ADEM

neka je Božiji  spas i blagoslov na njega

Allah je stvoritelj svega

Vi, dragi moji čitači, znate da je Allah moćan sve učiniti…

Uzvišeni je htio da stvori Zemlju na kojoj živimo i jedemo iz njenih dobara, pa ju je stvorio, kao i nebo koje vidimo iznad sebe.

Nakon toga stvorio je meleke koji slave Allaha i iskreno Ga obožavaju, ali… da li znate kako je Allah stvorio nas, ljude? Kada se to desilo? Ko je bio prvi čovjek kojeg je stvorio Allah, Silni i Moćni?

Allahova volja

Nakon što je Uzvišeni Allah stvorio meleke, odlučio je da stvori Adema i njegovo potomstvo da stanuju na Zemlji, da se šire  po njenim krajevima izgrađujući ovaj veličanstveni svijet, da jedu od dobara koja se dobiju obrađivanjem zemlje, da vade bogatstva iz unutrašnjosti zemlje i da naslijeđuju jedni druge na njoj.

A sada da vas pitam, dragi moji mališani, da li znate od čega je Allah, stvorio Adema, alejhis-selam? I šta se desilo kada ga je stvorio naš Gospodar, Silni i Moćni?

Dođite da zajedno pratimo odgovor od početka i da spoznamo veličanstvenost Allaha, Stvoritelja, Jedinstvenog.

Stvaranje Adema, alejhis-selam

Allah je obavjestio meleke da će na Zemlji stvoriti onoga koji će na njoj stanovati i obrađivati je. Oni su se tome iznenadili i u čudu rekli:

 “Zar će ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati?”[1]

Uzvišeni Allah im je odgovorio:

“Ja znam ono što vi ne znate.”[2] 

Obavjestio ih je da On stvara šta hoće i da će oni vidjeti novo Allahovo stvorenje.

Nakon toga, Allah je oblikovao Adema od zemlje, a potom udahnuo život u njega od Svoga ruha pa je Adem, Allahovom voljom, počeo da se kreće, da osjeća i spoznaje… Potekao je dah života u njemu.

On je prvi čovjek kojeg je Allah stvorio. On je onaj o kome je Allah je obavjestio meleke. Ali, šta se desilo tom novom stvorenju nakon što ga je Allah stvorio?

Poučavanje imenima (stvari)

Nakon što se završilo stvaranje Adema, alejhis-selam, i nakon što je Allah u njega udahnuo dušu, Adem je počeo da osjeća svojim čulima i da spoznaje svojim razumom kojeg mu je Uzvišeni Allah dao.

Allah je Adema poučio imenima svega stvorenog, a zatim zatražio od meleka da pred Ademom navedu imena tih stvari. Međutim, oni ih nisu znali. Zbunili su se kada su vidjeli da Adem zna  nazive svih stvari. Tada su se uvjerili da Allah bolje poznaje od njih ono što hoće da stvori, pa su glasom, koji upućuje na priznanje njihove nemoći, rekli:

“Hvaljen neka si! Mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio. Ti si sveznajući i mudri.”[3]

Naredba da se učini sedžda Ademu

Allah je odgovorio melecima:

“Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete.”[4]

Zatim je naredio da učine sedždu Ademu kao pozdrav, iz počasti prema njemu, pa su pokorno učinili sedždu, priznavajući ono čime je Allah odlikovao Adema nad njima. U toj sedždi su priznali, takođe, i potupnu Allahovu mudrost, ali…

Bilo je tu i jedno drugo stvorenje koje se zvalo Iblis. Allah je naredio da i on sa melekima učini sedždu, ali je on to odbio uraditi. Odbio je da izvrši naredbu Uzvišenog Allaha. Usprotivio se toj naredbi. Uzoholio se. Zbog toga je postao nevjernik.

Spomenuo je razlog svoga odbijanja da učini sedždu. Šta misliš koji je to razlog?

Zašto je Iblis odbio  (učiniti sedždu) ?

Uzvišeni Allah je upitao Iblisa:

“Šta te je spriječilo da učiniš sedždu?”[5]

Iblis je smatrao da je on bolji i savršeniji od Adema…, pa Adem je stvorenje od Zemlje, a Iblis od  vatre… Mislio je da je to razlika po kojoj se odlikuje! Kako onda učiniti sedždu Ademu? Odgovorio je:

“Ja sam bolji od njega. Stvorio si me od vatre, a njega od zemlje…”[6]

Otkrio je razlog svoje nepokornosti… i onoga zbog čega je odbio učiniti sedždu, a ne izvršiti Allahovu naredbu, ono zbog čega se uzoholio od djela kojeg su učinili svi meleci. Zbog toga je postao od onih koji su nepokorni Allahu, od onih koji se suprostavljaju Njegovim naredbama i koji ih preziru. Time je zaslužio Allahovu kaznu koja odgovara njegovom nevjerstvu.

Iblisovo krajnje odredište

Allah ga je kaznio zbog njegove neposlušnosti i njegovog suprostavljanja  time što ga je istjerao iz Dženneta, prokleo ga i obavjestio ga da će mu Džehennem biti prebivalište na Sudnjem danu.

Iblis je zatražio od svog Gospodara da mu produži život do Sudnjeg dana, pa mu je On to uslišao. Međutim Iblis je, nakon što mu se ostvarila njegova želja, odlučio da se stalno drži puta zla i da pokušava zavesti čovječanstvo (tj. Ademove potomke) i džinne (tj. one koji su slični Iblisu), pa ga je Allah obavijestio da on bez obzira koliko pretjerivao i oholio se neće moći dospjeti do dobrih vjernika i Allahovih iskrenih robova da im naudi i zavede ih s pravog puta.

Adem u Džennetu

Nakon što je Allah udaljio Iblisa od Svoje milosti, stvorio je Ademu ženu, a zatim je ih je nastanio u Džennetu. Upozorio ih je na Iblisa i njegovo spletkarenje i zabranio im da slušaju njegov govor… jer on im je otvoreni neprijatelj.

Da li znate zašto ih je upozorio na njega?

Zato ako njih dvoje  budu poslušali šejtana, Iblisa, izaći će, takođe, i oni iz Dženneta, kao što je Allah istjerao Iblisa zbog njegove nepokornosti.

Allah je njima dvoma u Džennetu dozvolio jelo odakle i kakvo god oni hoće i žele ali… zabranio im je da se približavaju samo jednom od mnogobrojnih džennetskih drveća i dao im obećanje da će ostati sretni, bez gladi, žeđi ili umora ako budu slušali Njegov govor i ne budu jeli sa tog drveta.

Šejtanovo zavođenje

Živjeli su Adem, alejhis-selam, i njegova žena u Džennetu u blagostanju i sreći, pa je Iblis očajavao, jer je on istjeran iz njega.

Dok su Adem i njegova žena bili u njemu, on je odlučio da sprovede svoje obećanje o odvođenju ljudi u zabludu. Počeo je navoditi njih dvoje da jedu sa onog drveta koje im je Allah zabranio. Pravio se da ih savjetuje.

 ^esto puta je tražio od njih da jedu s drveta i prema njima je ispoljavao ljubaznost kao i to da im on ne želi naškoditi, nego želi da oboje budu sretni.

Bio je jako uporan u tome, a sve to zbog toga da Adem i njegova žena budu udaljeni iz Dženneta, kao što je on istjeran iz njega zato što nije učinio sedždu Ademu, alejhis-selam, iz zavisti koja ga je obuzela.

Kušanje plodova sa zabranjenog drveta

Nakon upornog podsticanja da jedu sa drveta, Adem i njegova žena su prišli drvetu i jeli sa njega.

Time su se ogriješili o Allahovoj naredbi, pa su morali izaći iz Dženneta kao što im je Allah zaprijetio. Allah im je prilikom toga rekao:

“Zar vam to drvo nisam zabranio i rekao vam: “Uistinu vam je šejtan otvoreni neprijatelj.”[7]

I tako… Adem i njegova žena su sami sebi bili krivi za izlazak iz Dženneta. Poslušali su šejtanov govor. Allah ih je udaljio iz Dženneta i kaznio ih zbog njihove neposlušnosti, pa su oboje, i Adem i njegova žena, uvidjeli šta su sami sebi učinili.

Pokajanje i traženje oprosta

Oboje su se pokajali zbog te svoje greške i rekli:

“Gospodaru naš,” - rekoše oni - “sami smo sebi krivi, ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”[8]

Od Allahove dobrote (velikodušnosti) je da on oprašta griješnicima koji se kaju:

“On je, uistinu, Onaj koji mnogo prašta, Milostivi.”[9]

Adem i njegova žena su se obradovali i ponadali se da će ih Allah ostaviti u Džennetu, ali On im je rekao:

“Silazite iz njega svi.”[10]

Obavijestio ih je da će onaj koji se bude kajao ući u Džennet, a onaj koji bude nepokoran u Džehennem na Sudnjem danu.

Obavjestio ih je da će im Iblis ostati neprijatelj i da on ne može uticati na njih ako oni budu vjerovali i budu stalno od onih dobrih.

Sišli su Adem i Havva iz Dženneta na Zemlju, da bi se ispunio Allahov govor melecima:

“Ja znam ono što vi ne znate”[11]

Kazivanje u Kur’anu

Utječem se Allahu od prokletog šejtana 

“A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” - oni rekoše: “Zar će ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i kako Tebi dolikuje, poštujemo.” On reče: “Ja znam ono što vi ne znate.”

I pouči On Adema  nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite mi nazive njihove, ako istinu govorite!”

“Hvaljen neka si!” - rekoše oni - “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio, Ti si Sveznajuči i Mudri.”

“O Ademe,” - reče On - “kaži im ti nazive njihove!” I kad im on kaza nazive njihove Allah reče: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!”

“A kad rekosmo melekima: “Učinite sedždu Ademu!” - oni sedždu učiniše, ali Iblis ne hjede, on se uzoholi i postade nevjernik.

“I Mi rekosmo: “O Ademe, živite, ti i tvoja žena u Džennetu i jedite u njemu koliko želite i odakle hoćete, ali se ne približujte ovom drvetu pa da sami sebi nepravdu nanesete!”

“I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. “Siđite!” - rekosmo Mi - “jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenog živjeti!”

I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On je, uistinu, Onaj koji mnogo prašta, Milostivi.

“Mi rekosmo: “Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, a oni koji Moje uputstvo budu slijedili  ničega se neće bojati i ni za čime neće tugovati.

A oni koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali, bit će stanovnici Džehennema, i u njemu će vječno ostati.”

Ovo je kazivanje u plemenitom Kur’anu, koje je Allah spomenuo uz mnogo drugih lijepih kazivanja da uzmemo iz njega lekciju i pouku.

Allahu dragi, učini nas od Tvojih robova koji slušaju ono što se kaže i slijede ono najljepše.

A sada…Nakon što smo pročitali ovo kazivanje prvi put onako kako sam ga ja pojasnio, a drugi put onako kako se prenosi u Kur’anu, šta mislite da mi odgovorite na slijedeće pitanje:

S kim ćemo ići našim putem u životu? Da li ćemo biti zadovoljni da nas Iblis odvede u zabludu, pa da budemo sa njim u Vatri? Ili ćemo mi kao i Adem, alejhis-selam, vjerovati u Allaha i od Njega tražiti oprost, Njegovo zadovoljstvo i kajati Mu se?

Vi ćete mi odlučno reči: “Mi smo uz Adema, našeg dobrog oca. Unaprijeđivat ćemo zemlju uz bogobojaznost i nećemo biti smutljivci.”

Allahu moj, daj da se sastanemo sa prijateljima u Džennetu na Sudnjem danu.