TI SI TKANJE SAM PO SEBI

io sam njime zadivljen. Njegove riječi su me zanijele a njegova upustva su me činila ushićenim. Činilo bi me sretnim da budem uspješan kao on u ljepoti izlaganja i snazi utjecaja.

Ali ja nisam ni pokušao da se poistovjetim s njim ili da slijedim njegov metod i mislim da sam i pokušao da ne bi uspio jer me moja narav nadvladava.

Ja zaista idem shodno svojim psihičkim osobenostima kao štvo voz ide  svojim tračnicama i ako izađem van njih odmah zastanem.

Poznajem veći dio mojih prijatelja koji oponašaju čovjeka i u sitnim i u krupnim stvarima želeći u svom približavanju određenom čovjeku da budu slične slike njegovih djela i stanja.

A čovjek o kom govorim je radio kao učitelj u osnovnoj školi u periodu od dvadeset godina.

Od čestog ponavljanja stalno je izgovarao riječ "Tačno!" a u ponašanju mu je posebno upadljivo bilo stalno tapšanje po ramenima kojim bi izražavao svoju nježnost prema djeci nižeg uzrasta. Čudno je da su ga oni  najbolji oponašali u ovim riječima i pokretima kao što su ga slijedili u pamćenju njegovih savjeta.

Ja sam prezirao ovako nepristojan način gubljenja vlastite ličnosti i očekivao sam od tog loš završetak i po učitelja i po njegove oponašatelje, jer ; istinoljubivost, iskrenost, stvaralaštvo, uzajamno svajetovanje i sama istina nestaju u ovakvoj krivotvorenoj atmosferi lošeg ili dobrog kopiranja.

Zašto ljudi ne odrastaju u svojoj prirodi u kojoj ih je Allah stvorio kao  što i biljke  rastu u svojim nasadima, pa se palma ne pretvara u lozu, niti im se plodovi pretvraju u druge. Najlakša stvar za onog ko oponaša jeste da obezvrijedi svoju ličnost  pred onima u kojima on iščezaje kopirajući ih.

Kad oni iznesu mišljenje on ih podrži, a kada zatraže savjet on pohita da pokaže ono što je najbliže njihovim željama!
           Jednog dana rekao sam ovim imitatorima: "Ashabi  Muhammedovi a.s. nisu ovako postupali sa Muhammedom, a on je najveći primjer  za stvorenja.

Kada je tražio mišljenje svojih ashaba o zarobljenicima Bedra, svako od njih je iznio svoje vlastito mišljenje onako kako je on shvatao da treba.

Pa blagi Ebu Bekr daje prednost oprostu a strogi Omer traži kaznu. Na prijedloge svoja dva druga Poslanik je postupio tako što je uporedio prvoga  sa Ibrahimom koji kaže svome narodu: "Onaj ko bude mene slijedio , moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene  ustajao, pa uistinu Ti praštaš i samilostan si." (Ibrahim 36) a drugoga je uporedio sa Nuhom koji kaže; " i Nuh reče: Gospodaru moj ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer ako ih ostaviš oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će griješnika i nevjernika rađati." (Nuh 26-27)

Jasno je da su obojica ashaba tražili istinu na osnovu samostalnog razmišljanja i njihove lične naravi. Ovakav čist i slobodan pristup bez laskanja i poltronstva vodi islamu: "Božijoj prirodi na kojoj je on stvorio ljude." (Er Rum 30)

S  ovakvim čistim karakterom i osobinama oko Poslanika su se okupili ljudi od kojih nijedan  ne vidi smetnju u tome da traži od njega promjenu svog položaja na bojnom polju jer je tako bolje te i Poslanik vidi ispravnost u tom savjetu i prihvata ga.

Kamo sreće da naši prvaci i predstavnici shvate ovu činjenicu.

Oni daju prioritet onima koji svoju ličnost utapaju u njih i pored slabe sposobnosti ili pored potpune nesposobnosti, a odstranjuju sposobne i one sa slobodnim temperamentom iako bi oni sa svojim djelima i misijama krenuli naprijed.

Ovo je katastrofa! Razumio sam da je Staljin povukao jednog službenika s  njegovog položaja  zato što mu je kad god bi ga nešto pitao iznosio mišljenje  za koje je smatrao da će se Staljinu svidjeti .

Od ovakvog službenika se ne očekuje pomoć i na njega se ne može osloniti u poslovima općeg interesa.

Od takvog se oslobodio ruski vođa a da je bio na području islamskih zemalja , nažalost, taj čovjek bi ostao  na položaju sve do svoje do smrti.

Utiranje ličnosti, oponašanje i kopiranje prvaka su bolesti koje nisu pokuđene ni u jednoj oblasti kao što su pokuđene u oblasti vjere, gdje niko ne može postići stepen bogobojaznosti osim sa ispravnom prirodom i karakterom.

Svako pretvaranje - uz nedostatak ovog osnova - ne povećava čovjeku ništa osim unakaženost ili deformisanost.

Prije nekoliko godina slušao sam mladića na pravnom fakultetu - koji je poslije radio u novinarstvu - kada  se obratio jednom velikom skupu ljudi govorio je o temi koja je najviše sličila temi panteizam ili utonuće u Božiju veličinu ili ne znam ni sam precizno: od ovih tema  o kojima su govorile sufije nakon studiranja i gorkog samomučenja a u tome nisu zastali na granici koju određuje islam.

Čuo sam tog mladića, govornika koji se prestavio kao sufijski pjesnik u razgovoru sa Allahom;

"A kada bi mi sinula ideja, osim o Tebi,

u mom umu, bilo kada

- presudio bi o mom otpadništvu!"

Ovaj sud je neispravan. Možemo ga čuti  od njegovih velikih učitelja na polju islamskog misionarstva i ne primamo ga  osim kao prelazak granice i svjesno zatvaranje očiju.

Pa kako ćemo to primiti od mladića kada je između njega i napora tih učitelja ogromna razdaljina.

Sjećanje mi se vraća na dane kada smo bili u nižim razredima. Učili smo napamet odlomke pjesama i proze da bi smo ih recitovali. Moj  kolega je naučio napamet hutbu Tarika  ibn Zijada kojom je podsticao svoje ljude u borbu protiv neprijatelja. Mi smo sebi predočili zapaljene lađe iza nas a špansku vojsku ispred nas a hol škole smo pretvorili u bojno poporište. A što bi se desilo da je vješti učenik zamislio da je on lično Tarik Ibn Zijad? Sama ova pretpostavka te nasmijava a ona je ta koja se dešava u oblasti vjere. Vidio sam omladinu koja je u velikoj potrebi za dugim etapama odgoja i obrazovanja a preskaču ga penjući se na stupanj legende poput stihova Ibn Farida:

A kada bi mi sinula ideja

osim o Tebi

u mom ummu jednog dana

presudio bi sebi

da sam otpadnik.

Otuda ih je njihovo oponašanje nekih velikih učitelja pretvorilo  u velikane - ali samo u njihovim očima i u očima neznaliza.

Zaista odvajanje čovjeka od njegovih odlika i zastranjivanje od njegove intelektualne i psihičke prirode u kojoj nema iskrivljenosti je stvar koja remeti  njegov život i izaziva nemir u njegovom ponašanju.

Čuo si priču o gavranu koji je pokušao da oponaša golubicu u njenom hodu pa niti je hodao kao golubica a niti je letio kao gavran . Teško je čovjeku koji pokuša biti neko drugi osim sam on.

Karindži kaže: "Pitao sam jednog poslovođu o najvećoj grešci koju prave početnici u njegovoj firmi pa mi je odgovorio: "Najveća im je greška što ne startaju na osnovi svojih sposobnosti, pa umjesto da ti kažu svoja stvarna razmišljanja oni pokušaju da ti daju onaj odgovor za koji misle da će se tebi više svidjeti. Ovaj njihov potez ne donosi ploda  jer pravi čovjek vrlo brzo otkrije ovakve ljude."

Psiholog Viliam Džems veli: "Kad bi sebe mjerili po onome kakvi bi trebali biti bilo bi nam jasno da smo mi poluživi a to zato što koristimo samo manji dio naših fizičkih i intelektualnih sposobnosti ili drugim riječima; svako od nas živi u uskim granicama koje on čini unutar stvarnih granica. On posjeduje vrlo različite i mnogobrojne snage ali ih on obično ne primjeti i tako ih ne iskoristi."

Karindži kaže: "Ti si nešto jedinstveno u ovom svijetu. Zaista si ti jedinka sam po sebi. Zemlja od svog stvaranja nije vidjela osobu koja je potpuno ista kao ti niti će u idućim vremenima vidjeti nekoga poput tebe.

Genetika nam kazuje da si ti stvoren kao embrion  - kao rezultat spoja dvadeset tri para kromozoma a svaki od roditelja učestuje s polovinom od tog broja hormona ; ova dvadeset tri para kromozoma učestuju u poprimanju osobina s kojim se ti odlikuješ.

U knjizi "Ti i genetika" kaže Emran Šajnfeled : "Svaki hormon nosi na stotine  gena , a samo jedan gen  može u nekim slučajevima da promjeni život čovjeka. Mi smo zaista stvoreni takvom preciznošću  koja izaziva strahopoštovanje i oduševljenje, i čak nakon susreta tvojih roditelja jednog s drugim stepen vjerovatnoće tvoga izlaska u svijet postojanja jeste kao jedan na prema tristo hiljada biliona, ili drugim riječima  da ti imaš tri stotine hiljada biliona braće i sestara  i svi bi se razlikovali od tebe.

Ti si zaista jedinstven na ovom svijetu pa čini sebe sretnim u ovome i radi na povećanju onoga što ti je priroda dala od  osobina i  nadarenosti".

Kaže Imerson: "Svaki čovjek će doći do perioda u kome će  saznati da je zavist neznanje i da je imitiranje samoubistvo, i da svako treba da se okrene svojim osobenostima i da bude zadovoljan njima onakvim kakvim mu ih je Allah dž.š. dao i da zna da Zemlja iako puna blagodati  neće pokloniti ni zrno pšenice sve dok se ne uloži trud u njeno obrađivanje. Isto tako snaga koju je Allah dž.š. u njega pohranio je  jedinstvena po svojoj vrsti i niko osim njega  ne zna njen obim pa ni on sam ne zna njene domete sve dok je ne isproba."

™ ™ ™

Na ovim naučnim osnovama koje smo naveli i objasnili  komentarisao je magazin Mimberul Islam  riječi Allaha dž.š.; "Svako ima neku stranu kojoj se okreće, pa se natječite u dobrim djelima gdje god se budete nalazili, sve će vas Allah sakupiti, zaista je Bog svemoguć." (El Bekare 148)

Navešćemo ovdje komentar navedenog ajeta koji je rezime onoga što je govorio Karindži i rukovodeći se argumentima koji su navedeni u njemu a uz to  u njemu nema izvještačenosti i samovolje. Komentator kaže: "Ovaj ajeti kerim naveden je u kontekstu izlaganja koje obuhvata govor o kibli i njenoj promjeni iz Kudsa u Mekku… Otuda su mufesiri morali da uoče spoj između njega i teme o kibli i da  pojasne značenja koja on nosi u sebi pa kažu;

1. Strana jest jednako kibla, a od značenja  ajeta na ovo: Svaki sljedbenik vjere ili sekte ima svoju kiblu kojoj se okreće, bio on mušrik , paganin ili sljedbenik knjige.

2. Ona je specifičnost sljedbenika nebeskih knjiga a oni su pripadnici judaizma, hrišćani i muslimani. Pa svi oni imaju svoju posebnu kiblu.

3. Ona je specifičnost muslimana a želi se reći da  svaki narod od muslimana ima smjer prema kabi u čijem pravcu se okreću u namazu, južni ili sjeverni - istočni ili zapadni.

Razlika  osobenosti svake ličnosti

Ovaj ajeti kerim obuhvata i drugo značenje kada navodi da svaki čovjek ima put u životu , ili poseban pravac prema kom se upravlja shodno onome što u sebi nalazi od prirodnih sklonosti ili prilagođavajući se svojim ličnim osobenostima.

Ovdje pod imenom put ne mislimo na to da čovjek u životu ima jasan i poseban princip u politici ili ekonomiji, filozofiji ili sličnom , nego podrazumljevamo široki krug koji obuhvata cijelo čovječanstvo, pripadnike istaknutih i manje istaknutih pravaca.

Ljudi nisu kopije jednog sličnog stalno ponavljajućeg primjerka niti u psihičkim niti u tjelesnim osobinama. Oni su različiti u fizičkom obliku; po visini, debljini - po snazi i zdravlju, po vidljivim svojstvima nosa, oka, usta, čela i ostalih crta lica… To jeste, njihova  tijela i njihova lica nisu ukalupljena u iste kalupe niti urađeni po jednom primjerku… Čak njihova različitost u tim osjetilnim oblastima obuhvata tako precizne stvari na koje se čovjek skoro i ne obazire poput razlike u jagodicama prstiju miliona ljudi.

Ovakva zadivljujuća i začuđujuća različitost koja ukazuje na Božiju moć proteže se i na drugu razliku u psihičkim karakteristikama, ćudima, nagonima, idejama, i sentimentalnosti. Kao što se ljudi razlikuju u vidljivim crtama oni se razlikuju i po psihičkim nevidljivim karakteristikama.

Kako svaki čovjek ima svoj fizički izgled koji ne djeli ni  s kim tako ima i unutarnji nevidljivi koji ga odvaja od bilo koga i po kojem se on razlikuje od svih drugih.

Različitost opredjeljenja srca

Poznato je da vidljiva forma nije ništa drugo do posuda i omot za osobenosti duhovnog bića, i da su unutar njih različiti faktori ti koji upravljaju tijelom u pravcu koji žele i nameće mu različite oblike ponašanja onako kako oni žele, pa priroda ima svoj sud, nagoni svoje zahtjeve, osjećanja svoje naklonosti i želje a misao  svoju logiku i kritički pristup i svoj način razlučivanja. A sve to ne može da se manifestuje u  vanjskom životu osim preko tijela; ne može da ispolji nešto o sebi i otkrije skrivenu istinu osim putem različitih aparata i organa od kojih je sastavljeno tijelo; jer čovjek dok govori ili piše, ili pokazuje svojom rukom, ili korača svojom nogom , ili prodaje i kupuje ili kontaktira s ljudima ili kada se mjenja u različtim, postupcima on se samoodaziva prikrivenim pozivima i diktatu nevidljivih faktora i pokreti tijela nisu ništa drugo do  prirodni izraz želja tih poziva i faktora.

Suština čovjeka nije njegovo tijelo kojem se naređuje i koje prima naredbe, koje biva pokrenuto pa stupa u akciju, biva potčinjeno pa čini ono što mu se diktira i zacrtava - ono je zapravo duhovni spoj koji sakuplja opredjeljenja naravi , nagona, osjećanja i misli u jedan sklad, ili duhovno biće koje karakteriše ponašanje pojedinaca posebnim karakteristikama, i zacrtava mu u umovima ljudi specifičnost u odnosu na druge. Ovaj duhovni spoj ili ovo duhovno biće jeste suština čovjeka i ona mu poklanja njegovo neovisno postojanje, i odlikuje ga posebnostima  različitim od drugih. Budući da ponašanje čovjeka nije ništa drugo osim odraz onoga što mu naređuje njegova narav , njegove sklonosti, njegovi nagoni i njegov razum, zato nije ni čudo da svaki čovjek ima svoj poseban put u kojem niko nema udjela, i svoje opredljenje po kojem se razlikuje od drugih. Sve ovo je sadržano u riječim  Allaha dž.š.: "Svako ima neku stranu kojoj se okreće!" (El Bekare 148) tj. svi ljudi imaju svoju kiblu, stranu - kako navodi imam Kurtubi u svom tefsiru.

Poštovanje ličnosti čovjeka

Allah dž.š. u ovome časnom govoru ne želi samo potvrdu, vijest i navođenje značenja, nego želi da potvrdi trajnu zakonitost i izvorno pravilo od pravila kojima se postiže ispravnost pojedinca i društva.

1. Hoće potvrdu da svaki čovjek ima svoju samostalnu ličnost pa ako on bude održao tu samostalnost i podupirao njene osnove, i čuvao njene ogranke i živio u okvirima svoje posebne osobenosti, u tom slučaju on postupa po Božijem zakonu jer je On želio da čovjek bude sam za sebe cjelina i sistem koji po sebi opstoji… Pa ako on ne bude znao pravo svoje ličnosti pa se bude licemjerno odnosio prema prvacima i njima bliskima ili bude oponašao nekoga od onih koji uživaju veliki ugled u njegovim pokretima, njegovom glasu , njegovom izgledu i načinu obavljanja određenih poslova, ili bude radio van svoje naravi on u tom slučaju stvari čini izvještačenim i pretvara se ljudima  u svojim postupcima. On time krši Božiji zakon , uništava svoju ličnost i mijenja prirodu Božijeg stvorenja koje mu je Allah odredio, a ta promjena je običaj šejitanov koji nije prekinut od kada se on zakleo pred Allah dž.š. " i zatim ću im naređivati pa će oni mjenjati prirodu Božijeg stvorenja!" (En Nisa 119)

2. Želi (Allah dž.š.)  potvrdu da svaki čovjek ima pravo biranja pravca koji želi za služenje njemu samom i njegovom narodu, tj. ima pravo da živi slobodno u krugu dobrog i solidarnog društva. Njegovo upravljanje mora proisticati iz njegovog srca i njegove savjesti, pa Allah kaže; "Kojoj se okrećete" a to znači da svaki čovjek ima pravac u kome se on usmjerava a to opet znači da on u tom pravcu okreće svoje lice i sebe samoga. I kada ga prislimo na drugu prirodu mi smo ga naveli na nasilje a u njegove psihičke faktore unijeli smo pometnju što opet ulazi u mjenjanje prirode stvorenja.

Allah želi da potvrdi slobodu mišljenja svakog čovjeka, pa svaki čovjek ima pogled na život njemu svojstven i niko ne zna u kom se kutu krije istina i dobro. Mnoge mudrosti koje ponavljaju mudri ljudi u svojim intelektualnim horizontima  iz njihovih ličnih pogleda  ne ostavljaju nikakvog traga u čovjeku jer su one skrivene  u uglu nepoznatog  sve dok ih  neko ne objasni jednostavnim primjerima…

Pogled na  život sa njegovih različitih aspekata garantuje nam da će obuhvatiti najširi dio tačnosti i dobra, ili je on neka vrsta intelektualnog pomaganja radi otkrivanja onoga što je u svemiru od vidljivih i nevidljivih koristi kako za pojedinca  tako i za zajednicu. Zbog toga nas je Allah dž.š. stvorio različitima u prirodi razmišljanja i zbog toga je svakome od  nas dao posebno stajalište iz kojeg promatramo ovaj život. Sloboda razmišljanja ne znači to da je on slobodan u angažovanju ili neangažovanju svojih intelektualnih sposobnosti, pa da ako hoće može razmišljati i aktivirati svoj um a ako hoće  može da ga zapostavi. Ne, zaista svaka sposobnost koja nam je darovana od Uzvišenog  ima pravo kod nas a to pravo je njeno aktiviranje i njeno korištenje u onome za što je ona i stvorena a to je bit  zahvale Allahu dž.š…. A što se tiče njegova zapostavljanja i zanemarivanja to je nezahvalnost i negiranje Božijih blagodati. A uz to je uskraćenost i nesreća…

A koja je vrijednost čovjeka kada živi sa zapostavljenim i neangažovanim razumom?!

A koja je vrijednost naroda kada milioni njegovih ljudi žive daleko od istraživanja i spoznaje istine u stvarima?

Pokušaj da shvatiš obim koristi koja prolazi pored njih, te ukočenosti i zaostalosti koja ih snalazi jer su zapostavili traženje istine i dobra ili im ne pridaju dovoljnu pažnju.

Konačan stav o slobodi mišljenja jeste da je to prirodno pravo čovjeka, ali to pravo poprima svojstvo nužnog zaduženja i misije koja se mora izvršiti. Sloboda mišljenja jeste čuvar pravednosti u narodu i branik koji priječi vlastodržcima da zloupotrijebi pravo ljudi samovoljom. Tiranska vlast ne može se uspostaviti osim nad satranim umovima i nad neangažovanim razmišljanjima te ograničavanjem razuma da posmatraju stvari osim iz ugla koje im dopušta tiranija. .. Tu istinu davno je shvatio faraon Egipta pa je objelodanio ukidanje slobode mišljenja riječima; "Savjetujem vam samo ono što misli, a na pravi put ću vas samo ja izvesti." (El Mu' min 29)

On je odlučio da zaustavi sposobnost razmišljanja pa nije dozvolio da mu narod ima svoje mišljenje mimo onog što on misli. A to  je brisanje sposobnosti i promjena Božijeg stvorenja - što je suština šejitanovog djelovanja.

Mogućnost nereda i podjele

Šta bi se desilo da svako od nas postane slobodan u svom razmišljanju i težnjama, u svojoj osobenosti te svom pogledu na život?

Nije li dozvoljeno da nas to dovede do meteža i razjedinjenosti, suprotnosti i da budemo time iskušani škrtošću i strašću samodopadanja?

Zaista ovi principi mogu biti sačuvani ako je ljudska priroda stvorena od čistog dobra kojeg ne obuzima misao o zlu ili priprema za nj…, međutim , pošto čovjek u svojoj prirodi nosi odlike prljavštine zaista bi oslobađanje tih principa bez ikakvih ograničenja  bilo oslobađanje sbnaga zla koje bi prouzrokovale nered na Zemlji. Povećao bi se broj bestidnika i bezvrijednih, saradnja bi se smanjila a proširila bi se pokuđenost, otežalo bi se objedinjenje članova ummeta u javno mišljenje i slučaju bi se prepustilo njegovo jedinstvo i interes.

Garancija ispravnosti i jedinstva

Zbog ovoga vidimo da časni ajet postavlja uslove i određuje ograničenja koja uklanjaju od nas lošu stranu tih principa i garantuju njihovo dobro kako kaže Uzvišeni; "A vi se potrudite da druge čineći dobra djela preteknete ma gdje bili Allah će vas sve sabrati, Allah zaista, sve može." (El Bekare 148)

Pa kada svaki čovjek ima svoj poseban pogled  nužno je da taj čovjek ima tačno definisani cilj koji će ga uređivati i činiti ga uspješnim. Ne možemo da sagledamo pravac čovjeka koji nema definisan cilj osim da on bud glup ili lud.

I niko ne spori da cilj jednog čovjeka  treba da bude dobro , a to je  nešto što je usađeno u svakoj prirodi i svakoj vjeri. Zbog toga nam Uzvišeni Allah naređuje; "Pa se natječite u dobrim djelima!" tj. "dobro" učinite vašim ciljem u svakom pravcu u kom se usmjerite. Ako je cilj jasan  postići se jedinstvo umeta .

A kada je cilj dobro onda će ispravnost biti postignuta.