NUH

neka je Božiji mir i blagoslov na njega

Obožavanje kipova

Povećao se broj ljudi na Zemlji i prošlo je dugo vremena. Oni su se u tom vremenu udaljili od Allaha i zaboravili da im je Allah Gospodar i da je On Onaj koji se obožava.

Od tih ljudi je narod koji je otišao daleko u svome nevjerovanju i daleko zalutao. Oni su pravili kipove u obliku dobrih ljudi koji su umrli i te su kipove uzimali za božanstva mimo Allaha, tražeći od njih dobro i moleći ih da odstrane od njih zlo.

Nazivali su ova božanstva mnogobrojnim imenima, kao što su Vedda, Suv’a, Jegus, Je’uk i Nesr, shodno svojoj naravi, svome neznanju i svome putu ljubavi u griješenju prema dobrim ljudima nerazmišljajući i neupotrebljavajući pamet koju im je Allah podario.

Allahova milost

Allah, braćo moja, zaista neće zaboraviti nikoga od Svojih robova. Iz Njegove milosti prema ljudima je da im šalje poslanike i vjerovjesnike koji ih poučavaju putu istine i upućuju ih na pokornost Allahu.

Kad su počeli da obožavaju kipove mimo Allaha, Allah je spustio Svoju milost na njih i odabrao jednog od njih da Mu bude poslanik.

Ko je taj čovjek kojeg je Allah odabrao kao upučivaća ovih neukih ljudi? Ko je taj čovjek koji je žrtvovao sebe da bi uputio neuke i one koji obožavaju kamenje koje im ne koristi niti šteti, niti čuje niti vidi?

Sada ćemo vidjeti ko je taj čovjek.

Ko je vjerovjesnik?

On je, dragi moji mališani, jedan od njih. Njegovo ime je Nuh. Bio je jako razborit (pametan), a krasilo ga je i  lijepo ponašanje.

Razmišljao je i spoznao da su kipovi kamenje koje ne može da se odazove našim dovama ili da od nas odstrani štetu, pa kako onda da obožavamo kamenje koje smo napravili svojim rukama? Uistinu je to zabluda i ludost.

Nuh, alejhis-selam, je bio čovjek kojem je Allah dao znanje i ispravno shvatanje, pa je spoznao da je ovaj svijet stvorio jedan Bog - Allah. On je Bog kojeg jedino moramo obožavati i samo Njega moliti.

Ali, Nuh se nije zadovoljio samo vjerovanjem u Allaha, nego je želio da poziva i ostale ljude u Allahovu vjeru koju je i sam bio prihvatio.

Kakav je njegov poziv?

Kada bih vas upitao: “Zašto on hoće da poziva ljude? I čemu će ih pozivati?”, znali biste da je to zato što je on poslanik i da će on pozivati ljude istini, jer ga je Uzvišeni Allah poslao ljudima da ih izvede iz tmina na svijetlo i iz nevjerovanja u vjerovanje.

Budući da će on ispuniti tu poslanicu kao što želi Uzvišeni Gospodar, on će pozivati ljude onome u šta on vjeruje, tj. pozivat će ih da ostave obožavanje kipova i kamenja, da ostave zabludu i nevjerovanje, a zatim da obožavaju Allaha Uzvišenog i Jedinog.

On je taj koji je stvorio nebesa i Zemlju, a i nas da Ga obožavamo i da Mu ne pripisujemo nikoga kao druga od lažnih božanstava.

Kako je pozivao?

I tako… počeo je naš prvak, Nuh, alejhis-selam, pozivati svoj narod i govoriti im na jeziku kojim oni govore, pa im reče:

“O narode moj, Allaha obožavajte, vi drugog boga osim Njega nemate.”[1]

“O narode moj, ostavite obožavanje kipova! Ako ste voljeli dobre koji su bili među vama, slijedite njihovu bogobojaznost i samo Allaha Uzvišenog molite.”

Tako ih je on pozivao, jezikom jasnim i razumljivim, blagim riječima i ljubaznim govorom. Nije ih udarao ili se borio protiv njih, već im je govorio lijepim savjetom i dostavljao im poziv u Allahovu vjeru s mudrošću.

Od onoga što im je govorio, također je:

“O narode moj, uistinu, onaj koji nevjeruje u Allaha, Allah će ga kazniti na Dan polaganja računa, a onaj koji obožava Allaha, Allah će ga uvesti u Džennet, pa požurite, o narode moj, da postanete vjernici i zaslužite Džennet.”

Odgovor njegovog naroda

Ali, šta je bio odgovor nevjernika Nuhovog naroda?

Oni su mu rekli:

 “Zašto da obožavamo samo Allaha? Šta je to Dan polaganja računa?! Ti si čovjek kao i mi, a da je Allah htjeo poslati poslanika, sigurno bi poslao jednog od meleka!”

Nuh je nastavio da ih poziva govoreći:

 “Uistinu je Allah jedini koji zaslužuje da se obožava. On je Onaj koji nas je stvorio i opskrbio. On je Onaj koji će nas usmrtiti, a zatim proživjeti da polažemo račun na Dan polaganja računa, pa će vjernike uvesti u Džennet, a nevjernike u Džehennem. Nije nimalo čudno da poslanik bude čovjek kao što ste vi.”

Zbilja je to lijep govor od našeg prvaka Nuha koji je ih neprekidno pozivao. Međutim, Nuhov narod je našao drugi razlog za svoje nevjerovanje. Šta misliš koji?

Jedan ružan razlog

Uz Nuha je vjerovao jedan mali broj siromaha i robova, pa su nevjernici rekli svome poslaniku:

 “O Nuhu, pogledaj! Ko to vjeruje uz tebe?! To su siromasi, robovi i slabostojeći ljudi. Oni ne posjeduju imetak, niti veliko bogatstvo, pa ako hoćeš da vjerujemo u novu vjeru, u koju nas pozivaš, neka se udalji od tebe ova siromašna grupa. Oni da posjeduju imetak i ispravno mišljenje, kao što ga posjedujemo mi, bogati, bili bi daleko od pokornosti Allahu. A da je ono čemu nas ti pozivaš dobro, pretekli bi smo ih mi, vlasnici imetaka i velikog bogatstva, u vjerovanju i prihvatanju tog poziva.”

Moj poziv je sveobuhvatan

Nakon što su nevjernici iznijeli svoj ružni izgovor, koji upućuje na njihovo neznanje i njihovu slaboumnost, Nuh, alejhis-selam, nije bespomoćno zastao, nego im je, svajetujući ih, rekao:

 “O narode moj, uistinu, moj poziv je jedan sveobuhvatan (opći) poziv svima vama. To je poziv siromašnom, a i bogatom, cijelom mom narodu… svakom čovjeku od vas, pa kako da otjeram vjernike koji vjeruju u Allaha i nevjeruju u kipove?!

O narode moj, dođite pameti i razmislite, pa pamet je blagodat koju vam je Allah dao da biste razmislili i uputili se vjerovanju, zatim, pogledajte! Da li kipovi nanose štetu ili vam donose kakvu korist? Da li vas vide ili čuju kad od njih tražite nešto?!

O narode moj, obožavajte samo Allaha. On je Stvoritelj, Onaj koji opskrbljuje, Onaj koji se odaziva molbama i jedini Zakonodavac.”

Kraj rasprave

Nakon što se pojačala rasprava i dijalog između njih i proširio se krug razmimoilaženja, osjetili su tegobu od njega i postao im je dosadan, pa su rekli:

 “O Nuhu,” - rekoše oni - “ti si želio da se sa nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono što nam prijetiš, ako istinu govoriš!”[2]

Nuh, alejhis-selam, im je rekao:

 “Vi ste daleko otišli u neznanju i gluposti, ko sam ja da vam dođem s kaznom?! Uistinu sam ja čovjek kao i vi, koji vas poziva u obožavanje Allaha koji nema druga i obveseljavam vas Džennetom, ako budete vjerovali u Allaha. Sve je u Allahovoj ruci. Ako hoće kaznit će vas na ovom svijetu ili i na ovom i na onom svijetu, zbog vašeg nevjerovanja.”

Allah je, braćo moja, uz ono što je dao poslanicima, podario im i strpljenje da bi podnosili drskosti nevjernika i njihova uznemiravanja.

Allahova objava

Nakon što se naš prvak Nuh, alejhis-selam, strpio - a njegovo poslanstvo je dostizalo period od 950 godina koje je proveo u pozivanju, strpljivosti i radu - nakon toga, dragi moji, počeo je da se žali Allahu zbog nevjerovanja svog naroda, njihovog neznanja, njihove tvrdoglavosti i malog broja vjernika od njih nakon danonoćnog, tajnog i javnog pozivanja, pa mu je Allah objavio:

 “Osim onih koji su već vjernici, niko više iz tvog naroda neće vjernik postati.”[3]

Tada je Nuh zatražio od Allaha da uništi nevjernike, griješnike koji su ostavili svoj razum i obožavali kipove, svoje strasti i slijedili šejtana. Nuh reče:

“Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će griješnika i nevjernika rađati,”[4] tj. ne ostavi nikog, jer će oni rađati nevjernike kao što su oni sami.

Pravljenje lađe

Allah se odazvao njegovoj dovi i naredio mu da pravi veliku lađu, pa se Nuh udaljio od svog naroda i počeo da je pravi. Prolazili su pored njega, a on pravi lađu, te su mu govorili:

 “Šta je s tobom? Jučer si bio poslanik, a danas postao stolar?! Kome praviš lađu? Gdje je more koje  će je ponijeti? Ono je daleko od nje!!!”

Ali Nuh je strpljivo podnosio njihovo ruganje i završio svoj posao.

Uzvišeni Allah je zahtjevao od njega da ukrca u nju vjernike i od svih vrsta živih stvorenja po jedan par, jer će Allah poslati njegovom narodu potop zato što oni nisu vjerovali u Allaha, niti se odazivali pozivu svoga poslanika Nuha, alejhis-selam. Nuh je izvršio naredbu. Kiša se počela spuštati, pa se Nuh sa vjernicima ukrcao. Lađa je zaplovila morem.

Iznad vode 

Valovi su počeli gutati nevjernike i daviti ih između padina. Nuh je pogledao sa lađe, koja je bila visoko, prema ljudima koji se dave i ugleda među njima svog sina, pa ga dozva:

“O dijete moje! Vjeruj u Allaha i penji se sa nama prije nego što te voda proguta, pa umreš i odeš u Vatru.”

Sin nije slušalo govor svoga oca. Počeo se penjati na brdo da se ne bi udavio, ali je Allah poslao obilnu kišu na svako mjesto, čak i do najviših brda.

Udavio se svako ko nije vjerovao od Nuhova naroda i njegove porodice. Nije se niko spasio.

Željeli su dokaz istinitosti onoga čime im je Nuh, alejhis-selam, prijetio, pa im je Allah poslao potop, koji ih je progutao i usmrtio. Allah je uslišao dovu[5] našeg prvaka Nuha, alejhis-selam.

On nije čeljade tvoje

Malo prije toga, Nuh je tražio od svoga Gospodara da mu spasi sina:

 “O Gospodaru moj, moj sin je moje čeljade! Obećao si, a Tvoje obećanje je istinito, da ćeš spasiti onoga koji bude vjerovao od moje porodice!”

Allah mu je putem Objave odgovorio:

 “O Nuhu, on nije čeljade tvoje.”[6] ”Nije vjerovao i na njemu se ispunila prijetnja nevjernicima. Tvoja porodica su oni koji vjeruju uz tebe i oni koji su se odazvali tvome pozivu, a Ja ću pomoći samo vjernike. Što se tiče onih koji su poricali i nisu vjerovali, kao što je tvoja žena i tvoj sin - njima nema pomoći, ni Dženneta, a ni uživanj.”

Tada je Nuh, alejhis-selam, shvatio da ga je očinska ljubav prema sinu zaslijepila da to uvidi, pa  se pokajao i počeo moliti oprost od Allaha za ono što je nenadano izbilo iz njega, te mu je Allah oprostio.

Lađa se mirno spustila na Zemlju.

Muslimanova nacionalnost je njegovo vjerovanje

Ako bih vas sada upitao:

 “Ko su vaša porodica i vaši bližnji?”, morali bi znati da su to samo vjernici. Što se tiče nevjernika oni nisu naša porodica, oni su naši neprijatelji sve dok ne budu, kao i mi vjerovali u Uzvišenog Allaha.

Nećemo ih mrziti, nego sažljevati njihovo stanje i pozivati ih Allahu mudrošću i strpljenjem. Zar nije tako, braćo moja? Svakako!

Vi ste sada moja braća i moji bližnji, a ja sam vaš brat i vaš bližnji, zbog toga što smo mi vjernici,  muslimani. A vjernici ma gdje bili i koliko god njihove zemlje i njihova boravišta bila udaljena veže ih međusobna veza vjerovanja i bratstva u vjeri Istine.