OPORUKA
I
STRPLJENJE
Dva kazivanja
(jedno) o Jakubu i (drugo) o Ejjubu,
neka je Božiji mir i blagoslov na njih
Dva nova imena. Dva poslanika koje je Allah poslao da ljude pozivaju Njemu i šire vjerovanje u Allaha. Međutim, ovaj put vam neću govoriti o njihovom poslanstvu, nego ću vam pričati o nećemu što se njima desilo. Sada ćemo se saživjeti s jednim dijelom iz njihovog života.
Svakome od njih ću posvetiti određeni broj stranica. Treba da o njima čitamo uz razumijevanje i razmišljanje. Slijedeći tekst sadrži mnogo korisnih, lijepih i važnih stvari. Bilo bi lijepo da zapamtite ono što pročitate kako bi svaki od vas mogao da sebi predoči šta je dobro uvijek kada bude čitao ono što mu koristi.
Jakubova oporuka
Neću vam govoriti o čitavom životu Jakuba, alejhis-selam, nego ću, kao što sam spomenuo na početku, izdvojiti jedan mali i važan dio iz njega.
U tom dijelu, Jakub, alejhis-selam, je živio u zadnjim godinama pred kraj života.
Dođite, braćo moja mala, da sada zajedno pročitamo ove ajete uz razmišljanje, razumjevanje i skrušenost.
"Utječem se Allahu od prokletog šejtana"
"Vi niste bili prisutni kada je smrt zatekla Jakuba, kada reče svojim sinovima: "Šta ćete obožavati poslije mene?” Oni su odgovorili: "Obožavat ćemo tvog Boga i Boga tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Jedinog Boga. I mi se Njemu pokoravamo.”
Zamislite taj značajni prizor malo prije nego će čovjek umrijeti.
To je Jakub, Allahov poslanik, neka je Božiji mir i spas na njega. On je ostario. Smrt samo što mu nije došla. Šta čovjek obično čini u situaciji sličnoj ovoj?
Reči ćete mi: "On oporučuje svojoj familiji i djeci oporuku kakvu on hoće.”
A ako vas upitam: "A šta on želi da im oporuči?” odgovorit ćete: "On će im oporučiti da se ne razilaze poslije njega i da imetak i bogatstvo podijele bez razilaženja, ako imadne imetka i bogatstva.”
Međutim, da li znate šta je Jakub, alejhis-selam, oporučio?
On je sakupio svoje sinove, pa su oni stali oko njega, prije nego će on umrijeti, da bi saznali oporuku svoga oca. Oni znaju da od poslanika njihova djeca ne nasljeđuju imetak, pa šta misliš šta će im oronuli starac oporučiti?
Njihov otac im reče: "Šta ćete obožavati poslije mene?” tj. "ko je vaš Bog kojeg ćete obožavati nakon mene, kada ja umrem?”
Pogledajte kako je lijepo ovo pitanje. Njega nije interesovao imetak i bogatstvo, nego je ibadet bio njegova briga. On je čovjeku važan u njegovom životu, a i nakon njegove smrti.
Sinovi se nisu nadali ovakvoj oporuci. Jakub, alejhis-selam, im je postavio najvažnije pitanje: "Šta ćete obožavati poslije mene?”, zato što ako činjenje ibadeta ostane ispravno i nakon očeve smrti, sinovi će onda u svemu uspjeti, a njihov otac će mirne duše umrijeti, jer je ispunio svoje poslanstvo na najbolji način. A među djecom neće biti svađe i razilaženja.
Da čujemo odgovor sinova koji su muslimani kao i njihov otac. Oni su odgovorili: "Obožavat ćemo tvog Boga i Boga tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka; jedinog Boga! I mi se Njemu pokoravamo.”
Odgovor poput njihovog je ispunio srce starog oca radošću i učinio da sretan umre što će on svojim sinovima u nasljedstvo ostaviti ispravno vjerovanje koje će im riješiti sve njihove probleme i razilaženja.
Uistinu je to veličanstven odgovor: "… jedinog Boga! I mi se Njemu pokoravamo!”,a i mi svi zajedno sa njima. Naša oporuka našoj djeci kada odrastu je:
"Uvijek samo Allaha obožavajte!” a naš odgovor ako sada budemo upitani šta ćemo obožavati, će biti: "Samo ćemo jednog Boga obožavati! I samo Njemu biti pokorni.”
Ejjubovo strpljenje
I u ovom kratkom kazivanju, također, vam neću ispričati čitavo kazivanje o Allahovom poslaniku Ejjubu, alejhis-selam.
Iz naslova ste saznali da ću vam govoriti o strpljenju kojim se odlikovao Ejjub, Allahov poslanik, neka je na njega Božiji mir i spas.
Divan li je Allahov rob Ejjub. On je, neka je Božiji mir i spas na njega, bio istinski vjernik koji je ispravno i iskreno Allaha obožavao.
Njegovo činjenje ibadeta bi se povećalo svaki put kada bi mu Allah dao više blagodati i dobra. Nisu ga zavele sve te blagodati, nego je znao pravo Uzvišenog Allaha u bogatstvu, zdravlju i sreći.
Uzvišeni Allah je želio da nam navede primjer i dokaz toga ispravnog ibdeta i iskrenosti Njegovog roba Ejjuba kako bi nam potvrdio da će Ejjub, alejhis-selam, obožavati Allaha, pa makar i ne bio bogat i obasut blagodatima imetka, djece i plodova.
Da li znate šta se desilo?
Pratite sa mnom ovo kazivanje sve do kraja da bi smo saznali šta je Allah želio objasniti ljudima.
Allah je učinio da nestanu blagodati kojima je obasuo Svoga roba Ejjuba. Uzeo je od njega ono što je posjedovao od životnih dobara, pa kod njega nije ništa ostalo što bi upućivalo na bogatstvo.
Propast je zadesila njegovu zemlju. Hajvan koji je posjedovao je uginuo, a nesreća je pogodila i uništila njegove njive i imetak. Nije mu ostala ni porodica.
Stvar se nije završila na tome, već su ljudi počeli govoriti o situaciji u koju je Ejjub, alejhis-selam, došao, pa jedan kaže: "Ejjubov ibadet ništa ne koristi kod Njegovog Gospodara,” a drugi: "Da je Allah volio Ejjuba ne bi mu to učinio,” treći: "Allah vam je pokazao Ejjubovu beznačajnost i kraj njegove požude za imetkom i moći!”
Ejjubovi neprijatelji su mislili da će njegovo vjerovanje nestati za kratko vrijeme.
Ejjubu nije preostalo ništa drugo nego da se njegovo vjerovanje poveća. Njegov jezik nije malaksao od zahvaljivanja, slavljenja Allaha i čestog govorenja:
"Allah čini šta On hoće. Uzima šta hoće. On je svemoćan.”
Bolest je pogodila Ejjubovo tijelo, međutim, Ejjub, alejhis-selam, je bio zadovoljan onim što mu je Allah propisao. Molio je svoga Gospodara da ga pomogne u strpljenju i podnošenju bolesti, kao i da ga pomogne protiv govorkanja ljudi i njihovog vrijeđanja.
Otišlo je sve. Gdje je imetak? Porodica? Djeca? Prijatelj? Gdje su snaga i mladost? Gdje su opskrba i dobra? Tvoja Milost, Gospodaru moj! Tvoja pomoć, o Ti koji pomažeš one u nevoji!”
Ejjub, alejhis-selam, doziva Gospodara svoga i kaže: "Gospodaru moj, mene je nevolja snašla, a Ti si Najmilostiviji.”
Molio je svoga Gospodara. Strpio se i podnosio. On moli Uzvišenog Allaha, jer je On jedini moćan da od njega otkloni nevolju koja ga je snašla.
Dolazi mu odgovor:
"O Ejjubu, udari svojom nogom po zemlji, iz tog mjesta će provriti voda. Moraš se okupati njome i povratit ćeš se u stanje u kojem si bio prije bolesti.”
I povratio se kao što je i bio. Vratilo se zdravlje Ejjubu. Allah ga je ponovo, obasuo, imetkom i djecom. Allah nije zaboravio svoga strpljivoga roba. Divan li je dobri rob Ejjub. On je jedan od strpljivih Allahovih robova.
Hvala Ti, o Gospodaru ljudi. Ti si jedini koji daješ blagodati, iskušenja i lijek. Nema lijeka osim Tvoga lijeka.
Molimo Uzvišenog Allaha da nam dadne zdravlje kada nas iskuša i da nam ne dadne teškoće u našoj vjeri.
Nakon kazivanja
A sada, dragi moji, nakon što smo čuli i pročitali oba kazivanja, zar niste, zajedno sa mnom, primjetili da su ove stvari kojima su se odlikovali Jakub i Ejjub, neka je Božiji mir i spas na njih, jako važne?
Zar ne primjećujete nužnost odlikovanja ovim svojstvima?
Zaista, Jakubova oporuka je jedna od najljepših koju je otac ostavio svojim sinovima. Kada bih vas po drugi put podsjetio:
"Ko je vaš Gospodar kojeg ćete stalno obožavati?”, odgovor bi bio: "Allah je naš Gospodar! Nećemo nikoga mimo Njega obožavati.”
Šta ćete sada oporučiti svojoj braći i porodici? Zar im nećete oporučiti da čine ibadet Uzvišenom Allahu? Dobro i istinu? I pokornost Allahu i Njegovom poslaniku?
Svakako! Dođite da sada zajedno dadnemo obećanje Allahu poput Jakubovih, alejhis-selam, sinova, da ćemo Ga uzeti za Boga, i da ćemo Mu biti pokorni. On je naš Bog i mi Mu iskreno vjeru ispovjedamo i obožavamo Ga. Nećemo zaboraviti najplemenitiju oporuku i najdragocjeniji odgovor. Svi smo poput Jakuba, alejhis-selam, kao što Jakub, Allahov poslanik želi od nas i svih muslimana.
A poslije oporuke, zar ne vidite, dragi moji, da je strpljenje nužno za nošenje te oporuke? Zar sprovođenje oporuke i vjerovanja u Allaha ne zahtjevaju žrtvovanje i strpljivost? Svakako!
Mi ništa nećemo izgubiti ako ispunimo oporuku i učinimo šta je učinio Ejjub, alejhis-selam, tj. strpimo se kao što se i on strpio, budemo vjerovali kao što je on vjerovao i obožavali Allaha u blagostanju i neimaštini, u sreći i bolesti, obožavali Ga u svakoj situaciji.
Kao da nam Ejjub, alejhis-selam, oporučuje strpljenje, kao što nam je Jakub, alejhis-selam, oporučio vjerovanje.
Kako li je divna i lijepa strpljivost uz vjerovanje!
"Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje, malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koje kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: "Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!”
Kako li smo mi, mali junaci, prikladni da nosimo poslanicu, vjernici i strpljivi, da bi Uzvišeni Allah bio sa nama zadovoljan! To je ono za šta se mi zalažemo i da Allaha obožavamo i sprovedemo Jakubovu oporuku, i budemo strpljivi poput Ejjuba.
Znajmo da će samo vjernik biti strpljiv i da ne koristi strpljenje bez vjerovanja. Allahu naš upiši nas među one koji su čvrsti u svome vjerovanju i strpljivi u svome pozivanju!
Proživi nas sa onima koje si obasuo blagodatima od vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih! Divno li su oni društvo!
Allahu naš, učini nas od onih koji postupaju na najljepši način u svome pozivanju, u svojoj strpljivosti i postojanosti dok nam se ne ostvari ono čemu težimo.
"To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni.”
Naša posljednja dova je:
"Hvala Allahu Gospodaru svijetova”
|
