' 'Gospodaru, njima si dao učenje (Kur'an), a što je moje učenje?' On mu reče: 'Tvoje učenje je poezija, pjesme. 'Gospodaru, njima si dao hadis-izreke Poslanika, a šta je moj hadis?' On mu odgovori:'Tvoj hadis je svaka izgovorena laž'. 'Gospodaru, njima si dao ezan, a što je moj ezan?' 'Tvoj ezan je muzika.' Gospodaru, njima si dao poslanike, a šta su moji poslanici?' 'Tvoji poslanici su vračari i proricatelji.'(...) 'Gospodaru, njima si dao zmke i lovišta, a šta su moje klopke i zamke?' 'Tvoje zamke su žene.' 'Njima si dao hranu, a što je moja hrana?' 'Svaka hrana pri čijem jelu nije spomenuto Moje ime.' 'Njima si dao piće, a šta je moje piće?' 'Tvoje piće je sve što opija.'

   Braćo u Islamu! ZIKRULLAH-spominjanje Allaha, s.w.t., zatvara vrata prokletome šejtanu, a otvara vrata Allahove milosti, Allahovog bereketa.

   Uključimo se i mi u taj neprestani nebeski zikr, u taj neprestani zemaljski zikr. Budimo i mi dio tog zikra. Poslušajmo malo oko sebe, osluhnimo oko sebe  čut ćemo mnoge zvukove, mnoge zikrove. Kao da sve oko nas govori: ALLAH, ALLAH. Kao da sve potvrđuje Allahovo jedinstvo.

   Posebno posmatrajte početak ovoga proljeća! Pogledajte biljek kako se bude nakon svoga mrtvila! Pogledajte Zemlju kako se budi, kako sve ustaje, a kao da je bilo mrtvo. U ovome su veliki znakovi i pouke. Tako isto će Milostivi Allah, s.w.t., ponovno oživjeti ljude nakon mrtvila njihova. To je Njemu lahko! Posmatrajmo proljetno buđenje i razmišljajmo o tome!

  Činimo zikr, spominjimo Allaha, s.w.t., i bit ćemo među sretnicima, bit ćemo među radosnima! Neka ZIKR bude dio nas. Neka spominjanje Allaha, s.w.t., bude nešto što će nas pratiti u svakoj prilici, u svakoj situaciji. Onda se nakon toga, ne trebamo brinuti, ne trebamo bojati za svoju budućnost, za svoju opskrbu, za svoju porodicu, za svoj Dunjaluk, za svoj Ahiret.

   Tražimo slast u namazu, učenju Kur'ana i u zikru. To nam Poslanik,a.s., preporučuje.

   Allahu naš, mi Te molimo, učini da budemo od onih koji Te mnogo spominju i mnogo Te se sjećaju.

   Amin ja Rabbel alemin!!!