O IHLASU-ISKRENOSTI U VJERI-1
Neka je svaka zahvala Uzvišenome i Milostivom Gospodaru svih svjetova, Allahu dž.š., na blagodati vjere islama, na blagodatima Časnoga Kur'ana i na tome što nas je počastio da budemo od onih koji se Njega sjećaju i spominju.
Salavat i selam neka je na Allahovog miljenika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, njegovim ashabima i svim šehidima njegovoga ummeta. Amin Ja Rabbel alemin !
Braćo u islamu ! Svi mi smo hvala Allahu dž.š. vjernici – muslimani jer da nije tako ne bismo danas bili ovdje, u ovoj Allahovoj kući – džamiji, samo nam se nameće i postavlja pitanje: Ko je koliki vjernik?, jer kod Milostivog Allaha dž.š. nema razlike među ljudima osim po bogobojaznosti.
Koliko smo bogobojazni, koliko smo iskreni u našoj vjeri , koliko je ihlasa – iskrenosti u našim životnim postupcima prema Uzvišenome Allahu, subhanehu ve teala.
U ovoj današnjoj hutbi ćemo čuti nešto o tom ihlasu - ikrenosti u vjeri, koja je itekako potrebna da bismo bili iskreni Allahovi, subhanehu ve teala, robovi. Djelo bez ihlasa – iskrenosti je ništavno djelo, bezvrijedno. Allah, s.v.t., ne gleda u naše likove, u naše položaje, u našu imovinu, već gleda u naša srca i naše duše. Što god radili, kuda god hodili, kakvo god dobro djelo činili, uvijek moramo prije toga očistiti i preispitati svoj ihlas – iskrenost jer Allah Uzvišeni samo prihvata djelo koje je iskreno, u ime njega učinjeno.
Muhammed b. Lebid prenosi da je čuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže: „Najviše se bojim za vas malog širka. Ashabi su upitali: ' Allahov Poslaniče a šta je to mali širk?' On reče: Ri'jaluk- pretvaranje. Uzvišeni Allah će na Dan kada bude nagrađivao svoje robove za njihova djela reći: 'Idite onima zbog kojih ste se pretvarali na dunjaluku i vidite da li imate ikakve koristi od njih.“
Braćo moja , ovo će biti rečeno mnogima , svima onima koji su ibadet i činjenje dobra na dunjaluku činili zbog nekoga drugoga a ne zbog Allaha, subhanehu ve teala.
Ihlas-iskrenost mora biti u svim djelima ili inače od takvih dijela nemamo nikakve koristi.Ne treba niko znati koje si dobro djelo učinio, ili da li si bio u džamiji, ili koliko si hajrata u životu uradio, jer ima neko ko je to vidio i vjerno zabilježio a takva priča – hvalisavost samo uništava učinjena dobra djela.
Allah subhanehu ve teala kaže:
"Licemjeri misle da će Allaha prevariti i On će ih Za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu“ ( En-Nisa 142 )
Subhanellah! Danas je mnogo takvih, koji su kada ih upitate najbolji vjernici ali se na namaz lijeno dižu i Allaha skoro da i ne spomenu.
Mnogi govore kako imaju dobro srce, dobru dušu te da su bolji od mnogih drugih. Ne smijemo pasti u ovakvu zamku. Ako čovjek sam sebe hvali, onda je on hvalisavac, a Allah Milostivi ne voli hvalisavce. Dobro pogledaj kakav ti je nijet – odluka kada činiš neko djelo jer ćeš spram nijeta biti vrednovan. Da li si učinio nešto isključivo i samo zbog Allaha dž.š. ili je to zbog nekoga ili nečega drugog. Upitaj sam sebe, jer čovjek sam sebe ne može slagati, a Allah Uzvišeni najbolje poznaje svakoga od nas, pa čak i naše misli.
Čovjek može očekivati nagradu za svoja djela samo ako su ona radi postizanja Njegova zadovoljstva, a ako iko drugi ima udjela u tim djelima, Allah ih ne prima i ne želi.
Bilježi se od Ebu Hurejre r.a. da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: „Uzvišeni Allah kaže:'Ja sam najneovisniji i nije Mi potreban saradnik. Ne treba mi djelo u kojem ima dio namjenjen i nekome drugom. Djelo onoga koji nešto učini i u tom djelu bude želje i za zadovoljstvom nekoga drugog, a ne samo za Mojim zadovoljstvom nije mi potrebno.“
Zaista šejtan želi pokvariti dobro djelo kada ga činimo, došaptavajući nam razne misli sa kojima bismo mogli pokvariti to dobro djelo.
Jedan mudrac je rekao:“Primjer čovjeka koji nešto čini radi postizanja popularnosti je kao i primjer čovjeka koji je otišao na pijacu i napunio svoju torbu kamenjem. Svi oni koji bi ga vidjeli da se vraća sa pijace bi govorili: 'Koliko je samo ovaj čovjek nakupovao namirnica.' On sam od tog svog tereta nema nikakve koristi , osim onoga što bi ljudi govorili. Kada bi to htio prodati, ne bi našao nijednog kupca. Tako je i s onim koji radi nešto da bi stekao popularnost : nikakve koristi nema od njegovih djela, osim onog što će ljudi pričati a nikakve nagrade nema na Ahiretu.
Brate moj u islamu! Kada činiš neko dobro djelo, u ime Allaha, s.v.t., pa te uz to još neko vidi i počne sam pričati o tvome dobrom djelu, znaj da ti je to dodatna Allahova nagrada za djelo koje si učinio ali znaj da ne smiješ sam isticati svoja dobra djela i hvalisati se sa njima.
Na kraju ove hutbe želim da iz ove naše džamije ponesemo jednu mudru predaju jednoga mudraca koja nam šalje i daje jake poruke a koja glasi:
„Onaj koji čini sedam djela, a zapostavlja drugih sedam, nema nikakve koristi od onoga što je radio a to je:
Prvo: Da postupa u strahu ali bez opreza tj. da kaže 'Bojim se Allahove kazne' ali se ne ustručava grijeha. Od te njegove izjave nema nikakve koristi.
Drugo: Da radi nešto, nadajući se nagradi, a da ne teži i ne traži to isto.To je kao da kaže: Nadam se Allahovoj nagradi, ali je ne želi postići svojim djelima. Od te njegove izjave nema nikakve koristi.
Treće: Da nešto naumi, ali ne sprovede: naumi svojim srcem da radi dobra djela, ali ne donese čvrstu odluku da ih učini u stvarnosti. Od te njegove izjave nema nikakve koristi.
Četvrto: Da upućuje dove, a ne ulaže napora: moli Allaha da ga podrži u činjenju dobra,ali ga ne čini. Od te dove nema koristi.
Peto: Da uči istigfar, traži oprosta za grijehe, ali bez kajanja.To je kao da kaže: Allahu oprosti mi, a ne osjeti nikakvo kajanje zbog grijeha koje je počinio.Takav istigfar neće nimalo koristiti.
Šesto: Da nešto javno čini a u potaji ne. Takav prikazuje svoja djela dobrim, javno i pred drugima ali nije nimalo popravio svoju skrivenost i tajnost.To što javno čini od dobra a ne čini u tajnosti neće mu koristiti.
Sedmo: Da uporno i naporno radi, a u tome nema ihlasa – iskrenosti. Taj nastoji da svaki ibadet provede u krajnosti precizno, ali ne i predano Allahu, s.v.t. Njegova djela ako nisu radi Allaha, nimalo mu neće koristiti. To je samoobmanivanje.
Braćo moja , mislim da je poruka ove predaje jasna, jer nije dovoljno samo imati dobar nijet već ga treba i sprovesti u djelo, iskreno u ime Allaha, subhanehu ve teala.
Stoga pozivam danas sve nas da preispitamo svoj ihlas - svoju iskrenost u našim djelima, u našim životima, jer je ihlas - iskrenost preduslov dobre i pravilne vjere u nama samima.
Milostivi Allahu iskreno te sa ihlasom molimo, Ti učini da se bojimo Tebe ali i da se ustručavamo grijeha, da se nadamo Tvojoj nagradi ali i da je postižemo svojim djelima, da donosimo iskrene nijetove ali i da ih sprovodimo u djelima, da ti dove činimo ali i da se uzdamo u svoj trud, da tražimo oprost grijeha ali i da se kajemo, da dobra djela činimo i javno i tajno, da svaki ibadet ispravno činimo ali samo sa ihlasom, Tvoje Ti milosti Ja Rabbel alemin. Amin!
Author: Mensur ef. Imamović
|
