JUNUS

neka je Božiji  spas i blagoslov na njega

Veliko neznanje

U mjestu u kojem je Junus stanovao, njegov narod je živio životom dalekim od vjerovanja. Ljudi su obožavali kipove i činili sedždu božanstvima koja su svojim rukama pravili od kamenja i stijenja.

Allahu jedinom su pripisivali druga. Nisu priznavali da je samo Allah taj koji uslišava dovu Svoga roba i da je On taj koji nam je naredio da Ga obožavamo i da Mu se pokoravamo. Zbog toga su oni neznalice, nevjernici koji obožavaju druge mimo Allaha i ne koriste svoj mozak da bi došli do ispravnog vjerovanja u Allaha.

Svijetlo vjerovanja

Junus je živio u nedoumici o onome što njegov narod obožava od kipova. Dugo je razmišljao kako bi našao ispravan put obožavanja, a zatim je, na kraju, spoznao da je Allah taj istinski Bog. Allah ga je odlikovao poslanstvom.

On nije oklijevao u pozivanju svoga naroda, nakon što ga je Allah poslao kao vjerovjesnika, nego je požurio da ih poziva i upućuje, pa kaže:

"O narode moj, vi obožavate kipove, a oni vam ne koriste, niti se odazivaju vašim dovama. Napustite ih! Obožavajte Allaha Jedinog, koji vas je stvorio, a stvorio je i vaše kipove. Nemojte Mu nikoga od božanstava pripisivati kao druga. Uistinu, On ne voli one koji Mu druga pridružuju.

O narode moj, požurite obožavanju Allaha prije nego vam dođe bolna kazna.”

Iznenađenje

Samo što su ljudi čuli njegov govor iznenadili su se i začudili, jer nikada ranije nisu navikli da čuju govor sličan ovom. Nisu mogli zamisliti da će jedan od njih doći upućivati ih, dostavljati im Allahovu objavu i poučavati ih vjeri i vjerovanju u Allaha.

Upitali su Junusa, alejhis-selam: "Kakav je to govor koji ti kazuješ? Kakvo je to praznovjerje kojem nas pozivaš? Kipovi su božanstva naših očeva, a i mi ih obožavamo. Da li hoćeš da ostavimo ono što su obožavali naši očevi zbog toga da bi vjerovali u tvoga novog Boga?!”

Razmislite, o narode moj!

 Junus, alejhis-selam, im je odgovorio: "O narode moj, nemojte slijepo slijediti očeve svoje! Kada bi ste vi znali šta su obožavali vaši očevi i razmislili o njihovim božanstvima uvidjeli bi da kamenja ne mogu biti božanstva.

Uistinu, kipovi niti čuju, niti vide i oni nikad ne donose korist, niti štete! Pogledajte ih! Da li vam mogu stvoriti neku malu stvar?! Ili dati smrt nekom od vas?!

Da li ta božanstva mogu da izliječe bolesnika i spase ga od bolova i smrti?! Da li čuju vaše molbe ili se odazivaju vašim traženjima?!

O narode moj, ona to ništa ne mogu, pa zašto ih obožavate?!”

Dođite Allahu!

"Zatim, dođite da razmislimo o onome ko zaslužuje obožavanje! Razmislite o onome ko je stvorio nebesa i zemlju, o onome koji vas je stvorio!

Allah zna da ste zapali u neznanje u vašem obožavanju, pa vam je poslao mene kao poslanika, onoga koji upućava i koji poučava, da bih vas odvratio od lošeg, poučio vas dobru i obradovao vas Džennetom na Sudnji dan, a on je ishodište vjernika.

A što se tiče onih koji ne vjeruju u Allaha, Allah ih opominje na džehennemsku patnju i uvest će ih u Džehennem, a ružno li je on boravište!

Pa dođite, o narode moj! Dođite Allahu! Ostavite kipove, pa makar su ih vaši očevi obožavali i vama ih prikazivali lijepim, pa makar bili dugo vremena, ili bili mnogobrojniji njihovi sljedbenici, to su samo lažna božanstva. O narode moj, vjerujte samo u Allaha koji nema sebi ravnoga!”

Odgovor neznalica

Nakon što im je Junus objasnio svoje poslanstvo, ljudi su rekli:

"Slušaj Junuse! Ti si čovjek kao i mi, jedan od nas. Mi nikad nećemo poslušati tvoj govor! Jesi li ti bolji od nas, pa da ti se pokoravamo?! Zašto je Allah baš tebe poslao nama, a nije izabrao nikog drugog mimo tebe?

Bježi od nas! Mi se nećemo pokoriti Allahu! Nećemo vjerovati u tog tvoga boga o kojem nam govoriš!”

Junus, alejhis-selam, reče:

"Ja ne poričem da sam čovjek kao i vi, ali ja sam poslan vama. I poslanik je čovjek. Pozivao sam vas i govorio vam najblažim i najljepšim riječima. A ako vi nećete da poslušate i povjerujete, pa čekajte Allahovu kaznu na ovome svijetu prije nego vas On kazni na onome svijetu na Dan obračuna, pa ćete  znati da sam istinu govorio i bio iskren.”

Bijeg

Odgovorili su mu:

"O Junuse, nećemo se odazvati tvome pozivanju! Mi se ne bojimo kazne tvoga Gospodara! Ako si ti iskren, pa gdje je ta kazna kojom nas zastrašuješ?!”

Junus, alejhis-selam, se čudio njihovom govoru. Osjećao je tjeskobu. Izgubio je nadu u njihovo vjerovanje. On ih je pozivao, a oni nisu vjerovali. Govorio im je, a oni nisu slušali, pa je tada poslanik mislio da je njegov posao završen.

Napustio ih i uputio se vam grada bježeći, misleći da je dostavio poslanicu i ispunio emanet. Promaklo mu je to da je on ostao samo malo duže sa njima možda bi Allah otvorio njihova srca, pa bi ušli u Allahovu vjeru.

Kazna i pokajanje

Samo što se Junus, alejhis-selam, malo udaljio od svoga naroda, počeli su predznaci kazne koja se spušta na njih, kao što im je on govorio.

On ih je opomenuo na kaznu, a kazna je već došla. Njihova tjela i lica su se izobličila. Boje su im se promjenile. Zrak oko njih je bio pun prašine, pa nijedan od njih nije mogao gledati bilo gdje.

Shvatili su da im se dogodila nesreća, poput one narodu 'Ad i Semud, a slično se desilo i Nuhovom narodu ranije. Tad su spoznali da je Junusov govor istinit, da je on, uistinu poslanik i da je njegovo poslanstvo istinito.

Bili su sigurni da nema nikakvog puta do spasa osim pokajanja i ulaska u Junusovu, alejhis-selam vjeru.

Oni izlaze u pustinju i na brda, daleko, plačuči i vićući, tražeći puta do Allaha i skrušeno traže da od njih odvarati kaznu koja se na njih spustila.

Korili su sami sebe zbog greške u koju su zapali kada nisu vjerovali u poslanstvo svoga poslanika, neka je Božiji mir i spas na njega.

Proveli su dugo vremena tražeći oprosta od svoga Gospodara, kajući Mu se i moleći od Njega milost i oprost.

Allah im se odazvao i otklonio od njih kaznu, pa su se svojim kućama vratili sigurni vjerujući u Allaha.

Željeli su da im se Junus, alejhis-selam, vrati da ih poučava, upućuje, očisti (od grijeha) i spasi od Vatre.

Prema moru

Što se Junusa, alejhis-selam, tiče, on se zaputio prema moru ostavljajući svoj narod nakon što je mislio da ih je kazna uništila. Nije znao da su se oni pokajali i vratili Allahu i da je Uzvišeni Allah otklonio kaznu od njih.

Kada je stigao do mora neki ljudi, koji su putovali, su ga uzeli sa sobom na svoju lađu. Kada je lađa bila na pučini, more se uzbrkalo i zatalasalo.

Talasi su ih zapljuskivali, pa su bili uvjereni da se mora olakšati brodski teret da bi se putnici spasili od potopa.

Nije im ništa preostalo, nakon bacanja stvari (robe) do da jedan od njih skoči u more. Bacili su kocku, pa je ona izašla na Junusa, alejhis-selam.

Morao je da se baci u vodu.

Utroba ribe (kita)

Junus, alejhis-selam, je shvatio da je iza toga bila neka mudrost koju će Allah objelodaniti svome robu i poslaniku.

Složio se da skoči u vodu, pa je skočio da bi se spasili putnici na lađi.

Za samo nekoliko trenutaka potonuo je u morske dubine, te je Allah nadahnuo jednu veliku ribu da proguta Junusa, ali da mu ne nanese štetu ili ga povrijedi.

Riba ga je progutala, pa je Junus živio u utrobi kita. Riba je s Junusom, alejhis-selam, zaronila u dubine. Na dno mora. U tmine i nepoznata daleka prostranstva. Junus, alejhis-selam, je osjetio tegobu od tih tmina.

Dova

Spoznao je da ga je Uzvišeni Allah doveo u taj težak položaj, zbog toga što je on učinio djelo s kojim Allah nije zadovoljan, a to je udaljavanje od svoga grada bez Allahove dozvole. Sada mora da zatraži utočište kod Allaha.

Reči ću vam, dragi moji, šta je ovdje rekao  Junus, alejhis-selam. Dozivao je svoga Gospodara u utrobi kita i skrušeno i plačuči rekao:

"Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam zaista griješio prema sebi.”[1]

Pokajao se zbog onoga što je uradio i priznao svoj grijeh, pa ga je Allah spasio i izbavio iz mora.

Naredio mu je da se vrati svome narodu i svome gradu iz kojeg je izašao.

Povratak

Junus se pokorio Allahu i vratio svome gradu iz kojeg je izašao. Zahvalio je svome Uzvišenom Gospodaru na tome što ga je spasio iz tmina unutrašnjosti kita.

Kada je stigao svome narodu iznenadio se i začudio promjeni koja je neočekivano zadesila njegov narod.

"Oni obožavaju Allaha, u kojeg nisu vjerovali prije kazne! Pokajali su se i vratili Allahu! Hvala Allahu! To je velika radost. Hvala Ti, o Gospodaru moj! Hvala Ti, o Bože moj!

Spasio si mene, a spasio si i njih. Oprostio si meni, a oprostio si i njima. Nema boga osim Tebe, slavljen neka si! Ti si onaj koji puno prima pokajanja, Samilosni.”

A mi, dragi moji…

Dođite da zamolimo Uzvišenog Allaha da nas učvrsti u našoj vjeri, i sačuva nas griješenja i nevjerstva. Dođite da zamolimo našeg Gospodara, pa da kažemo:

"O Gospodaru naš, pomozi nam da kročimo ispravnim putem, a ne učini nas od nepokornih i griješnika koji kada učine loše djelo kažu: "Svoje smo očeve zatekli na tome, a i Allah nam je to naredio” , pa Ti, o Gospodaru moj, naređuješ samo pravdu.

Allahu naš, ne daj da nas pogodi očajanje i srditost, pa da požurujemo pomoć ili bježimo, i daj nam Svoju pomoć u upućivanju onoga koga pozivamo (u islam)!”