STANOVNICI JEDNOG

GRADA

Nevjerstvo i zabluda 

Sada ćemo se saživjeti sa kazivanjem o "Stanovnicima jednog grada”.

To je za vas jedno neobično ime. Za njega niste čuli, zar ne? Ja ću biti sa vama dok ne saznamo šta znači naziv kazivanja i ne izvučemo iz tog najbolju, korisnu pouku.

Stanovnici jednog grada su narod koji je živio u jednom gradu kojeg je Allah obasuo dobrima, s tim da su se oni udaljili od Allaha, Moćnog i Silnog.

Nisu znali za granice tih blagodati, niti za onoga koji je dao sva ta dobra.

Oni su mimo Allaha uzeli mnogobrojna božanstva. Ostavili su istinskog Boga, Gospodara nebesa i Zemlje, živeći u nevjerstvu i zabludi, mada je samo Allah taj koji zaslužuje da se obožava.

Dva poslanika

Da počnemo sa kazivanjem kako nam ga Allah kazuje u plemenitom Kur'anu.

Uzvišeni kaže: "Navedi im kao primjer stanovnike jednog grada kada su im došli poslanici, kad im Mi poslasmo dvojicu, ali ih oni u laž utjeraše…”[1]

Ovo je početak. Ajet nas upućuje na to da Uzvišeni Allah neće ostaviti stanovnike jednog grada, a da im ne pošalje onoga ko će ih na pravi put uputiti. To je, kao što znamo, milost Uzvišenog Allaha.

Uzvišeni Allah je jako milostiv prema Svojim robovima i ne čini im nepravdu. On ih ne ostavlja u nevjerstvu i zabludi, nego im šalje vjerovjesnike i poslanike, pa ako žele vjerovati, poslanici i vjerovjesnici će ih u tome pomoći, a ako ne htjednu ništa osim nevjerstva, pa Allah će im se osvetiti i kazniti ih.

Treći poslanik

O stanovnicima grada ima jedno kazivanje s poslanicima. Stanovnici tog grada su kao i ostali nevjernici. Allah im nije nepravdu učinio.

On im je poslao dva poslanika da bi ih uputili i objasnili im istinu od neistine, i uveli ih u ispravnu vjeru, izveli na  svjetlo i pravi put. Uzvišeni Allah kaže: "… kad im Mi poslasmo dvojicu…” tj. dva poslanika; "oni ih u laž utjeraše”,[2] tj. nisu im povjerovali.

Nisu vjerovali u Allaha, Gospodara te dvojice poslanika, neka je na njih Božiji mir i spas, nego su i dalje ostali u svome nevjerstvu, zabludi i sljeđenju šejtanovih stopa. I tada kao što Allah kaže: "Mi smo ih ojačali s trećim”,[3] tj. Allah im je poslao trećeg poslanika zbog njihove upute.

Mi smo poslanici

Šta će opet biti odgovor naroda?

"Odgovorili su: "Vi ste samo ljudi kao i mi, a Milostivi nije objavio ništa, vi samo lažete!”[4]

Šta su im plemeniti poslanici rekli?

Rekoše: "Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani i dužni smo samo da jasno obznanimo.”[5]

Međutim, narod je osjećao odvratnost od govora o istini i vjerovanju. Naredili su plemenitim poslanicima da ostave to obznanjivati, u protivnom stići će ih kazna od ljudi i sami će na sebe navući neprijateljstvo.

Bolje je, kako nevjernici pogrešno smatraju, da poslanici ostave pozivanje Allahu.

Vi svaku granicu zla prelazite

Ustrajali su stanovnici u svome neprijateljstvu, nevjerstvu i zabludi. Nastavili odgovarati poslanicima ružnim odgovorima.

Međutim, poslanici se nisu zamorili od pozivanja, niti su očajavali, nego se njihovo vjerovanje povećalo. Njihove duše su podnosile vrijeđanja mnogobožaca i neznalica.

Poslanici odvraćaju na vrijeđanja i prijetnje, pa kažu:

"Uistinu vam vaše osjećanje odvratnosti prema istini neće izaći na dobro, nego će te znati ko je taj koga će zadesiti kazna i ko će zaslužiti Allahovu patnju. Sjetiće te se da je govor poslanika istinit, da je Allahova kazna istinita i da vam Allah neće učiniti nepravdu, nego ste vi narod koji svaku granicu zla prelazi i sami sebi činite nepravdu.”

Jedan čovjek koji žuri

Dani su prolazili. Narod je ostao u svome nevjerstvu i neprestano su u sebi krili mržnju, a ispoljavali vrijeđanje svakog poslanika koji im od Allaha dođe. Ustrajali su u svome pretjerivanju i neprijateljstvu prema istini i vjerovanju u Allaha. I pored toga, poslanici su, kao što sam već spomenuo, dragi moji, nastavili svoj poziv.

Allah je htio da im dođe neko ko će ih pomoći, pružiti  ruku pomoći i podrške u njihovom pozivu, pa makar i nakon njihove pogibije na Allahovom putu.

Šta se desilo?

"I sa kraja grada žurno dođe jedan čovjek,”[6] tj. iz daleka. Taj čovjek je čuo za njihov poziv, pa je požurio pridružujući se Allahovim poslanicima koji su kao šehidi pali u svome pozivu, pomažući vjerovanje u Allaha i idući njihovim stopama  u radu, strpljenju i požrtvovanju.

Poziv i obznanjivanje

Ljudi su ugledali tog čovjeka i čuli od njega ono što su im ranije poslanici ponavljali. On im je naređivao da se povrate Allahu, pokaju i sustegnu svoje neprijateljstvo i vrijeđanje:

"O narode moj, slijedite poslanike koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na pravom su putu!” tj. nemojte oklijevati da povjerujete.

Zaista vam nevjerstvo neće koristiti. Poslanici od vas ne traže novac, ni nagradu. Ti poslanici su dobri ljudi, vjernici. Traže od vas samo da povjerujete i poslušate njihov govor.

Slijedite ih u vjeri s kojom su vam došli. Požurite! Svojim oklijevanjem samo sebi nepravdu činite. Narode moj, slijedite Allahove poslanike koje vam je On poslao da bi vas uputio.”

Jedan strašan krik

Međutim, narod je izbrao nevjerstvo i kaznu. Ti savjeti su im samo povećali njihovu tvrdoglavost i ustrajnost u nasilju i nevjerstvu. Došlo je vrijeme da ih zadesi kazna kako bi znali da im Allah nije učinio nepravdu, nego su sami sebi nepravdu učinili. Kazna stiže sa neba: "Kazna im je bila samo jedan strašan krik, te su oni pomrli.”[7]

Jedan krik. I to je kazna. Samo jedan krik je učinio da su svi pomrli. Da li znate šta je taj krik?

To je uništavajući glas sa neba. A da li znate šta znači to da su pomrli?

To znači da su postali ukočeni leševi u kojima nema pokreta, ni života. Potpuno su nestali i pomrli.

Kazivanje u Kur’anu

A sada, da se prisjetimo informacija koje smo saznali o stanovnicima grada i da ponovo pokušamo da ih razumijemo iz kazivanja kur'anskih ajeta, a najistinitiji govor je govor Allaha Moćnoga i Silnoga.

"Utječem se Allahu od prokletog šejtana”

   ·   "Navedi im kao primjer stanovnike jednog grada kada su im došli poslanici, kada im Mi poslasmo dvojicu, ali su ih oni u laž utjerali, pa smo ih ojačali sa trećim, te oni rekoše: "Mi smo vama poslani!”

   ·   Odgovorili su: "Vi ste samo ljudi kao i mi, a Milostivi nije objavio ništa; vi samo lažete!”

   ·   Rekoše: "Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani i dužni smo samo da jasno obznanimo.”

   ·   Oni rekoše: "Mi slutimo da nam nesreću donosite, a ako se ne okanite kamenovat ćemo vas i stići će vas, zaista, bolna kazna od nas.”

   ·   "Uzrok vaše nesreće je sa vama!” - rekoše oni.

   ·   "Zar zato što ste opomenuti? Ta, vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.”

   ·   I sa kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj, slijedite one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na pravom su putu. Zašto ja ne bih obožavao onoga koji me je stvorio, a Njemu ćete se svi vratiti?

   ·   Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje mi neće biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi. Ja vjerujem u vašeg Gospodara, pa me poslušajte!”

   ·   I reći će se: "Uđi u Džennet!”, - a on će reči: "Kamo sreće da moj narod zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!”

   ·   I protiv naroda njegova poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada učinili.

   ·   Kazna im je bila samo jedan strašan krik, te su oni pomrli.

   ·   O žalosti robovima! Nije im došao ni jedan poslanik, a da mu se oni nisu izrugavali. Zar oni nisu vidjeli koliko smo prije njih uništili pokoljenja koja im se neće vratiti, a svi oni biće pred nas dovedeni.”[8]

To je kazivanje o stanovnicima jednog grada. Došli su im poslanici, pa im nisu povjerovali. Bili su ustrajni u svome nevjerstvu, pa im je došla kazna od Allaha, kao što su ih opominjali sva četvorica koji su pali kao šehidi i pozivali Allahu.

U svakom kazivanju, braćo moja, možete vidjeti da istina uvijek pobjeđuje nad neistinom, pa makar nevjernici dugo javno ispoljavali svoje nevjerstvo.

Na kraju mora da dođe Allahova naredba i desi se kazna onima koji su se oholili i nisu vjerovali.

Allahu naš, učini nas od onih koji će pozivati Tvojoj vjeri i biti strpljivi na vrijeđanja od strane nevjernika, sve dok se ne sretnemo sa Tobom i dok Ti ne budeš zadovoljan s nama, a Ti si Onaj koji sve čuješ i uslišavaš dove.

Naša posljednja dova je: Hvala Allahu, Gospodaru svijetova.

Pomozite se namazom i strpljivošću

Vidim da ste se umorili, dragi moji. Preostala su nam samo još dva kazivanja, a ishod strpljenja će, ako Bog da, biti dobar. Ne bi bilo loše da se moji prijatelji malo odmore i klanjaju dva kratka rekeata.

Namaz odmara male junake i rađa u njima jaku odvažnost koja čini da budu još više strpljiviji i aktivniji. Slučajno se desilo da je u našem sljedećem kazivanju riječ o oporuci, i strpljenju u našem pozivanju i uvjerenju.

Bilo bi lijepo da na ta dva rekeata proučimo neke ajete na koje smo naišli u bilo kojem kazivanju. Onaj ko se potpomogne namazom i strpljivošću neće propasti. Hajte pupoljci dobra.

Molim Allaha da vas učini stalnim blagom za našu budućnost i da učini da vaše proljeće (mladost) uvijek daje plodove.