STANOVNICI PEĆINE
Jedan kratak ajet
Dođi, moj mali brate! Dođi, moja mala sestro! Dođite da zajedno pročitamo ovaj kratki kur'anski ajet:
"To su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im uputu još više povećali.”
Allah nam govori o njima, pa ko su oni? To su mladići. Šta su učinili ti mladići? Vjerovali su u svoga Gospodara. Kako se završilo njihovo vjerovanje?
To je ono što ćemo zajedno saznati. Vratite se na naslov ovog kazivanja. Pročitajte ga po drugi put. On je "Stanovnici pećine''.
To je ime koje je Kur'an dao ovim mladićima kada je govorio o njima. Oni su ti koji su vjerovali i kojima je Allah uputu još više povećao.
Hajdemo njihovom kazivanju da živimo sa uputom Gospodara u ovom lijepom putovanju.
Naš Gospodar je Allah
"… kad su se digli i rekli: "Gospodar naš - Gospodar je nebesa i zemlje, mi nećemo pored Njega drugog boga prizivati.”
Ove riječi, takođe, nam, dragi moji, kazuje Uzvišeni Allah, a On je naš Gospodar u kojeg mi vjerujemo.
Ove riječi su početak kazivanja o njima. Oni su spoznali da nebesa i Zemlja moraju imati Jednog, Onoga koji je svemu utočište, koji ih je stvorio i precizno, u divnom poretku, ih oblikovao.
Njihovo razmišljanje o ovom lijepom svijetu učinilo je da razmišljaju i vjeruju u Stvoritelja svijeta, u Allaha koji je stvorio sva stvorenja. Oni su rekli:
"Gospodar naš je Gospodar nebesa i Zemlje. Mi samo Njega molimo. Nećemo moliti drugog boga mimo Njega.”
I mi ćemo s njima reći: "Vjerujemo u Tebe, o Gospodaru naš! Slavljen neka Si, nema boga osim Tebe!”
Božanstva (njihovog) naroda
Potom se oni pitaju: "Šta je učinio naš narod pa se razlikuju od nas, a mi od njih u djelima i ibadetu?
Mi obožavamo Allaha, a šta oni obožavaju? Oni su, zaista, nerazumni, nemarni, ostavili su su razum i razmišljanje i slijede zabludu i nevjerstvo. Oni tešu male i velike kipove, a zatim ih stavljaju u hram da ih mimo Allaha obožavaju!! Zar to nije glupost?
Da li pametan čovjek obožava kamen koji pameti nema? Oni su neznalice koje obožavaju druge mimo Allaha nemajući za to dokaza. Allah im to neće primiti:
"Zašto oni ne bi donijeli o njima (bogovima) jasan dokaz? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?”
Nećemo ostaviti (naše vjerovanje)
Mladići su nastavili svoj govor i rekli:
"Moramo da govorimo narodu i savjetujemo ga, da se žrtvujemo kako bi se oni uputili, tako da oni nemadnu dokaza protiv nas i da obavimo dužnost koju nam nalaže naše vjerovanje na koje nas je Allah uputio. Ako mi to ne budemo činili, onda će Allah svoditi račun sa nama pred njima.”
Međutim, ljudi su ispoljili neprijateljstvo i mržnju prema ovim mladićima koji su vjerovali. Ispoljili su prema njima razne vrste neprijateljstva i ponižavanja, sve dok vijest o njima nije stigla do vladara koji je bio nevjernik.
Da li će se vladar prema njima ophoditi bolje nego narod?
Ne. On im je zaprijetio žestokom kaznom ako ne napuste svoje čvrsto vjerovanje.
Oni su srčano i sa požrtvovanjem nastavili svoj poziv.
Drugom narodu
Kada su izgubili nadu da će njihov narod povjerovati, i uvidjeli da nema nade u vjerovanje nevjernika, mladići su odlučili izložiti svoje vjerovanje i svoj poziv drugim ljudima. Odlučili su da ostave taj grad i pređu u drugi.
Oni se spremaju za putovanje i odlazak. Svi su željeli i nadali se da će se dobro proširiti u ovoj zemlji na kojoj oni žive.
Allahova zemlja je prostrana, a ljudi mnogobrojni, pa hajdemo i ostavimo zemlju nevjerstva i mnogoboštva. Unaprijedit ćemo drugu zemlju vjerovanjem u Allaha.
Divna li je hidžra Allahu da bi sačuvali svoju vjeru i pozivali u nju!
Pred pećinom
Mladići su krenuli i putem su zahvaljivali Allahu. Slavili su Ga svakim svojim korakom koji bi napravili prisjećajući se Allahove moći, moleći Ga za pomoć, potporu i strpljenje.
Nakon nekog vremana, nakon što su se udaljili od kraja iz kojeg su izišli, prošli su na svome putu pored pećine koja se nalazila na malome brežuljku. Razmišljali su da uđu u tu pećinu kako bi se odmorili od zamornog hodanja i posljedica dugog putovanja.
Ušli su u pećinu, u hlad, u jedno mirno mjesto. Umorni, legli su na zemlju. Pred vratima je zastao jedan mali cuko koji im se pridružio u njihovom putovanju.
U pećini
Samo što su se naslonili na leđa i legli na zemlju, osjetili su drijemež koji ih obuzima, kako bi zaboravili umor na koji su naišli. Zaspali su. Njihov san je bio dubok. Prošle su godine, a oni još spavaju!!
Prošle su destine godina. Njihov izgled je postao zastrašujući!! Kada bi ih čovjek vidio ne bi (tu) ostao ni trenutka, zbog jakog straha.
Njihovi osjećaji su još trajali. Njihova tijela su se prevrtala na desnu i lijevu stranu. Oni još uvjek dišu i njihova srca kucaju. Dakle, šta im se desilo? Neprekidan san! Danonoćan!! Dokle?
Buđenje
"A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.”
Broj je jako velik: 309 godina, a oni spavaju?! Jako dug period je prošao dok su oni bili u pećini, a da se nisu budili!
Narod od kojeg su oni pobjegli iz svog kraja je pomro i niko od njih nije ostao. Međutim, stanovnici pećine to nisu znali.
Nakon tog perioda, tristo devet godina, mladići su se probudili i otvorili svoje oči. Oni osjećaju na svojim tijelima tragove dugog spavanja. Na njihovim licima se pojavila začuđenost i iznenađenost. Počeli su se međusobno zapitkivati:
"Šta misliš koliko smo ostali? Koliko je prošlo vremena dok smo mi spavali?”
Pošaljite jednog od vas
Počeli su jedni drugima odgovarati, pa ovaj kaže: "^itav dan”, a onaj: "Ne, nego dio dana…”
Mladići nisu znali šta se desilo. Nije im padalo na pamet da su prošle stotine godina, a oni su ležali spavajući u pećini.
U svakom slučaju, nisu dugo ustrajali u svojim odgovorima, nego je jedan od njih nastavio govor na novu temu. Oni su gladni i hoće hranu, dakle:
"Nek' jedan od nas ide i kupi nam najbolje hrane i neka bude oprezan! Narod i dalje želi da nas ubije.”
Ovo je ono što je jedan od mladića predložio ne znajući stvarnost.
U gradu
Otišao je jedan s parama najbližem prodavaču u gradu, a bio je oprezan. Samo što je ušao u prodavnicu bio je iznenađen novim i neobičnim izgledom.
To nije onaj prodavač od ranije! I prodavnica je nova! Ulica u koju je ušao je nova!
Nije puno razmišljao, nego je od trgovca zatražio hranu. Dao mu je novac, pa ga je trgovac vratio i odbio primiti! Novac je jako star i više se ne upotrebljava!
Blagim riječima i ljubaznim odgovorom trgovac je bio u mogućnosti da dokuči mladičevu tajnu.
Stvar je opasna! On je otkrio tajnu!
Trgovac je počeo smirivati mladića koji je pao u nedoumicu. Sve je oko njega novo i neobično! On ništa ne zna o tome!
Ne boj se
Trgovac širi vijest, ali sa velikom radošću. Stvar se ne odvija kako je mladić mislio. Ljudi su se promjenili. Nestao je vladar koji nije vjerovao. Nestali su kipovi.
Mnogi ljudi oko njega su povjerovali u Gospodara ljudi, svijedočili da nema boga osim Allaha i poricali svaki ibadet nekome drugom mimo Allaha, bez obzira da li on bio upućen vladaru ili kamenju i kipovima.
Mladiću nije ništa prestalo, nakon čuđenja, osim da kaže:
"Pustite me sad! Želim da idem svojim drugovima u pećini, da im kažem istinu i obavjestim ih o onome što oni ne znaju. Pustite me! Odmah ću otići!”
Mladić se vratio pećini da o tome obavjesti mladiće koji su vjerovali.
Jedan veliki dokaz
Novi vladar, koji je bio vjernik, je čuo za njihov slučaj pa je požurio da se sretne sa njima u njihovoj pećini, da ih tamo vidi.
Ugledao je mladiće žive. Na njihovim licima blista život, a njihovim venama kola krv. Rukovao se sa njima i radosno ih zagrlio.
Pozvao ih je da krenu sa njim u grad da tamo stanuju u miru i spokojstvu. Međutim, mladići koji su spoznali istinu nisu živjeli dugo nakon dolaska vladara. Nakon što su ih vadar i ljudi vidjeli, smrt je zadesila stanovnike pećine. Pretvorili su se u mrtva tijela!
Vladar je plakao za njima, a i oni koji su bili sa njim. Vratili su se tužni, pogođeni rastankom s mladićima vjernicima, koji su u svoga Gospodara vjerovali istinskim vjerovanjem, i pozivali na Njegov put odlučno, s poletom i uz strpljivost.
Za to su saznali svi stanovnici grada i u sebi su bili uvjereni da je Allah moćan proživjeti mrtve kad god On hoće. Pa, zar Allah - koji je proživio stanovnike pećine iz njihovog sna, nakon 309 godina - nije moćan da proživi ljude na Sudnji dan iz njihovih grobova?!
Vladar i njegov narod su podigli hram blizu stanovnika pećine da bi se prisjećali Allaha i njegovog čuda, a ne da obožavaju dobre ljude koji su pomrli, pa makar ih puno i voljeli.
Mi vjerujemo u Tebe, o Gospodaru naš! Tvoje obećanje je istinito! Uistinu su Smak svijeta i Sudnji dan dva događaja u koja nema sumnje! Ti si sve moćan!
Neka je hvala Allahu, Gospodaru svijetova.
|
