HUD

neka je Božiji mir i blagoslov na njega

Adovo prebivalište

Na jugu Arapskog poluotoka živio je jedan narod. On se zvao ‘Ad.

Allah ga je obasuo mnogobrojnim blagodatima i raznovrsnim dobrima. Dao je da im poteku izvori vode, pa su sijali zemlju. Podizali su lijepe bašče i njive, gradili ogromne dvorce, a povrh svega toga Allah im je dao snagu u njihovim tjelima. Dao im je ono što nikome na svijetu nije dao.

Stanovali su na tom prostoru i bili sretni zbog tih dobara.  Zabavljali su se među svojim baščama i dvorcima znajući samo za blagostanje, izobilje, sigurnost i sreću.

Neznanje i kipovi

I pored sveg tog izobilja, snage i ljepote nisu nijedanput razmislili o onome ko im je dao mnogobrojna dobra.

Nisu ni pokušali da spoznaju Tvorca ovog veličanstvenog svijeta. Najgore je to što su oni, zbog svojih strasti i neznanja, obožavali druge mimo Allaha.

Uzeli su kipove sebi za božanstva čineći im sedždu, a oni su ih napravili sopstvenim rukama!!!

Nastojali su im se, bez razmišljanja, približiti svojim dovama i žrtvama (kurbanima)!!! A povrh svega toga oni su se oholili na Zemlji. Jači od njih je ponižavao slabijeg, veći se okomljavao na manjeg, ne znajući nikakve milosti za onog slabijeg ili blagosti za onog manjeg.

Pamet i spoznaja

Bio je jedan čovjek među njima koji se zvao Hud. Imao je naljepši odgoj.

On je ostavio ono  što je radio njegov narod od nanošenja štete drugima, neznanja i drskosti. Koristio je svoju pamet i razmišljanje, pa je shvatio da kipovi ne mogu biti njegov bog koji čuje dozivanje, daje dobro i odstranjuje zlo od Svojih robova.

Spoznao je da nasilje prema slabom nije od plemenitog ponašanja, pa makar čovjek bio siromah ili malen. To ne znači da ga treba ponižavati, pa on je čovjek poput nas.

Počeo je razmišljati ovaj čovjek o onome ko je stvorio ovaj svijet. Pokušavao je da dokuči kako bi slabi mogao uzeti svoje pravo. Na kraju je našao put do Allaha, Gospodara svijetova.

Naredba o dostavljanju Objava

Nuhov narod je trebao uputu i Allah ih nije napustio. Od milosti Uzvišenog je da je htio da Hud bude posrednik upute svoga naroda koji će ih upućivati njihovom Stvoritelju i objasniti im besmislenost obožavanja kipova.

Allah ga je odabrao za poslanika i pronositelja vjere u Allaha. Možda će se zalutali ljudi uputiti ispravnom vjerovanju. Allah je objavio Hudu, alejhis-selam:

“Ti si poslanik Gospodara svijetova nakon što te je Allah uputio istini, pa ustani i opominji svoj narod! Prenesi im da je Allah jedini kojeg ljudi moraju obožavati, a ne (lažna) božanstva i tobožnje kipove.”

Dostavljanje Objave

Naš prvak Hud, alejhis-selam, nije se kolebao u ispunjavanju ove važne i svete stvari, pa je izašao svome narodu objašnjavajući im put Upute i dobra. Hud, alejhis-selam, im je rekao:

“O narode moj, kakvo vam je ovo kamenje koje tešete (pravite), a onda ga obožavate?! Imate li od njeg koristi ili štete? Ima li oči i uši? Zar ne vidite da ono niti donosi korist, niti šteti? Zar ne vidite da ono niti vidi, niti čuje?!

Zaista to vaše djelo ne upućuje na razboritost, spoznaju i razmišljanje. Vi morate da obožavate istinskog Boga, koji je stvorio vas i ono što vi obožavate… a On je, uistinu, - Allah.”

Odbijanje nevjernika

Hud, alejhis-selam, im je to rekao moleći ih da shvate, vjeruju i prihvate uputu, ali je našao okamenjena srca, “zaključane” mozgove, začepljenje uši i slijepe oči.

Oni su mu odgovorili:

“Šta je to čemu nas pozivaš, o Hudu? Da li želiš od nas da ostavimo obožavanje kipova koje obožavamo mi i naši očevi od davnina? Kako tražiš od nas da obožavamo samo Allaha i da Mu ne pripisujemo druga?

O Hudu, zbilja nas ovi kipovi približuju Allahu kojem nas ti zoveš. Oni će se zauzimati za nas kod Njega, pa ostavi nas, o Hudu, u našem obožavanju. I naši su očevi obožavali kipove, pa ih i mi obožavamo poput njih.”

Glupa optužba

Hud im je rekao:

“Uistinu je Allah blizu vas. ^uje vas i vidi. Nisu Mu potrebani kao posrednici vaša kamenja…obožavajte samo Njega!

Ako budete obožavali kipove, pa, uistinu, kamenje vas neće približiti Allahu, nego će vas udaljiti od Njega. To upućuje na vaše neznanje, a vi mislite da ste pametni i da shvate.”

Hud ih je savjetovao, dragi moji, pa su ga oni izbjegavali i rekli:

“Ti si lud!!! Jedna lakomislena budala!!! Ti si lažljivac! Ko si ti, uostalom, da budeš poslanik?! Ti jedeš kao što i mi jedemo, piješ kao što i mi pijemo i nije moguće da budeš bolji od nas!”

Tako su ga, braćo moja, optuživali  za ludilo i glupost i to zbog toga što oni neće da vjeruju u Allaha i da Mu se pokore.

Poslnikovo strpljenje

Hud, alejhis-selam, je podnosio laži svog naroda i njihovo potvaranje. Bio je strpljiv na bestidnom govoru i rekao:

“O narode moj, ja nemam ništa sa gluposti i ludilom. Uistinu ja ne lažem. Ja sam čovjek kao i vi. Nije čudno da me je Allah poslao svome narodu, a uistinu je čudno da vas Allah ostavi bez poslanika.

O‎ narode moj, ja sam živio među vama od svog djetinstva do sada, pa jeste li me našli da lažem ili da vam govorim neistinu? Jeste li primjetili kod mene ludilo i zatupljenost? Da li ste bili svijedoci lakoumnosti u meni?

U svakom slučaju, ja neću očajavati zbog vašeg nevjerovanja i ne zanima me šta govorite o meni.”

Upornost u pozivu

Hud, alejhis-selam, je nastavio prenošenje svog poziva i bio je uporan u tome. Govorio je ljudima:

“Pogledajte ovaj čudesni svijet i precizno uređenje! Pogledajte nebo, zvijezde, zemlju i brda! Vjerujte u Onoga koji je stvorio te stvari, vjerujte u Allaha i tražite oprosta od Njega, pa će vam poslati Svoje blagodati i povećati vaše imetke i snagu. Znajte da je samo Allah onaj koga moramo obožavati, bez sudruga.

O narode moj, razmislite svojim mozgovima, poslušajte moj govor i razumite moje riječi. Nemojte biti nevjernici u Allaha, koji vas je stvorio i dao vam ove mnogobrojne blagodati i mnoga dobra.

O narode moj, pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se poslaniku!”

Upozorenje

“O narode moj, uistinu, onaj do vas ko se bude pokoravao Allahu i bude se pokoravao Njegovom poslaniku i prihvati vjerovanje u Allaha, neće ga zadesiti zlo, nego će ga Allah uvesti u Džennet nakon što ga proživi na Sudnji dan i svede račun s njim… a onaj koji bude nevjerovao i prešao svaku granicu i oholio se pržit će ga užarena vatra u Džehennemu.

O narode moj, bojte se Allaha koji vas je stvorio, koji  će vas usmrtiti na ovom svijetu, a zatim proživjeti na Sudnjem danu kao što vas je stvorio prvi put. On će svoditi račun za vaša djela, pa ćete ili u Džennet ili u Vatru.”

On ih je pozivao, ali je to narodu samo zabludu povećalo, pa ih je sasvim malo uz Huda vjerovalo. To su oni koji su prihvatili Uputu, razmislili, čuli i pokorili se.

Oblak na nebu

     Nakon što je Hud kod njih vidio tvrdogalvost (inat) i nevjerstvo to mu je povećalo upornost da nastavi sa svojim trudom i svojom misijom.

Neprestano je pozivao, a narod se nije odazivao. Dok su oni bili u tom stanju ugledali su jedan crni oblak na nebu, pa su se obradovali i uzviknuli: “Kiša!”

Ali, Hud, alejhis-selam, je znao da taj oblak ne nosi dobro, ni kišu, nego zlo i kaznu od Allaha koju je On poslao da kazni nevjernike, pa im reče:

“Zaista će vam ovaj oblak, o moj narode, doći sa žestokim vjetrom u kome je bolna kazna zato što vi ne slušate govor isitne i što ste bili zadovoljni neznanjem i kipovima, pa čekajte svoju kaznu i propast!”

Uništavajući vjetar

I uistinu, nevjernike je očekivala kazna i ono što im je Hud rekao. Allah je objavio vjernicima da se udalje od nevjernika.

Ostao je samo još koji čas da neznalicama zapuše jedan jak vjetar kojem ne znaju sličnoga, koji će ponijeti njihovu stoku, porušiti njihova drveća, pobacati njihove stvari u pustinju daleko od njih. Uplašili su se. Jeza se uvukla u njihova srca. Pobjegli su brzo svojim kućama misleći da je spas u skrovištu, ali…  nesreća je obuhvatila i njihove kuće.

Eto to je vjetar koji nosi pustinjski pijesak. Bjesnio je neprestano sedam noći i osam dana, pa je  porušio kuće i uništio ih. Nestao je svaki trag postojanja nevjernika, njihovih tijela, njihove stoke i njihovih kuća.

Sami su sebi nepravdu učinili

Allah im nije učnio nepravdu. Oni nisu vjerovali, pa su sami sebi nepravdu učinili. Takva je kazna nevjernicima.

Nije ih kaznio prije nego što je poslao poslanika, već je poslao Huda, alejhis-selam, koji je im je dostavio Obajvu i obajsnio im, a potom ih upozoravao i opominjao:

“Ja se uzdam u Allaha, u moga i vašeg Gospodara! Nema nijednog živog bića koje nije u Njegovoj vlasti; Gospodar moj, zaista, postupa pravedno.

Pa ako okrenete leđa, - a ja sam vam saopćio ono što vam je po meni poslano, - Gospodar moj će umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu nećete ničim nauditi; Gospodar moj, zaista, bdi nad svim.”[1]

Ovo je govor u kome je velika korist onome ko prima savjet i uzima pouku. Blago onome ko uzima pouku od drugih.

Istina pobjeđuje

Hud, alejhis-selam, se spasio sa onima koji su vjerovali uz njega. Saznali su kakav je bio kraj, kako se završila borba između istine i laži u njihovom narodu. Nevjernici su pomrli:

“Mi nismo prema njima bili nepravedni, već su oni sami prema sebi.”[2]

I tako, braćo moja, vidjeli ste kako vjerovanje uz strpljivost koristi čovjeku. Da nije bilo Hudovog, alejhis-selam, strpljenja i njegovog ustrajnog pozivanja, završnica ne bi bila pobjedom vjernika. Allah će pomoći samo onoga ko vjeruje. Uzvišeni Allah u plemenitom Kur’anu kaže:

“Ako Allaha pomognete, i On će vas pomoći.”[3]

Opraštam se sada od vas do sljedećeg kazivanja.