DA LI BI ZAMJENIO ONO ŠTO IMAŠ ZA MILION FUNTI?

oliko li je blagodati koje imamo a koje zanemarujemo! Zar je malo da čovjek izađe iz svoje kuće i da pokreće svoje ruke kako želi, da ide po zemlji stabilnim koracima, da svoja pluća puni vazduhom i da baci svoj pogled svemirskim horizontima i da se otvore njegove oči  na blijesak svjetlosti i da njegove uši registruju sve ono što se dešava u svijetu?

Zaista ovo izobilje u kojem se slobodno uživa nije malo niti nešto zanemarljivo!

Ako si zaboravio  ono što ti je dato od zdravlja u tvom tijelu i u tvojim organima, savršenstvom u tvojim čulima pa probudi se…odmah! Probudi se i okusi život koji ti se nudi i zahvali Allahu, Onome koji upravlja svim stvarima i blagodatima koje ti je podario.

Zar ne znaš da ima stvorenja koja su iskušavana nedostatkom ovih blagodati i niko osim Allaha ne zna koliku bol osjećaju?

Neko od njih je obolio od kožnih bolesti pa mu to ograničava kretanje, a drugi dišući povrijedi svoje bolesne grudi i zrak koji udahne ne daje mu ništa osim bolni uzdah pun krvi!

A neki opet provedu život bez nekih organa i osjećaja.

Kada si zdrav od ovih bolesti da li smatraš da je to što imaš  nešto neznatno? Ili smatraš da ti je podareno nešto za što nećeš odgovarati? Ne, nikako. Zaista te Allah zadužuje u onoj mjeri u kojoj ti daje.

Pogrešno je smatrati da je glavnica tvog imetka ono što si iskupio od srebra i zlata. Prava glavnica tvog imetka jesu svi darovi koje ti je sudbina podarila: oštoumnost, moć, sloboda … a na čelu darova koji se smatraju temeljnim elementima tvoga bogastva je zdravlje kojim te Allah obdario i koje koristiš kako želiš.

Čudno je da većina ljudi omalovažava ovo bogastvo koje posjeduje i u kom nemaju ortaka i za koje se ne mora preotimati bilo s kim.

To omalovažavanje jeste poricanje koje zaslužuje prijetnju i kaznu . Karindži kaže: "Bi li ti  prodao svoje oči za milion dolara? Koja cijena bi po tvome mišljenju bila dovoljna u zamjenu za tvoje noge, tvoj sluh i tvoju djecu? Ili tvoju porodicu? Pobroj svoje bogastvo  ovim skupocjenim darovima, a onda to saberi pa ćeš vidjeti da se ono ne može mjeriti zlatom koje je sakupila porodica Rokfelerovih. No, i pored toga ljudi ovo ne cijene. Mi - kao što kaže Šopenhauer; "Malo razmišljamo o onome što je kod nas, a mnogo razmišljamo o onome što nam nedostaje."

Priča se da je Rešid rekao Ibn Semmaku:

" Nasavjetuj me!" a on je držao vodu koju je htio popiti, pa je rekao: "Vladaru pravovjernih, kada bi ti bila uzeta ova voda da li bi je otkupio svojim imetkom?
-Da - rekao je. -

"A kada bi bio spriječen njen izlazak iz tvog tijela bili to otkupio svojim imetkom?"

-Da- rekao je.

"Koje je onda dobro u imetku koji ne vrijedi ni koliko pijenje vode ili njeno mokrenje."

Ako je ovaj savjetnik želio da umanji vrijednost vlasti i imetka vladara i da pred njim predstavi darovanu blagodat važnijom od onoga što vladar ima od imetka mi možemo da vidimo u ovom savjetu  da ono što kraljevi otkupljuju svojim krunama  mi posjedujemo bez velikog truda!

Da li smo svjesni ovog dobra i da li cijenimo ovu blagodat i da li smo zahvalni na njoj?

Većina nas je naviknuta na zdravlje koje imamo i ne zna njegovu ljepotu i veličinu osim kad mu se uskrati... Pa dužina tog užitka dovodi nas do potcjenjivanja, ali Allah ne dokida neku činjenicu zbog toga što njegovi robovi se okreću od nje. On će od njih tražiti odgovornost u mjeri u kojoj im je data.

Poslanik kaže: " Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, čovjek će doći na Sudnjem danu sa dobrim djelom koje bi preteglo jedno brdo ako bi se stavilo (naspram njega) a onda  će se pokazati (težina vrijednosti) jedna od Božijih blagodati i za malo da sve to prevagne da Allah ne pokaže svoju milost." (El Munziri)

A to znači da oni kojima je data blagodat su zaduženi da pokažu više truda i angažovanosti shodno onome što im je od dobra dato.

A islam čitav život vidi kao blagodat i traži od nas da zahvaljujemo Allahu na onome što nam je podario; dušu i osjećanja, i što nam je potčinio noć i dan i dao nam na raspolaganje sve što je između neba i Zemlje.

Zaista je ovaj život posebna počast kojom treba da se ponosimo i da uočavamo Božije pravo u njemu: "Kako možete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ništa, pa vam je On život dao: On će zatim učiniti i da umrete i poslije će vas oživjeti a onda ćete se Njemu vratiti." (El Bekare 28)

A Allah nam je podario poznata čula da bi bili u harmoniji sa stvarnošću, da bi upoznali ono što je u njoj i da bi okusili naše i moralne i materijalne osobenosti - njihovu ljepotu i snagu. Pa kada nas obuzme ovaj sjaj naša se osjećanja pokrenu u zahvalu onome ko nam je podario život i počasti; "Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni." (En Nahl 78)

Čovjek često nije svjestan širokog opsega iz kojeg crpi ono što ima od dobra. Kada bi bolje pogledao vidio bi da je njegova sofra koja je pred njim ; puna različitih oblika hrane iz svih djelova svijeta: Možda je žito koje jede iz Rusije, meso iz Afrike, voće iz Evrope, a čaj iz Azije dok je nešto iz Amerike. A kada bi drugi put pažljivo pogledao vidio bi zemlju i nebo da su mu stavljeni u službu da olakšaju njegov život i tako razumio govor Uzvišenog: "O ljudi! Klanjajte se Gospodaru svom koji vas je stvorio i one prije vas, da bi ste se kazne sačuvali; koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas." (El bekare 21-22)

Istina je da teškoće kod ljudi dolaze zbog nepromišljenosti, zbog nekontrolisanja nagona te zbog neodlučnosti više nego od života samoga.

Zamisli čovjeka koji je sa svoje troje djece ostavio kuću koja je dovoljna za život tristo članova a djeca mu se posvađala i istjerala jedno drugo. Da li je problem ovdje u kući ili u u uskraćenosti njihovog roditelja ili pak u njegovoj djeci???

Takav je i dunjalučki život; njega neće upropastiti, njegovo svjetlo zakloniti niti okrnjiti njegovu draž ništa osim ljudske utrke u svim njegovim sferama , utrke koja se ne potčinjava Božijim zakonima niti propisima.

"Nije kuća tijesna

gdje čeljad nisu bjesna!"

A da smo se poveli za putokazima koje nam je objavio Allah i spoznali dobro koje nam je dao, i mi i naš život bili bi mnogo drugačiji.

No, većina nas podcjenjuje životno bogastvo i zdravlje koje posjeduje pa je kao posljedica toga i čovjekova nemoć da se adekvatno njime koristi  umjesto što plače za neostvarenim željama.

Prenosi nam Karindži priču čovjeka koga je smorilo uzaludno nastojanje i poljuljalo mu  njegovu ličnost pod pritiscima kriza kroz koje je prolazio; s tim da je on kroz slike života shvatio lekciju koja će ga dovestio do uspješnog kraja. Čujmo njegovu priču; "Dvije godine prije ovog događaja vodio sam prodavnicu u gradu Vab, moja trgovina je krenula loše zbog slabe prodaje. U njoj sam izgubio sve što sam uštedio prije i još se povrh toga zadužio. Vraćanje mojih dugova trajalo je sedam godina i zatvorio sam svoj dućan prije na sedmicu nego sam vratio sav dug. A na taj dan uputio sam se u banku  da pozajmim nešto novaca kako bi mogao otići u Kanzas gdje sam mislio tražit posla.

Dok sam zbunjen išao putem obuzeo me očaj i skoro me napustila vjera. Ugledao sam čovjeka amputiranih noga kako hoće da pređe put. Sjedio je u kolicima za čije je pokretanje koristio svoje ruke. Kad je prešao ulicu sreo sam se s njim i on mi se nasmijao vedrim osmjehom rekavši; "Sretan sam ovog jutra! Ovo je zaista lijep dan! Zar nije tako prijatelju?"

Stajao sam na svom mjestu i posmatrao ovog čovjeka spoznavši koliko imam bogastvo. Imam dvije noge na kojim mogu da odem gdje hoću!

Postidio sam se onoga što sam prije osjećao i rekao: "Ako može da bude sretan i raspoložen ovaj čovjek koji nema noga mogu i ja sa svoje dvije noge." Namjeravao sam da posudim sto dolara ali u tom trenutku mi je došla hrabrost i zatražio sam dvjesta dolara. Mislio sam da reknemslužbeniku u banci: "Ja idem u Kanzas da pokušam naći posao", a rekao sam: "Ja idem da nađem posao!", nakon toga sam dobio kredit a našao i posao.

Koliko li je vrijedna snaga koja teče u našim mišićima.

Koliko li je vrijedna snaga kojom nas je Allah opskrbio. Slatki li su plodovi koje mi ubiremo kada bi  ih mi pravilno koristili i ne bi umanjivali njihovu pravu vrijednost.

Islam želi da snažno skrene naše poglede ka dragocjenostima svih bogastava koje nas okružuju i ka nužnosti njihovog korištenja.

Prenosi se od Džabira r.a. da je Poslanik a.s. rekao: "Bio je kod mene moj prijatelj Džibril i pri odlasku mi je rekao: "O Muhammede…Tako mi onoga koji te je s istinom poslao jedan od Božijih robova čini je ibadet Allahu pet stotina godina na vrhu jednog rta, njegova širina i dužina iznosila je 30x30 podlaktica a more koje ga je okruživalo bilo je 4000 ferseha sa svake strane. Dao mu je :

Izvor  vode širine jednog prsta iz kojeg je tekla slatka voda a slijevala se u podnožje rta i tu pravila lokvu.

I stablo šipka koje mu je davalo svake noći jedan plod.

Čitav dan bi činio ibadet a potom bi silazio i uzimao abdest  pojeo plod a potom obavio namaz. Molio je svoga Gospodara da mu uzme dušu dok je na sedždi i da ne dozvoli ni Zemlji niti bilo čemu drugom da mu izmjeni stanje stalne sedžde. Pa mu je udovoljio. Mi prolazimo pored njega dok silazimo i uzlazimo i saznajemo da će on biti na Sudnjem danu proživljen i da će biti postavljen na Sudnjem danu pred Allaha pa će mu Gospodar reći:

"Uvedite ga u džennet Mojom milošću!"

A on će reći: "Moj Gospodaru - mojim djelom!"

Pa će Allah reći : "Izvagajte Moje blagodati na ovog roba i njegova djela!"

Pa će se pokazati da je blagodat vida obuhvatila ibadet od pet stotina godina.

Zatim će Allah reći: "Uvedite Moga roba u vatru!"

I biće uguran u vatru pa će dozivati: "Gospodaru moj - Tvojom milošću uvedi Me u džennet."

Pa će Allah reći: "Vratite ga!"

I biće postavljen pred  Uzvišenog Allaha On će mu reći: "Moj robe! Ko te stvorio iz ništa?"

Odgovoriće: "Ti Gospodaru moj!"

-"Ko ti je dao snagu da činiš ibadet pet stotina godina?"

Odgovriće: "Ti Gospodaru moj!"

-"Ko te je spustio na brdo usred mora i dao ti pitku vodu iz slane vode i dao ti svake noći po jedan plod iako on zrije jednom u godini i koga si molio da ti uzme dušu dok si ti na sedždi pa ti je udovoljio?

Odgovoriće: "Ti Gospodaru moj!2

Reći će mu Allah: "Sve to Mojom milošću i Mojom milošću te uvodim u džennet, pa uvedite Moga roba u džennet i divan si rob bio čovječe!"

Pa je ušao u džennet. A Džibril mi je još rekao: "Sve živo je s Božijom milošću, Muhammede!" (El Munziri)

Navodimo ovu priču kojom Poslanik želi da nas upozori na veličinu blagodati kojima se većina nas koristi ali se na to ne obazire.

Neki neodgovorni ljudi plasiraju riječi: "Zaista su stvari po milosti Božijoj!" da bi obračun izjednačili sa neradom i da naprave obmanu kako bi ispalo da djelo ne utječe na to ko će u dženet ili džehenem nego stvar podpada pod milost Božiju pa uđe u džehenem neko ko je bio pokoran a u dženet neko ko je bio nepokoran.

Ovakve besmislice su se raširile među posljednjim generacijama muslimana pa su zavele njihovu misao i omalovažile njihov trud i kod Allaha im to nije uvećalo ništa osim udaljenost a u vjeri ništa osim neznanja.

Kako će ući u dženet onaj kojeg njegov trud nije pripremio za to a Allah kaže: "Njih čeka kuća blagostanja u Gospodara njihova, On će biti zaštitnik njihov zbog onoga što su činili." ( El En'am 127) i kaže; "Daćemo da takav dženet naslijedi onaj od robova Naših koji se bude grijeha klonio." (Merjem 63) i kaže; "Eto to je dženet koji vamje darovan kao nagrada za ono što ste radili." (Ez Zuhruf 72)

Griješenjem prema Allahu , sigurno se ne stiče Njegova milost i zadovoljstvo a dobro djelo je razlog približavaja njegovoj naklonosti i oprostu.

A u samom vrhu dobrih djela jeste i to  da shvatiš obimnost blagodati koje su ti date i da ih cijeniš pravom vrijednošću, jer ako Allah bude tražio da položiš račun za njih i da pokriješ cijenu postaćeš nemoćan.