ISLAMSKA ZAJEDNICA U BIH - MUFTILUK TUZLANSKI - MEDŽLIS IZ-e KLADANJ - DŽEMAT TAREVO

POČETNA - LJETOPIS
NOVOSTI IZ DZEMATA
SAVREMENE FETVE I PITANJA
HUTBE POSLANIKA A.S.
HUTBE
MEKTEB
SUFARA
POUCNE HIKAJE-PRICE
DUHOVNA POEZIJA
OBNOVI SVOJ ZIVOT
KUR'ANSKA KAZIVANJA-HIKAJE
=> Poslanik Adem
=> Ademovi sinovi
=> Poslanik Nuh
=> Poslanik Hud
=> Poslanik Salih
=> Poslanik Lut
=> Poslanik Ibrahim
=> Poslanik Ismail
=> Poslanik Jusuf
=> Poslanik Suajb
=> Poslanik Musa 1
=> Poslanik Musa 2
=> Poslanik Musa 3
=> Poslanik Musa 4
=> Poslanik Musa 5
=> Poslanik Davud
=> Poslanik Sulejman
=> Poslanik Junus
=> Poslanik Uzejr
=> Vlasnik dva vrta
=> Zekerijja i Jahja
=> Merjema
=> Poslanik Isa 1
=> Poslanik Isa 2
=> Vjernik iz faraonove porodice
=> Stanovnici pecine
=> Mladic vjernik
=> Stanovnici jednog grada
=> Jakub i Ejjub
=> Vlasnici slona
POUCNI VIDEO KLIPOVI
BISERI POSLANICKE MUDROSTI
40 NEVEVIJEVIH HADISA
KNJIGA GOSTIJU
KORISNI LINKOVI
KONTAKT
FOTO GALERIJA

Listen Quran Online
Read Quran Online
ON JE ZA VAS SVE ŠTO POSTOJI NA ZEMLJI STVORIO, ZATIM JE SVOJU VOLJU PREMA NEBU USMJERIO I KAO SEDAM NEBESA GA UREDIO; ON SVE ZNA. (El-Bekare, 29) A DA IH UPITAŠ: "KO JE NEBESA I ZEMLJU STVORIO I KO JE SUNCE I MJESEC POTČINIO? - SIGURNO BI REKLI: "ALLAH"! PA KUDA SE ONDA ODMEĆU? (El-Ankebut, 61) ZAR SU ONI BEZ STVORITELJA STVORENI ILI SU ONI SAMI SEBE STVORILI?! (Et-Tur, 35) Free Site Counter
Web Counter

SULEJMAN

neka je Božiji  spas i blagoslov na njega

Mladićeva oštroumnost

Sulejman je bio mlad. Njegov otac Davud, alejhis-selam, ga je mnogo volio zbog njegove oštroumnosti i dobrog upravljanja stvarima.

Jedanput su ušla dva čovjeka koja su se prepirala kod vladara, vjerovjesnika Davuda (a Sulejman je tu bio prisutan), pa jedan od njih dvojice reče:

"Ja posjedujem zemlju i već sam je posijao. Napatio sam se dok voćke nisu dale plodove i dok žitarice nisu rodile”, - zatim je ukazao na spor zbog kojeg je došao i nastavio:  "Ovce ovog čovjeka su ušle u moju zemlju, pa nije ostalo ploda, niti žitarice na zemlji. Došao sam da ti presudiš među nama i da uzmeš moje pravo od vlasnika ovaca.”

Nakon što je vladar malo razmislio presudio je da se vlasniku ovaca oduzmu ovce i dadnu vlasniku zemlje. Time se kažnjava prvi, a nadoknađuje drugi.

Kada je oštroumni Sulejman čuo tu presudu, usprotivio se na lijep i ljubazan način i zatražio blagost u kažnjavanju.

Sulejman je želio da presudi između dva čovjeka presudom koja je bliže pravdi od presude njegovog oca. Njegov otac Davud mu je to dozvolio, pa Sulejman reče:

"Bolje je da vlasnik ovaca sije zemlju drugoga i zamori se na njoj sve dok ne sazriju plodovi i ne rode njene žitarice, a da drugi uzme ovce prvoga koliko je period od sijanja do žetve i da se koristi njima, s tim da ih ne kolje, a potom da svaki vrati imetak prvobitnom vlasniku na kraju tog perioda.”

Prisutni su bili zadivljeni Sulejmanovom presudom i radosno je prihvatili.

Vladar i vjerovjesnik

Davud je još više zavolio Sulejmana, neka je Božiji mir i blagoslov na njih, pa se počeo više interesovati za njegov odgoj, sve dok ga on zbog svoje sposobnosti ne naslijedi u vlasti.

Sulejman je odrastao. Njegovo znanje i oštroumnost su se povećali. Postao je jako iskusan po pitanju ljudi i upravljanja državom. Međutim, Allah ga je, povrh toga, odabrao i poslao kao poslanika. Allah najbolje zna kome će dati poslanstvo.

Tako je Sulejman, alejhis-selam, postao vladar i vjerovjesnik. Allah mu je povećao njegovu vlast. Ljudi su ga jako zavoljeli zbog njegove mudrosti, pravednog suđenja, znanja i njegovog vjerovjesništva.

Sulejman nije zaboravio da on služi svome narodu i nebeskoj objavi s kojom je poslat.

Sposobnost razumjevanja govora ptica

Allah nije ostavio Svoga poslanika Sulejmana, alejhis-selam, bez mu’džiza (čuda), već mu je dao strahovitu moć, tako da mu je podčinio džinne koji rade po njegovoj naredbi i pokoravaju mu se bez protivljenja.

Međutim, On mu je pored toga dao čudo u kojem ga niko od prijašnjih poslanika nije pretekao, a ono se sastoji u tome da ga je Allah poučio lijepom znanju, koje se zove sposobnost razumjevanja govora ptica, tj. on je razumjevao govor životinja i ptica. Znao je šta priča golub ili govori mrav kad se susretne s drugim mravom.

Sulejman, alejhis-selam, je bio sretan zbog toga i zahvalio svome Uzvišenom Gospodaru koji mu je dao sve te blagodati. Odlikovao ga je (sposobnošću) razumjevanja ptičijeg jezika, kao što je njegovog oca Davuda, neka je Božiji mir i blagoslov na njih, odlikovao (sposobnošću) pravljenja oklopa i time što su se njemu u slavljenju Allaha pridruživala brda, planine, životinje i ostalo. 

Sulejman i mrav

Sulejmanu se desio jedan zanimljiv događaj s mravom. Jedanput je išao sa svojom velikom vojskom sastavljenom od njegovih vojnika ljudi, džinna i ptica, pa je stigao do jednog mjesta u kojem su bili mravi.

Vidio je kako jedan mrav gleda prema njemu iz daleka i osjeća njegov dolazak, pa se pobojao da neko od njegove braće mrava ne strada pod nogama vojnika. Mrav na svom jeziku reče ostalim mravima:

"O mravi, uđite u svoje kuće da vas, ne znajući, svojim nogama ne bi zgazio Sulejman i njegova vojska!”

Vladar je čuo njegov govor i nasmiješio se. Zahvalio je Allahu na blagodati razumjevanja govora životinja, pa je nastavio put.

Potom je pogledao prema vojsci. Počeo je tražiti one koji su se izgubili od ljudi i životinja, pa je vidio da je ptica koja se zove hudhud[1] bila odsutna.  Niko nije znao gdje je on, pa Sulejman reče:

"Sigurno ću ga ili kazniti ili zaklati, ili će on reči uzrok svoga odsustva!”

Hudhud se vratio, prišao svome vladaru Sulejmanu i rekao mu:

"O vadaru, nosim ti vijesti koje su ti bile nepoznate!”

Vladar reče: "A kakve?”, pa mu on odgovori:

"Postoji jedan narod koji (za vladara) ima kraljicu. Sa njom obožavaju Sunce i čine sedždu Suncu.

Allah im je dao snagu (moć) i mnoga dobra, ali oni nisu zahvalni na tim blagodatima, čak ne vjeruju u Allaha. Obožavaju Sunce umjesto Njega.

 Začudio sam se onome što rade i brzo sam došao da te obavjestim o onima koji ne čine sedždu Allahu, Gospodaru 'Arša veličanstvenog, koji nam svima daje opskrbu. Samo On zaslužuje obožavanje.”

Sulejman je šutio i saslušao njegov govor, a zatim rekao:

"Provjeriću tvoju iskrenost. Dođi i nosi ovo pismo njihovoj kraljici u mjesto u kojem si je našao i traži od njih da odmah ispune moje naredbe napisane u pismu.”

Hudhud je izvršio naredbu svoga vladara Sulejmana, alejhis-selam, i otišao je s pismom. Kada je stigao kraljici koja se zvala Belkisa, predao joj je pismo. Ona ga je otvorila i počela čitati, kad ono govor vladara i vjerovjesnika!!

"Ono je od Sulejmana i glasi: ”U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite mi kao muslimani!”[2]

Kraljica je okupila svoje vezire (ministre), emire i velikane svoje kraljevine da bi se sa njima posavjetovala u vezi s tim pismom.

Pitala ih je: "Šta mislite o zahtjevu vladara Sulejamana?”

Rekoše: "To je tvoja stvar. Mi možemo ratovati ako ti narediš da ratujemo. Mi smo tvoja vojska. Slušamo tvoje mišljenje i pokoravamo ti se.”

Međutim, kraljicu nije oduševila pomisao o ratu. Insistirala je na miru i rekla:

"Ako vladari uđu kod nas, u našu zemlju, oni će uništavati naše kuće i rušiti našu civilizaciju.

Poslaću Sulejmanu jedan skupocjen poklon i sačekaću odgovor na njega.”

I stvarno, kraljica Belkisa je poslala jednu delegaciju koja će odnijeti skupocjene poklone Sulejmanu, alejhis-selam. Hudhud se vratio svome vladaru da ga obavjesti o tome.

Sulejmanu, alejhis-selam, je samo preostalo da pripremi jedinstven doček toj delegaciji, tako da kada dođu shvate da njihovi pokloni ne vrijede ništa u poređenju sa Sulejmanovom vlasti.

Kada je delegacija stigla do neobičnog dvorca, njeni članovi su se začudili i iznenadili. Stideći se uručili su poklone njihove kraljice, ali im veliki vladar Sulejman, neka je Božiji mir i blagoslov na njega, ljubazno reče:

"Hvala. Meni je Allah dao ogromnu vlast kakvu nikom na svijetu nije dao. Ja nisam zadovoljan imecima u zamjenu za vjerovanje. Vi ste radosni vašim poklonima, a ne znate da Allah od vas zahtjeva uputu i dobro.

Vratite se svojoj kraljici i svojoj zemlji, i čekajte dok vam ne dođem sa vojnicima i vojskama kakvim ne znate za primjer koji će širiti pravdu u vašoj zemlji, a protjerati, od vas, onoga ko ne vjeruje.”

Delegacija se vratila s poklonima koje je donijela i ušli su kod Belkise. Obavjestili su je o onome što su vidjeli i čuli, pa je rekla:

"Moramo postati vjernici. Sulejman je jači od nas. Ne smijemo oklijevati. Moramo mu otići pokorni kao muslimani, kako je i naredio.”

Sulejman, alejhis-selam, je saznao za njihov dolazak, pa reče džinnima:

"Ko će mi od vas donijeti kraljičin prijesto prije nego ona stigne ovamo?”

Ifrit, jedan od njih reče:

"Ja ću ti ga donijeti prije nego što sa svog mjesta ustaneš.”[3] ”Ja sam pouzdan i u stanju sam to uraditi. Ako ti sad hoćeš odmah ću ga donijeti.”

Među prisutnim je bio i jedan čovjek kojem je Allah dao znanje i mudrost. ^uo je Ifritov odgovor, pa reče vladru:

"Ja mogu da ti donesem prijesto prije nego trepneš očima,” (tj. strahovitom brzinom).

I stvarno… nakon samo jednog trena, Allahovom dozvolom, prijesto je bio pred Sulejmanom, alejhis-selam. Vladar se obradovao zbog prisustva prijestolja takvom brzinom i reče:

"Ovo je blagodat Gospodara moga prema meni. Hvala ti, o Gospodaru moj, na Tvojoj velikoj blagodati.”

Potom je zatražio od svoje vojske da malo izmjene izgled prijestolja prije nego kraljica stigne, a zatim da vide i čuju njeno mišljenje o prijestolju nakon što dođe, kada ga vidi ispred sebe.

Kada je stigla kraljica sa svojim narodom, vladar Sulejman, alejhis-selam, je upitao:

"Je li ovo tvoj prijesto?”, i rukom pokaza prema malo izmjenjenom prijestolju.

Pogledala ga je. Bila je u nedoumici po tom pitanju i rekla:

"Kao da jest.”

Ostala je gledajući ne mogavši vjerovati svojim očima. Da li je to njen prijesto ili nije? Kako bi bio kada ga je ostavila u svojoj državi?

Potom je vladar zatražio od nje da uđe u dvorac od stakla. Pomislila je da je pun vode od njegove čistote. Podigla je svoju haljinu prije ulaska da je voda ne bi skvasila. Nakon što je vidjela da je dvorac prevario svojom ljepotom i građom, spoznala je istinu i nije oklijevala da kaže:

"O Gospodaru moj, ja sam sama sebi nepravdu nanijela. Više ne vjerujem da je Sunce bog kojeg sam dugo obožavala. Evo ja Ti se vraćam, o Gospodaru moj! Ja sam jedna od muslimanki. Smiluj mi se, o Gospodaru moj, i oprosti mi. Ti si najmilostiviji.”

Tako je Belkisa prihvatila vjerovanje u Allaha iz pokornosti prema Allahu, a ne iz straha od Sulejmana.

A sada, nakon što ste pročitali lijepo kazivanje, šta vam se svidilo od toga? Zar se vaša pažnja nije usmjerila prema tim mnogobrojnim blagodatima koje je Allah dao Svome robu i vjerovjesniku Sulejmanu, alejhis-selam?

Jeste vidjeli vlast uz vjerovjesništvo i nebesku objavu?

Kako li je lijepo da vladar vjeruje u Allaha, a zatim radi na širenju islama i vjerovanja među vlastodršcima!

Zar to nije lijepo, dragi moji? Ili, zar nije, takođe, lijepo da svi vjeruju iz pokornosti prema Allahu, ljubavi prema istini i iz zadovoljstva prema istini, a ne da u novu vjeru uđu iz straha ili prisile?

Vidim da se slažete i govorite sa mnom: "Naravno! I mi ćemo, takođe, pozivati Allahu uz jasne dokaze i svaki će od nas reči:

"Ovo je moj put, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.”[4]

Naša posljednja dova je:

"Hvala Allahu, Gospodaru svijetova”, i neka je na vas Božiji mir i spas, Njegova milost i blagoslov.


 1 to je ptica sli~na golubu, s tim da ima dug kljun, a na glavi ima resu. (op. prev.)

1 Kur’an, 27:30,31.

2 Kur’an, 27:39.

1 Kur’an, 12:108. 



Broj posjetilaca do danas 411763 visitors (1144409 hits) broj hitova na sadržaj stranice
ISKORISTI PET STVARI PRIJE NEGO ŠTO TE SUSTIGNE DRUGIH PET: 1. ŽIVOT PRIJE SMRTI 2. MLADOST PRIJE STAROSTI 3. ZDRAVLJE PRIJE BOLESTI 4. BOGATSTVO PRIJE SIROMAŠTVA 5. SLOBODNO VRIJEME PRIJE ZAUZETOSTI (Hadis)  

This website was created for free with Own-Free-Website.com. Would you also like to have your own website?
Sign up for free