LUT
neka je Božiji mir i blagoslov na njega
Loš karakter
Povećao se ljudski nemoral u Sodomi, jednom drevnom gradu. Kada bi neko vidio nešto loše kod nekog ne bi ga odvraćao od toga, a kada bi kod svog brata vidio neko dobro postavio bi mu zamku da mu otme to što ima.
Ljudi u njoj su bili u nemaru, zabludi i neznanju. Nisu slušali istinu, niti su se odazivali onome što je ispravno. Bilo im je svejedno da li ih neko opominje ili savjetuje, oni se nisu obazirali na to.
Bili su najnemoralniji i najpokvareniji ljudi. Njihov život je bio prevara, otimačina i pljačka. Dakle, bili su lošeg ponašanja. Ali, šta misliš jesu li se zadovoljili time ili su još dalje otišli u zabludu, nemoral i griješenje?
Širenje zabranjenih stvari
Kao da njihovim dušama nije bila dovoljna laž, prevara, otimačina i drugo osim toga, već su pronašli jedan razvrat koji niko prije njih nije činio. Šta je to?
Ostavili su ono što im je Allah dozvolio od žena i nisu se ženili. Ostavili su svoje žene i činili razvrat sa muškarcima, a Allah je to zabranio.
Da su barem sakrili tu sramotu ili pokušali da je se oslobode! Ili da se udalje od nje! Ali, oni su to radili i javno pozivali tome sve dok se nije proširio razvrat i činjenje zabranjenih stvari. Njihovo ponašanje je dostizalo krajnju granicu nemorala kojeg normalan čovjek nije u stanju da učini ili da ga zamisli!!!
Lutov poziv
Kod te granice nemorala Allah je jednog od njih, koji se zvao Lut, poslao kao poslanika. Na njemu su bili znaci dobrote i čestitosti.
Allah mu je naredio da radi na tome da promjeni svoj narod i popravi ga, pa se Lut, alejhis-selam, odazvao (tome).
Ovo je on: dostavlja svoj poziv, poziva ljude i govori:
“O narode moj, očistite se (od grijeha) i ostavite razvrat! O narode moj, zaista je ovo vaše djelo zabranjeno!
Allah vas nije ostavio tek tako, bez upute. Poslao vam je mene, a ja sam jedan od vas. Ne mogu da šutim o ovom zabranjenom djelu.
O narode moj, pokajte se Allahu i budite iskreni prema Njemu.”
Oholenje
Ali, ljudi koje je zaveo razvrat i prekrio haram ne čuju govor svoga poslanika Luta, alejhis-selam, nego se ohole i odbijaju obožavanje Allaha i ostavljanje zabranjenih stvari.
Nisu se zadovoljili time već su ustrajali u tome i oholili se dogovarajući se da protjeraju Luta i one koje slušaju njegov govor iz svog sela. Zašto?
Zato što Lut i vjernici ne čine razvrat poput njih!!! Zato što su oni čisti od toga!!! Otišli su njemu prijeteći mu da mora da ode!
Prijetili su mu i upozoravali ga bez obzira na to što nije učinio nikakav grijeh ili krivicu kojm zaslužuje progon i protjerivanje.
Upozorenje
Kada je kod njih primjetio tvrdoglavost i oholost ponovo je razgovarao s njima i upozorio ih na posljedice njihove zavjere. Rekao im je:
“Ako se ne pokajete i ne ostavite taj grijeh, Allah će na vas spustiti kaznu sa neba!
O narode moj, zaista vas Allah vidi i neće vas zanemariti. On ne voli nevjernike, pa se povratite Allahu i pokajte! Klonite se grijeha i razvrata.
O narode moj, ja se za vas bojim Allahove kazne.”
I pored toga, oni nisu slušali njegov govor, već su se ismijavali sa njim i bili uporni da protjeraju njega i one koji su vjerovali, zato što se oni suszdržavaju od grijeha! Kako čudna krivica i izgovor!
Njegovo proklinjanje tog naroda
Lut, alejhis-selam, je potom zamolio svoga Gospodara da ga pomogne protiv smutljivaca, da ih kazni za njihovo nevjerstvo, njihove grijehe i razvrat, jer oni nisu vjerovali, zaćepljivali su uši i htjeli su protjerati svoga poslanika.
I tako, braćo moja, naš prvak Lut, alejhis-selam, je prokleo svoj nevjernički narod. On to nije učinio sve dok nije vidio njihovu tvrdoglavost koja se sve više povećavala nakon što im je prenio poslanicu svoga Uzvišenog Gospodara i pozvao ih da se pokaju, a zatim se strpio i podnosio njihova vrijeđanja i opomenuo ih na kaznu.
Dakle, nije bilo ništa što bi ga sprijećavalo da ih nakon svega toga proklete i zatraži pomoć od Uzvišenog Allaha.
Allahovo odazivanje
Allah, braćo moja, neće ostaviti Luta i one koji vjeruju uz njega a da ih ne pomogne, niti će ostaviti nevjernike, nasilnike a da ih ne kazni.
Eto, to su ti smutljivci koji su javno činili nemoral, a ovo je Lut, alejhis-selam, koji ih opominje i odvraća od loših postupaka i grijeha. Međutim, oni mu se ne odazivaju, pa je, na kraju, primoran da ih prokune.
Vidjećemo da ga nasilnici neće moći istjerati ili pak otkloniti kaznu od sebe.
Allah se odazvao dovi svoga poslanika, neka je Božiji mir i blagoslov na njega, i spustio na njegov narod kaznu. Ali, kako ih je zadesila ta kazna?
Meleki kod Ibrahima
Allah je poslao meleke stanovnicima tog grada, pa su prvo prošli pored kuće Ibrahima, alejhis-selam. Bili su u ljudskom liku, pa ih on nije prepoznao. Iznio im je hranu, ali je oni nisu jeli, pa je osjetio strah od njih. Onda mu rekoše:
“Ne boj se! Mi smo meleci poslani od Allaha Lutovom griješničkom narodu da ih kaznimo, ali smo prošli pored tebe da te obradujemo da će ti se roditi dijete.”
On se obradovao. Njegova žena se nasmiješla. Ona je bila u godinama i sve dosad nije rodila.
Međutim, on se rastužio zbog Lutova, alejhis-selam, naroda i pobojao se da poslanika koji je vjerovao ne zadesi kakva šteta zbog kazne, pa su mu meleki odgovorili:
“Nema straha za njega, osim za njegovu ženu. Ona je nevjernica.”
Prema Lutovom selu
Meleci su ostavili Ibrahima, alejhis-selam, i otišli u liku lijepih mladića nasilničkom Lutovom selu. Ušli su kod Luta, pa se on pobojao da ga njegov narod ne osramoti svojim poznatim razvratom.
Pokušao je da sakrije goste neznajući da su meleci, ali njegov narod je saznao za goste. Njihova strast ih je poticala da učine razvarat sa njima.
Ko je razglasio tajnu da su kod Luta plemeniti gosti?
Mora biti neko ko je znao za taj događaj, pa je otišao nevjernicima da ih obavjesti. Mora biti neki nevjernik kao što su i oni da bi ih uputio na razvrat!
Lutova žena
Lutova, alejhis-selam, žena je bila ta koja je narod obavjestila o događaju sa gostima. Ona je nevjernica. Obznanila je (svoje) nevjerstvo i otkrila tajnu.
Kako li su brzo došli nevjernici Lutovoj kući tražeći od njega goste da učine razvrat sa njima! Lut, alejhis-selam, je osjetio bojazan od njih. Savjetovao ih da samo onome što je halal prilaze, a od harama se udalje.
Međutim, oni su bili glupi, pa nisu slušali njegove savjete, niti se udaljili od harama.
Zaključao je sva vrata ispred njih, pa su se oni naljutili na njega. Ostalo je samo nekoliko trenutaka dok oni nasilno ne provale u kuću s namjerom da učine nasilje na nad gostima.
Istina
Lut je sjeo tužan zbog pokušavanja ulaska nasilnika u njegovu kuću. ali, gosti koji su se šalili s provalom naroda okrenuli su se Lutu, alejhis-selam, i počeli ga umirivati obavjestivši ga da su oni meleci poslani od Allaha. Rekoše:
“O Lutu, došli smo da spasimo tebe i onoga ko je povjerovao uz tebe. Ti se ne boj za nas.
Mi tražimo od tebe da krajem noći napustiš kuću i s vjernicima se udaljiš od ovoga sela na koje će se spustiti kazna. Nemoj sa sobom voditi svoju ženu koja ne vjeruje. Zaista je i ona od onih koji će biti kažnjeni. Ona je kao i oni, radi na tome da ih pomogne.”
Poslanik se obradovao tome da su oni meleci i zahvaljući Allahu tuga je otišla od njega.
Kraj neistine
Izašli su Lut i njegova porodica, osim njegove žene. Napustio je to selo s vjernicima ne žalosteći se za onima koji nisu vjerovali. Kada je bio daleko od njega došla je naredba sa neba o spuštanju kazne.
Kamenje je padalo. Zemlja se tresla. Kuće su se isprevrtale. Krovovi i zidovi su se srušili. Ono što je bilo gore postalo je dole, a ono što je bilo dole postalo je gore. Šta se desilo?
To je kazna!!! To je patnja!!!
Nevjernici su doživili propast i pustošenje. Kuće su im uništene. Njihovi leševi razasuti. To im je bila kazna za njihovo odratno djelo, za njihovo nevjerovanje i trvdoglavost. Nije se čuditi, pa oni su se oholili i odbili uputu i dobro.
Istina
Šta misliš ko je ostao nakon što su nevjernici pomrli? Ko je preživio?
To su vjernici (Lut, njegova porodica i oni koji su vjerovali uz njega), a što se njegove žene tiče, ona je uništena i umrla je sa nevjernicima.
Tako se istina uzdiže visoko, a zabluda ostaje dole. I uvjek, braćo moja, kad se budemo trudili, strpili i podnosli patnju, uistinu će pobjeda na kraju biti naša, a Allah će uništiti svakog onog ko se oholi. Isitinu je rekao Uzvišeni:
“Allah je, zaista, na strani onih koji koji se Allaha boje i koji dobra djela čine.”
Volio bih vas pitati, mali moji junaci, prije nego se oprostim od vas na kraju ovog kazivanja: Da li znate zašto čitamo ova kazivanja?
Mislim da govorite: “Da, naš brate. Mi znamo odgovor. Mi čitamo da bismo shvatili istinu, a kada je shvatimo iz ovih kazivanja mi ćemo je provesti u svom životu i pozivati njoj. Sljedićemo najmudrije, vječne riječi i najvrijednija načela. Mi smo uz Allaha, uz one koji su bogobojazni, uz vjernike.”
Hvala Allahu na blagodati vjerovanja i blagodati bogobojaznosti. Allahu dragi, učini nas od onih koji slušaju ono što se kaže i slijede ono najljepše.
Neka je na vas Božiji mir i spas, Njegova milost i blagoslov.
|
