ISA

neka je Božiji  spas i blagoslov na njega

II

Dva čuda 

U prethodnom kazivanju sam vam govorio o Merjemi koja je, Allahovom dozvolom, rodila Isaa.

U ovom kazivanju govoriću vam  o tome kako se završilo kazivanje o Isau, Allahovom poslaniku, neka je Božiji mir i blagoslov na njega.

Saznali smo, dragi moji, da se Merjema susrela s mnogo tuge i bolova prilikom rađanja, ali joj je čudo koje se pred njom nalazilo uveliko olakšalo njenu tugu.

Spomenuo sam vam da je Isa dječak koji se rodio bez (posredstava) oca, Allahovom moći i Njegovom dozvolom. On je zatim govorio sa svojom majkom, neka je Božiji mir i blagoslov na nju. Govorio je u prvim časovima nakon svoga rođenja. Uistinu, to su dva velika čuda… njegovo rođenje i njegov govor (još dok je bio) u bešici.

Nakon porođaja

On je rekao svojoj majci:

"Idi (svome) narodu! Nema ništa loše da te ljudi vide kako me nosiš u naramku, pa ja sam tvoj sin kojeg si dobila Allahovom voljom.

Ako te neko od tih ljudi vidi, nemoj nikako govoriti s njim o meni, nego reci:

"Ja se sustežem od govora i neću govoriti.”

Time se smirila Merjemina duša, neka je Božiji mir i blagoslov na nju. Povratila joj se smirenost i spokojstvo.

Evo je sada kako prikuplja snagu i nosi svoje malo djete. Nosila je veliko čudo svome naselju, svome prvobitnom mjestu, Svetom hramu gdje se nalazi njen narod koji sve dosad ne zna šta se desilo sa njom.

Iznenađenje

Merjema, neka je Božiji mir i blagoslov na nju, je išla noseći malog Isaa. Napustila je palmu i njene plodove i išla preko polja. Ponove se prisjetila tih prizora koje je ostavila prije par mjeseci. Približavala se svome naselju. Uskoro će stići svome narodu.

Pomozi je, o Gospodaru moj! Podrži je protiv onoga što govore jezici ljudi!

I na kraju, stigla je Merjema, neka je Božiji mir i blagoslov na nju. Ljudi su vidjeli kako ona u svome naramku nosi malo djete! Tada su se začudili!

Bili su iznenađeni ovim neobičnim prizorom za njih! Ko? Merjema je došla nakon svoga dužeg odsustva? Gdje je bila? Ko je to sa njom? Šta da radimo?

Zapitkivanje

I nakon toga… znate li šta će biti?

Uvjren sam da ćete mi reči: "Da!”

Kako se brzo proširila vijest među svima kada su vidjeli Merjemu i njenog sina i u sebi se pitali (o tome)!

Svaki je čovjek saznao, u svakoj se kući pričalo da se Merjema vratila nakon dužeg izbivanja s malim djetetom koje nosi u naramku.

Svaki se od njih pitao: "Kako se Merjema vratila s malim djetetom? Gdje je bila? Odakle je došla? Kako je mogla biti smiona i donijeti dijete u svoj narod?”

Opkolili su Merjemu sumnjama proisteklim iz njihovih pretpostavki, zapitkivanjima i ružnim mišljenjema prosteklim iz njihovog razmišljanja.

Prema Merjemi

Ljudi nisu pronašli rješenje, a ni odgovor. Bili su primorani da pitaju Merjemu lično.

Oni su se, zbilja, začudili. Nisu navikli da čuju loš govor o Merjeminoj obitelji.

Okružili su Merjemu da je pitaju i da im ona dogovori. Pitali su je:

"O Merjema, učinila si nešto ružno! O ti koja sličiš Harunu u njegovoj čestitosti, uistinu je tvoja porodica časna (plemenita). Zaista je tvoj otac jedan cjenjen čovjek, a tvoje mati je dobra i pobožna. Odakle onda tebi ovo dijete?

Ti se nisi udavala, niti mi o tebi znamo išta drugo osim dobro. Govori! Odgovori, o Merjema! Hajde odgovori!”

Ponavljanje čuda

Počeli su optuživati Merjemu, neka je Božiji mir i blagoslov na nju, na tako tvrdokoran način da je počinila razvrat, grijeh i krivicu. Potvarali su je da je zgriješila i da je učinila ružno djelo. Ona je kao što smo saznali čista od svega toga. Ona je čedna (krijeposna) i po imenu i po ponašanju, a i po porijeklu.

Nisu se otvorila njena usta. Nije progovorila. Pridržavala se šutnje i odbila razgovor, a onda je pokazala prema djetetu, tj. "Govorite s ovim djetetom! Govorite samo s njim! Ono će vam odgovoriti na sva vaša pitanja.”

Ljudi su se začudili onome što je ona uradila. Ona pokazuje na dijete! Da li ono može govoriti?! Ljudi su se opet iznenadili.

Oni su bili ubijeđeni da je ona učinila razvarat i da ona od stida ne želi da razgovara, ali zašto pokazuje prema djetetu?

Svi su se nasmijali tom njenom išaretu, a onda se začudili i rekli:

"Kako da govorimo djetetu u bešici?”[1], tj. "kako ti tražiš od nas, o Merjema, da govorimo s malim djetetom koje ne može govoriti, koje još uvijek nosiš u naramku?”

Nastavili su se ismijavati i čuditi, ali… nikad se nisu nadali da će se i po treći put iznenaditi. Oni nisu pomišljali na Allahovu moć.

Za samo par trenutaka čitav skup je zašutio kada je Allah dao da pred njima progovori malo dijete, kao što je i ranije učinio da govori na dan kada ga je njegova mati rodila!

Njegove su se usne sada pokretale. Počeo je braniti svoju majku da bi odstranio od nje prekoravanje i lažno pretvaranje, pa je rekao:

"Ja sam Allahov rob” - on reče -, "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti

i učinio me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ namaz obavljam i milostinju udjeljujem,

i da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.

I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem proživljen!”[2]

Ovo je, braćo moja, ogovor. Ovo je branjenje časti svoje majke.

Malo nas djete uči kako ćemo se braniti. Ono nije reklo ljudima:

 "Zaista moja majka nije griješnica. Vi ste griješnici,” nego je učinilo da razumiju da su oni pogriješili, pa je svoj govor počeo jako lijepim riječima: "Ja sam Allahov rob, tj. "ja sam čovjek kao i vi, i Allahovo čudo vama."

Da li Merjema treba bolju odbranu od ponavljanja velikog čuda i govora svoga malog sina?!

Ispravnost njihovog vjerovanja je ključ potvrđivanja nevinosti njegove majke, neka je Božiji mir i blagoslov na nju.

Zar ono nije govorilo najljepšim riječima?

To je dovoljan dokaz za nevinost njegove majke od onoga za šta su je optuživali.

Nije se čuditi, pa on je Allahov rob. Allah ga je stvorio bez oca, a Allah je sve moćan.  On je taj koji je Adema stvorio i bez oca i bez majke.

Tada su ljudi shvatili i promjenili svoje pogrešno mišljenje. Priznali su da ovome dječaku pripada velik značaj koji će on postići u budućnosti, kada odraste i postane mladić.

Objava    

Merjema je počela odgajati Isaa, alejhis-selam. Dječak je odrastao. Znaci njegovog vjerovjesništava su se pojavili još dok je bio dječak.

On još kao dječak obavještava djecu šta će jesti i šta je za njih skriveno u njihovim kućama.

Svakoga dana je saznavao mnogobrojne stvari od mudrosti. Nakon toga Allah mu je dao poslanstvo i naredio mu da poziva Benu Israil vjerovanju u Allaha.

Idi njima, o Allahov poslaniče! Idi narodu koji je skrenuo od učenja Allahove vjere! Idi i pozivaj ih! Pozivaj ih Allahu!

I Isa, alejhis-selam, ide. Allah ga pomaže mnogobrojnim čudima, kao što je stvaranje ptice, oživljavanje mrtvih, liječenje rođenog slijepca i gubavca, Allahovom dozvolom.

Učenici 

Malo ljudi se odazvalo njegovom pozivu. Oni su željeli da se spase džehennemske vatre i da zasluže Allahovu milost. Istinski su povjerovali u Allaha i poslanika Isaa, alejhis-selam.

Povjerovali su u čuda kojima ga je Allah, subhanehu ve te'ala, pomagao.

To su vjernici. Allah ih je nazvao učenicima (havvarijunima). Oni su požurili da sa svojim poslanikom Isaom, alejhis-selam, učestvuju u pozivanju ljudi, strpljivosti i prenošenju istine.

Međutim, i pored toga su trebali nešto čime bi učvrstili svoje vjerovanje koje imaju.

Da li znate šta se zbog toga desilo?

Trpeza

Oni su, jedanput, zatražili od svoga poslanika Isaa, alejhis-selam, da im ispuni jednu molbu, pa rekoše:

"Može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?”[3]

Isa reče: "Bojte se Allaha! Zar sumnjate u Allahovu moć?”

"Ne, nego želimo da jedemo sa nje i da nam se naša srca smire,” - rekoše oni.

Oni su ustrajavali u tome. Isa, alejhis-selam, je zamolio svoga Gospodara da im spusti trpezu sa neba koja će svima biti praznik, dokaz  i Allahovo čudo.

Allah je uslišao dovu uz uslov učvršćivanja njihovog vjerovanja i da ostanu vjernici koji obožavaju Allaha.

I evo trpeze… Allah ju je spustio njima. Oni su jeli i bili radosni. Njihov iman se povećao.

Povjerovalo je još mnogo drugih ljudi.

Hvala Allahu na blagodati vjerovanja.

Kraj

Isa je nastavio svoj poziv. Postali su mnogobrojni njegovi sljedbenici i pomagači. Međutim, nevjernici iz Benu Israila (tj. jevreji) su mu se protivili i uznemiravali ga. Progonili su ga gdje god je išao da bi vršili pritisak na njega i na onoga ko je vjerovao uz njega.

I eto, oni, na kraju, odlučuju da ga ubiju kao što su ranije ubili Jahja i kao što su ubili mnogo vjerovjesnika i poslanika.

Svi oni koji nisu vjerovali u Isaa, tragali su za njim, neka je Božiji mir i blagoslov na njega. Onome ko ga uhvati pripada puno novca i primamljiva nagrada! Za jedan takav zločin!

Oni žele uhvatiti poslanika koji ih je pozivao u vjerovanje. Zašto? Da ga ubiju.

Jedan od njih je opazio Allahovog poslanika Isaa, alejhis-selam, iz daleka, pa je povikao:

"Evo ovo je poslanik! Hajde! Uhvatite ga! Uhvatite ga!”

Tada dolazi Allahova milost. Allah spašava Svoga roba i poslanika od nevjernika i uzdiže ga na nebo.

A što se tiče onoga što se dešavalo na Zemlji, Allah je onoga koji ih je uputio na Mesiha Isaa sina Merjeminog učinio da liči Mesihu, pa su nevjernici pomislili da je on poslanik, uhvatili ga i nimalo okilijevajući ubili ga i razapeli.

Istinu je rekao  Uzvišeni Allah: "A nisu ga ni ubili, ni raspeli[4], već im se pričinilo.”[5]

Mi, moji prijatelji, čekamo dolazak (spuštanje) Isaa, koji će vjerovati u našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a to će biti pred Smak svijeta.

Neka je na vas Božiji mir i spas, Njegova milost i blagoslov.