SALIH

neka je Božiji mir i blagoslov na njega

Nasljednici

Nakon što je Allah uništio narod ‘Ad, koji se nisu odazvali poučavanju svoga vjerovjesnika Huda, alejhis-selam, nakon što su uništeni i njihova zemlja ostala bez kuća, stanovnika, zasada, bez stoke…, nakon svega toga pojavila se civilizacija drugog naroda, naroda Semud.

Došli su nakon naroda ‘Ad i Allah ih je obasuo blagodatima više nego one prije njih. Podizali su kraljevske dvorce u sred brda i među stijenama. Sadili su vrtove i bašče, bušili izvore, ali… o žalosti!  Nisu bili pametniji od onih koji su bili prije njih! Eto to su oni koji obožavaju idole i kamenje i misle da njihova blagodat neće propasti.

Objava

 Uprkos tom nevjerstvu i neznanju Uzvišeni Allah im je poslao jednog čovjeka između njih koji se zvao Salih. On je bio najplemenitiji i najpametniji. Vjerovao je u svog Gospodara, pa ga je Allah odabrao da upućuje ove neuke i zalutale ljude.

On ih je pozivao da obožavaju Allaha. Poticao ih je na vjerovanje u jednog jedinog Boga bez pripisivanja druga Njemu, jer On je taj koji ih je stvorio i njima naselio Zemlju i obasuo ih Svojim dobrima.

Salih ih je odvraćao od obožavanja kipova koje su napravili, jer oni ne mogu donijeti štetu, niti koristiti, a kod Allaha su bezvrijedni. Potom im je spomenuo da je on jedan od njih, da voli da im bude od koristi, da se trudi da ih usreći. Govorio im je da mole oprosta od Allaha i da Mu se pokaju, a On je taj koji sve čuje, koji uslišava mobe i oprašta onome koji od Njega oprost zatraži.

Poricanje

Međutim, uši nisu čule, srca se nisu otvorila, oči nisu vidjele, pa su poricali njegovo poslanstvo i počeli su ismijavati njegov poziv. Njihovo nevjerstvo nije se zaustavilo kod te granice, već su rekli Salihu, alejhis-selam:

“O Salihe, mi te znamo kao pametna i razborita. Pitali smo te i savjetovali se sa tobom o našim problemima, pa šta ti je danas da govoriš o beznačajnim stvarima?

Kakvo je to traženje oprosta kojem nas pozivaš? Mi samo obožavamo ono što su obožavali naši očevi od kipova i božanstava… Mi smo u sumnji prema onome čemu nas ti pozivaš. Nismo zadovoljni tvojim riječima i nećemo ti povjerovati i ostaviti slijeđenje naših djedova zbog tebe.”

Upozoravanje

Kad je Salih, alejhis-selam, od njih čuo ovaj govor odgovorio im strpljivo i mudro rekavši:

“O narode moj, uistinu je Onaj o kome vam govorim istina, a onaj koga vi obožavate od kamena laž!!! Ja se za vas bojim sile Allaha u kojeg vi ne vjerujete nakon što vam je dao imetak, dvorce, bašče…

O narode moj, tražite oprosta od Allaha! Ja sam, zaista, Allahov poslanik poslan vama. Od vas ne tražim imetak niti vođstvo. Ja samo želim da prihvatite Uputu i razmislite… Moja nagrada je kod Gospodara svijetova koji me je poslao vama. On je Onaj koji će me nagraditi dobrom i koji će vas još više obasuti blagodatima ako se odazovete pozivu u vjerovanje.”

Siromasi

U svakom narodu, braćo moja, postoje pametni ljudi koji vole savjet. I u Semudovu narodu bila je jedna manja grupica siromaha. Vidjeli su da bogatstvo ne koristi pored neznanja. Razmislili su i uvidjeli da je ono čemu ih Salih poziva istina i prihvatljivo zdravom razumu. Pa, Allah je, zaista, stvorio svijet, a kipovi ne vrijede, makar su ih očevi i djedovi obožavali.

Otvorila su se srca ove male grupe za novu vjeru. Javno su obznanili svoj islam i počeli vjerovati. Tako su uz Saliha, alejhis-selam, neki ljudi iz njegovog naroda postali vjernici svijedočeći da nema boga osim Allaha i da je on (Salih) Allahov poslanik.

Strpljenje i trud

Što se tiče onih koji su se oholili, oni su bili uporni u svojoj tvrdoglavosti i pridržavali su se obožavanja (kipova). Rekli su Allahovom poslaniku Salihu:

“Šejtani su te opčinili, pa si počeo buncati od ludila.”

Potom su ga pokušali odvratiti od njegove vjere, ali se on strpio i podnosio njihove spletke i uznemiravanja. Nastavio je sa svojim pozivanjem i rekao:

“O narode moj, ako bih ja ostavio vjeru istine i postao nevjernik kao i vi, pa vi ne bi mogli od mene odvratiti Allahovu kaznu. Ali, ako vi prihvatite Allahovu vjeru, slijedite Uputu i vjerujete, Allah će vas uvesti u Džennet na Sudnjem danu.

O narode moj, vi samo laži izmišljate. Ostavili ste svoj razum i počeli slijediti svoje strasti, pa ste postali nevjernici.”

Strah

Nakon što su kod njega naišli na čvrsto vjerovanje, strpljivost i odanost, oholi su se pobojali da se ne poveća mali broj vjernika i da ne ojačaju.

Bojali su se, braćo moja, za svoje imetke i svoje interese, bojali su se  za svoju državu i svoju moć… Kako će živjeti sutra kada se poveća  broj vjernika?

Mora se naći rješenje tog problema. Razmišljali su o tome zato što ih je to zabrinulo. Zaključili su da traže od njega (neke) stvari misleći da on neće moći da ih učini i da će se ljudi koji vjeruju udaljiti od njega zbog njegove vidljive nemoći i slabosti.

Traženje čuda (mu’džize)

Poznato je da oni koji nevjeruju vole da se ljudi udalje od vjerovanja i postanu slični njima. I nevjernici od Salihova naroda su mislili da će oni kada zatraže nešto teško od svoga poslanika - a on to ne mogne da učini - da će se ostvariti ono što oni žele!!!

Došli su nevjernici Salihu, alejhis-selam, govoreći mu o čudu (mu’džizi) tražeći od njega da im dođe s njime kako bi dokazao svoju iskrenost, kao i to da je on Allahov poslanik kao što to on njima tvrdi. Rekli su mu:

“Ako hoćeš da povjerujemo u tvoj poziv, daj nam čudo da se uvjerimo u tvoju iskrenost… ili ćemo mi ostati na onome na čemu smo obožavajući kipove!!!”

Deva

Uistinu, Salih nije mogao učiniti tu stvar osim Allahovom dozvolom. Kako bi to i mogao kad je on čovjek kao i oni?

Allah, braćo moja, zna da većina nevjernika neće vjerovati, čak i kad bi vidjeli mu’džize (čuda), ali da bi njihovo nevjerstvo i njihovo mišljenje bili ništavni Allah im je poslao jednu čudnu devu.

Njeno čudo je bilo da pije jedan dan, a susdrži se od pijenja drugi dan. Salih, alejhis-selam, im je rekao:

“Ovo je deva koju je Allah poslao. Redosljed pijenja (vode) u selu će biti naizmjeničan: jedan dan vama, a drugi njoj, pa nemojte da je uznemirite ili promjenite ovu naredbu!”

Strah nevjernika

Salih je znao da će onoga koji ne vjeruje uplašiti ovaj događaj, pa će raditi na tome da ubije devu. Zbog toga je Salih više puta odlazio narodu govoreći:

“Ne činite joj ništa loše! Ako je uznemirite spustiće se na vas bliska kazna.”

Prenio im je, upozorio ih i opomenuo, ali nevjernici su vidjeli da čudo jasno upućuje na njegovo vjerovjesništvo, pa su se pobojali da broj vjernika ne postane veći nego što jest.

Oni (tj. nevjernici) ne žele da vjeruju ili da vjeruje neko drugi… Zbog toga su razmišljali o drugom načinu borbe protiv Saliha. Sad neće tražiti drugo čudo, nego će se okrenuti jednoj drugoj stvari!!!

Zavjera

Gledali su ovu ogromnu, čudnu devu i pobojali su se za svoju vlast od tog jasnog, očitog čuda.

To ih je nagnalo na razmišljanje o uništavanju tog čuda (tj. deve). Ona je opasnost…, a ta opasnost ne može se otkloniti osim ubistvom deve.

Počeli su razmišljati o načinu na koji će izvršiti zavjeru. Na kraju su se složili da neki od njih odu na devino pojilo i tamo je ubiju kad se ona bude vraćala s pojila i tako se riješe Salihovog zapanjujućeg, strašnog čuda.

Devina smrt

I stvarno… Izašla je jedna skupina nevjernika i uputila se prema devi čekajući njen povratak s pojila.

Kada se ona vraćala, jedan od njih je odapeo strijelu na nju, a drugi je probo (nožem), pa je pala na zemlju. Nisu se zadovoljili time, nego su zaklali ubijenu devu!!! Poslije toga su se vratili Salihu i rekli:

“Upozorio si nas na kaznu ako ubijemo devu, pa daj nam kaznu kao što si nam dao (doveo) devu!! Hajde! Nismo se vratili bojeći se tebe zbog tvoje deve!”

Salih, alejhis-selam, im je odgovorio:

“Uživajte prije stradanja i kazne. Ja sam vas, uistinu, upozorio da ne ubijete devu, a vi ste je već ubili, pa čekajte!”

Nepomični leš

Nastavio je govoreći:

“Uistinu je Allahovo obećanje istinito i kazna blizu, a doći će vam ubrzo.”

Tražili su od njega, ismijavajući se sa njim, da im ubrza njihovu kaznu i dogovorili se da ubiju Saliha i njegovu porodicu kad budu noću spavali. Ali, Allah nije zaboravio Svoga vjernog poslanika i vjernike koji su bili uz njega.

Te noći je došlo Allahovo obećanje i Njegova kazna. Prolomio se jedan jak grom, a sa njim i jedan užasan povik koji je nevjernike učinio ukoćenim leševima.

Salih, alejhis-selam, se probudio i vidio šta se dogodilo nevjernicima. Shvatio je da ih je Allah uništio, a spasio njega i vjernike sa njim, pa je rekao:

“O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i savjetovao sam vas, ali vi ne volite one koji savjetuju.”[1]

Na kraju

A sada…

Jeste li vidjeli, braćo moja, kako nevjerniku koji neće da vjeruje nimalo ne koristu čudo i kako ga on traži, a zatim se boji njegovog ishoda?

Oni su tražili čudo, pa im je Allah poslao devu. Salih ih je upozorio da je ne uznemiravaju, pa su je uznemirili i ubili. Onda ih je Salih upozorio na kaznu. Potom su tražili kaznu i rekli: “Požuri nam kaznu!”

Jesu li se okoristili čudom? Ne, nisu! Niti će se okoristit!

Opraštam se od vas na kraju kazivanja i neka je na vas Božiji mir i spas, Njegova milost i blagoslov.