NE DOZVOLI DA TE SITNE STVARI NADVLADAJU

ovjekova uplašenost od krupnih stvari ga udaljava od sučeljavanja s njima. Svaki čovjek se boji, da uzme veliki zalogaj otrova, zbog jasne opasnosti,ali vrlo često zanemaruje uzimanje njegovih malih količina, skrivenih  u hrani ili prljavom posuđu, neopranim rukama i slično tome. Otuda zadesi njegovo tijelo isto ono što ga zadesi od smrtonosnog metka i uboda.

Upozoravajući vjernike na činjenje malih grijeha iz straha za njihovu psihičku i društvenu postojanost od njihovog gomilanja,  Poslanik a.s. podstiče svoj umet na oprez, da se čuvaju od njihovog činjenja i da se s vremena na vrijeme čiste od njihovih tragova.

Prvi cilj njegovog poslanstva je suprostavljanje širku i otklanjanje zabluda širka iz misli i svijesti.

U toku svog života on je uspio  da sruši državu idola i da uspostavi umet koji obožava jedino Allaha. On je upozorio ljude na stvari zbog kojih je šejtan, ako ih čine, zadovoljan kao što je zadovoljan njihovim padanjem u  blato širka, riječima; "Šejtan je izgubio svaku nadu da će kipovi biti obožavani u zemlji Arapa, ali će biti zadovoljan kod vas sitnim stvarima koje će na Ahiretu biti uzrok propasti." (Et Taberani)

U vrijeme oprosnog hadža dok je postavljao moralna  pravila, Poslanik a.s. je rekao: "O ljudi, šejtan je izgubio nadu da će biti obožavan u ovoj vašoj zemlji, ali ako mu se pokorite u onome što je van toga, što vi neznatnim smatrate od vaših dijela onda budite oprezni od njega za vašu vjeru."

Karindži veli: "Mi se obično suočavamo sa životnim nedaćama i događajima sa rijetkom hrabrošću i lijepim strpljenjem, a nakon toga dopustimo sitnim stvarima da nas nadvladaju. Kao primjer možemo navesti riječi Samuela Pijera koji u svom dnevniku  o Sir Hary Fanu, dok je privođen na izvršenje smrtne kazne odsjecanjem glave, veli da nije tražio  ni oprosta ni milosti, nego je molio dželata da ga ne udari sabljom po mjestu na vratu u kom je nekada ranije osjećao bol. Za primjer možemo uzeti  i pisane riječi admirala Beerda u njegovom dnevniku o noćima mraka i studeni koje je proveo na južnom polu. On spominje da su se njegovi ljudi zanimali nevažnim  sitnim stvarima, umjesto prijetećim opasnostima koje ih okružuju, a sve to dok je temperatura  zraka bila osamdeset stepeni ispod nule.

Beerd kaže: "Moji su se ljudi prepirali u slučaju da neko od njih zakorači u prostor određen za spavanje njegovom kolegi. Jedan od mojih ljudi izazivao bi gađenje prema hrani zbog kolege koji je navikao da jedan zalogaj žvaće dvadeset osam puta prije nego ga proguta. Ne čudim se tome kad tako sitne stvari kao ove u logoru na polu,  mogu da okupiraju pamet najprivrženijih i najodanijih ljudi."

Karindži prenosi priču o velikom stablu starom četiri stotine godina koje je u svom životu bilo izloženo udaru groma četrnaest puta i odolijevalo olujama četiri vijeka a zatim se dogodilo da ga je napalo jato insekata i sitni gmizavci koji su ga nagrizali i glodali, sve dok ga nisu poravnali s površinom zemlje. Sa lica  zemlje je  nestao šumski div kojeg nisu pokosili gromovi i oluje; nestao je iz svijeta dejstvom insekata koji su tako sitni da ih čovjek može zgnječiti nogom. Zar ne vidiš da smo i mi poput ovog stabla?

Zar i mi ne uspijevamo da se spasimo od oluja života a zatim se predamo sitnicama koje unište naš život. Koliko je boraca hrabro prošlo kroz rat, a ubilo se radi malog problema?

Poslanik a.s. je primjerima iz života sredine u kojoj su živjeli Arapi objašnjavao ove stvari, tako se u hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Mesud kaže; "Čuvajte se sitnih grijeha, zaista se oni gomilaju kod čovjeka sve dok ga ne unište. Za njih Poslanik daje primjer naroda koji odsjedne u pustinji i kad dođe vrijeme jela, jedan čovjek krene da traži drvo, drugi učine to isto sve dok se ne sakupi gomila pa onda potpale vatru i skuhaju ono što su imali." [1]

Prenosi se od Sa'd ibn Dženadeta: "Kad se Poslanik vraćao sa Hunejna, našli smo se u jednom području gdje nije bilo ništa, pa je Poslanik rekao: "Sakupite …, ko nađe nešto, neka donese, ko nađe kost ili grančicu neka donese." Nije prošlo više od sahat vremena a iskupili smo gomilu i Poslanik je rekao: "Vidite li ovo? Ovako se iskupljaju grijesi u čovjeku,  kao što ste vi sakupili ovo, pa se bojte Boga i ne činite mali niti veliki grijeh, jer se svi oni bilježe."

Pametni ljudi su, na osnovu svoga iskustva, znali da se neke sitne stvari pojavljuju iz čovjeka, a da on za njih ne mari, dok ih drugi vide i primjećuju i na temelju toga donose sud o njima ili vide iz njih neobične namjere.

Kao rezultat toga dolaze loše posljedice, kao što se kaže;"

Od malog plamena

veliki požar nastaje!

Svaki razuman čovjek treba da razmišlja o djelima koja čini. Ponekad se ne obazire na njih, zbog malenkosti njihove, ali one mogu dovesti do velikog zla. I kao što je gomilanje malih grijeha pogubno za budućnost čovjeka, isto tako je pogubno za njega što jedan mali grijeh zaklanja dobro koje ga nekad prati.

Žalosno je da ljudi primjećuju kod čovjeka samo lošu osobinu pa zbog toga dignu prašinu a zatim budu slijepi ili se takvi prave  prema svim njegovim dobrim djelima koja čini u životu.

Mišljenje koje se formira samo na osnovu sitnih grijehaa ne i na osnovu dobre strane čovjeka, je neispravno mišljenje i takvo mišljenje rijetko vodi miru i skladu.

Uzvišeni Allah oprašta sitne stvari svakom vjerniku koji teži potpunosti i tu težnju dokazuje svojim djelima, shodno svojim mogućnostima. Uzvišeni kaže: "Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto." (En Nisa 31)

Lijepo je da Allah dž.š., kod nagrađivanja ljudi ne uzima njihove omaške i posrtaje, a lijepo je i od ljudi da se jedni prema drugima ophode u skladu sa ovim pravilom o toleranciji. U tom smislu kaže jedan pjesnik:

"Ako u svim stvarima budeš grdio svoga prijatelja

nećeš naći takva  da ga nećeš grdit,

pa živi sam

il' se druži s bratom

koji će ponekad pogriješit,

al'  ponekad će se i sačuvat.

Ako ti ne piješ već koliko je trun

bićeš žedan,

pa ko od ljudi ima čisto piće

i ko je taj ko je

do u sitnicu čist,

a , znaj,

dovoljno je čovjeku plemenitosti

da svoje nedostatke izbroji."

Ovo pravilo, ako se pravilno primjeni među ljudima u prijateljskim vezama i u nesuglasicama koje se ispriječe u njihovim odnosima, preče je da se primjeni među bračnim drugovima, što bi bilo jako mudro i dobro za uređenje života. Jer, ako je čovjek  neraspoložen zbog greške njegove žene, neka se sjeti da i ona može biti u pravu i da ako čini greške čini i dobro. A ako je žalostan zbog nekih njenih osobina neka pogleda u druge osobine koje će ga uveseliti.

Na ovo ukazuju Poslanikove riječi; " Nek vjernik ne mrzi vjernicu, ako prezire kod nje neke njene osobine biće zadovoljan kod nje drugim osobinama." [2]

Nažalost brojne sitnice su razlog iskrivljene svijesti kod velikog broja ljudi; one potkopavaju njihove porodične veze  i ruše njihova prijateljstva, ostavljajući ih u ovom životu zbunjene i nesretne.

Život, u duhu ovih sitnica ostavlja posljedice kako ih opisuje već spominjani Karindži; "Zaista sitnice u bračnom životu mogu lišiti razuma bračne drugove i prouzrokovati polovicu  poteškoća srca od kojih pati svijet."

To je ono što potvrđuju eksperti poput suca Jozefa Sabata  iz Čikaga,  koji je nakon četrdeset hiljada brakorazvodnih presuda rekao: "Naći ćeš uvijek da su sitne stvari iza svake nevolje koja pogađa brak."

Frank Hajan, javni tužilac u Nju Yorku, kaže: "Polovina prekršaja, koja se predaje krivičnom  sudu, počiva na sitnim razlozima kao što su: prepirka među članovima porodice, uvrijedljiva riječ, riječi poniženja ili prijeteći znak.

Ove sitne stvari dovode do ubistva i drugih zločina. Manji broj  ljudi je  s grubom prirodom, ali nizanje uzastopnih udaraca upravljenih na ličnost, ponos i čast uzrokuju polovicu problema od kojih pati svijet."

Ove riječi, kojima se opisuju razlozi zločina u gradovima Amerike, mogu se u cijelosti prenijeti u opisu razloga zločina koji se događaju i u  drugim gradovima i selima.

U stvarnosti, samo loše poimanje stvari, jak osjećaj lične časti i hitro upuštanje u raspravu i shvatanje da je svaki postupak u stvari ponižavanje, koje se ne da izbrisati osim sa krvlju, plus brojne predrasude kojima se uveličavaju sitnice - pravi su uzrok onoga što vidimo i čitamo o strašnim događajima.

A lijek?

Očistiti ogledalo uma tako da uzima stvarne i realne predstave o onome što se događa; slike koje ne muti pretjeranost i ne iskrivljava strast. A zatim suditi na osnovu takvih slika  sa širokim pogledom. Pogledom koji će postaviti i sličnosti i manjkavosti u jednu stranu i neće zaboraviti dobro ako ga i poprati zlo.

Na taj način biće izbjegnuta nesreća koju osjeća čovjek i greške koje se nađu pri njemu.