POSLANIKOVA PRODUHOVLJENOST
bične duše imaju trenutke u kojima su potpuno slobodne od sujete i grubosti i uzdižu se na viši nivo u kom sa svojim mislima i osjećanjima žive u čistoj i neporočnoj atmosferi..
U takvom stanju one se ne zadržavaju dugo, nego padaju na niži nivo i tu žive veći dio vremena da bi iz te pozicije posmatrale upotpunjenost koja ih je bila obuzele poput trenutnog blijeska..
Velikodušni imaju ulogu šireg značaja i dalekosežnijeg uticaja. Oni kroz nju upravljaju životom te imaju svjesnije razmišljanje i jača osjećanja.
Takvi su na visokom nivou ponašanja i vrlo rijetko pokliznu u njemu.
Takve duše su poput ptica koje su naviknute na visove i ne spuštaju se osim povremeno. A kada se i spusti ne ostaje osim onoliko koliko joj je potrebno da zamahne krilima i odleti otkud je i došla.
Allah je tako stvorio ljudske duše i tako su se ponašale još od Ezela.
Duše su među običnim ljudima sputane u okove njihovih ličnih zahtjeva i tek se ponekad toga oslobode.
Među uglednicima im je omogućeno oslobađanje od većine ovih okova mada se nekada neki od njih pripije uz njihove noge pa ih optereti.
Pa ako je pozicija običnih ljudi niža od pozicije uglednika onda među ovim prvacima ima razlike u dobru i vrijednostima poput razlike u udaljenosti među zvjezdama.
Ljudi razmišljaju o odlasku na neke zvijezde jer su one relativno blizu dok stizanje do nekih od njih i u mislima zastane jer prodor do njih ne može napraviti ništa do li lutajuća mašta..
Božija mudrost je zahtjevala izbor nosilaca objave iz najodabranijih od velikana a oni su istaknuti odabranici u svim stvarima.
Kada bi se organizovalo opće takmičenje između nosilaca sposobnosti i velike nadarenosti sigurno je da bi Božiji poslanici bili prvaci u njemu..
Oni su osobe s kojima se niko ne može ravnati u oštroumnosti i odlučnosti, u dalekosežnosti ciljeva i mudrosti te u njihovom sveobuhvatnom shvatanju stanja duše i prirode društva.
Velika je greška da smatraš te poslanike u nekoj mjeri dobrim i jednostavnim zbog njihovog vođenja ljudi u vjekovnoj zaostalosti i jednostavnosti.
Ne, nikako. Jer vođenje naroda kako u dalekoj prošlosti tako i u sadašnjosti ne povjerava se osim ljudima kojima je podarena duhovna snaga koja im osigurava zaštitu i okuplja oko njih velike mase ljudi.
Na tu istinu skreće pažnju i ovaj Kur'anski ajet; "I sjeti se robova naših Ibrahima, i Ishaka i Ja'kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom; da im je uvijek bio na umu onaj svijet: i oni su, zaista, u Nas od dobrih odabranih ljudi." (Sad 45-47)
Pa jesi li razumio tajnu njihove veličine u svjetlu ovog ktratkog opisa? "Čvrstih i dalekovidnih!"
Oni posjeduju veliku snagu i oštroumnost! Oni su smjeli koje ne snalazi nemoć i oštroumni koje neće ocrniti neznanje. Oni su izabrani iz generacije kao što se drag poklon izabire iz raznovrsnih vrsta mirisnog cvijeća gdje se ostavlja lijepo da bi se odabralo najljepše.
U prošlom, sadašnjem i budućem životu Objava je bila - i još je uvijek - zaštitnik koji čuva Zemlju od nestanka i civilizacije kako se u njima nebi izmješalo ispravno sa zabludom.
Nećeš pogriješiti - dok gledaš uzvišenu objavu kao čuvara - ako ti se pokaže kao svijetla kruna koju ukrašava veličina i moral i koju uljepšava čvrsta ubjeđenost i iskrenost koja se jasno pokazuje između nebeskih upućivača tako jasno da skoro zatre sve mimo toga.Ko su ti časni upućivači?Koji je taj podignuti putokaz?
Oni su poslanici kojima je naloženo da upućuju ljude tokom prvih vjekova.
Posljednji Božiji poslanik bio je obavezan da upućuje ljude sve preostalo vrijeme. Poslan je s knjigom koja ostaje među ljudima sve dok dana i noći bude.
Među tim čestitim i ispravnim uočavaš - u skrušenosti i miru - Muhammeda ibn Abdullaha nosioca posljednje objave, stjecište akaida i vrlina za koje sudbina veže ispravnost i prethodnih i potonjih.
On je oličenje uzvišenih vrijednosti u jenoj cjelini od mesa i krvi, možeš ga prepoznati vrlo lahko iz knjige s kojom je i došao i iz mudrosti koja izvire iz njegove logike. Ali ti nećeš moći stupiti u vezu s njim osim ako za sebe odabereš visoke vrline po kojima je on živio.
A što se tiče onih koji se zadržavaju od početka samo na sebi oni sigurno nikada s njim neće stupiti u vezu.
Griješnici koji žele pokajanje, neznalice koje traže znanje, zbunjeni koji traže opredjeljenje, neodgovorni koji tragaju za savršenstvom.
Svi oni u svom nastojanju da dođu do cilja saznaće mnogo o Muhammedu jer će doći do upute uz pomoć njegovih znamenja i okoristiti će se njegovim savjetima.
Onaj koji potcjenjuje samoga sebe , svoj um i svoje srce nikada neće upoznati Muhammeda.
Zaista od odlika velikih duhovnih vođa jeste da one u čovjeku podstiču aktivnost kad im se približi i aktivira njegovu skrivenu snagu da bi služila najvećoj isitni u mjeri u kojoj su joj date.
Pa ako se nacionalnim vođama pružaju velike prilike za služenje domovini na primjer radeći na njenom preporodu i uzdizanju njenog ugleda onda duhovne vođe svojim pomagačima i slijedbenicima pružaju veće mogućnosti za stjecanje savršenstva a zatim za njegovo prenošenje u ljudsku svakodnevnicu da bi ovaj život na taj način bio bolji i sretniji.
Otuda je naša tvrdnja; " Ne poznaje Muhammed a.s. onaj ko je zatvoren u tamnicu niskih želja ili izbjegava pomoć istine i dobra."
Izvori inetelektualnog i sentimentalnog života u Muhammed a.s. izviru iz njegove spoznaje Allaha dž.š. i njegovog stalnog sjećanja na njega i uzimanja velikog udjela iz samih značenja Božijih lijepih imena.
To zato što je Allah dž.š. stvorio čovjeka po njegovoj prilici, postavio ga upraviteljem na Zemlji da bi bio njegov namjesnik, opskrbio ga iz nje… i ne samo to nego mu je naredio da iskorištava njena dobra i upravlja njome te mu poručio da poštuje svoje božansko porijeklo i da se od toga ne spušta na nivo prašine i šejitanovih spletki.
Treba da bude znan, ponosan, moćan , plemenit, milostiv, darežljiv i sve drugo na što upućuju lijepa Božija imena od osobina savršenstva i znakova ljepote i uzvišenosti.
I svijet - od postanka pa do svoga konačnog kraja - ne poznaje čovjeka koji je bio zaokupljen visokim promatranjem i da je hodao po zemlji sa srcem i bio na nebu kao što je bio Muhammed a.s.
Zaista je on najbolji koji je ostvario u sebi i u onima oko sebe život upotpunjenog čovjeka.
Produhovljeni čovjek kojem je data uloga Allahovog namjesnika da prenese djelove stvarnog značenja ove velike zadaće.
U intelektualnom i sentimentalnom nasljedstvu koje je ostavio Muhammed a.s. naći ćeš sve elemente uz pomoć kojih svaki čovjek može ispravno da obnovi svoju ulogu u ovom životu.
Pogledaj ovu snagu osjećajnosti i njihovu toplinu u dovama; "Prenosi imam Ahmed, Ebu Davud i En Nesai od Zejid ibn Erkama da je Poslanik po završetku namaz govorio;
"Bože naš Gospodaru i Gospodaru svega postojećeg!"
"Ja sam svjedok da si Ti Gospodar Jedini i da nemaš druga!"
"Bože naš Gospodaru i Gospodaru svega postojećeg!"
"Ja sam svjedok da je Muhammed Tvoj rob i Tvoj poslanik!"
"Bože naš Gospodaru i Gospodaru svega postojećeg!"
"Ja sam svjedok da su svi ljudi braća".
"Bože naš Gospodaru i Gospodaru svega postojećeg učini me Tebi iskreno odanim i moju porodicu u svakom satu ovog i onog života."
" Veličanstveni i plemeniti, čuj i usliašj moju dovu!"
"Allah je Najveći,najveći, svjetlo nebesa i zemlje!"
"Allah je najveći, najveći, Allah mi je dovoljan i divan je On zaštitnik .
"Allah je najveći, najveći."
Zaista jezički termini nisu u stanju da prate ovaj nabuljali izljev u svakoj dovi u kojoj se Poslanik pobožno obraća pribjegavajući ponavljanju u jendoj rečenici da bi otkrio ono što se krije u njegovim grudima od ljepote, ljubavi i slavljenja.
U vanjskoj formi to je ponavljanje jedne riječi a u suštini to je odraz obnovljenih formi značenja odanosti i čežnje.
U ovoj dovi središnju poziciju zauzima svjedočenje Poslanika njemu samome da je on poslanik između tevhida i potvrde da su svi ljudi braća.
Šta znači kad Poslanik kaže svom Gospodaru: "Svjedočim da je Muhammed Tvoj rob i poslanik!"?
To je primjer upornosti u prenošenju poslanstva i emaneta svim ljujdima ma koliko to poricali i njega negirali. Zaista, čovjek koji osjeća da se čitav svijet čudi njegovom poslanju, i da snage zla žele da ga u tome poljujaju i da one ponekad uspiju u svojim zavjerama prema njemu i čine da osjeti slabost i osamljenost, zaista, ovaj čovjek vidi sasvim prirodnim da za sebe posvjedoči istinu da bi to ponovljeno svjedočenje bilo pravi odgovor onima koji ga poriču i negiraju.
Ono dolazi nakon što je Džibril postavio u njegovo srce drugo svjedočenje od Allaha i od meleka koje potvrđuje ovu istinu; "Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna, a i meleki svjedoče, a dovoljan je Allah kao svijedok." (En Nisa 116)
I ti ćeš čuti odjek objave kako šalje ovo svjedočenje po drugi put, pa osjećaš u njenoj intonaciji glas nosioca istine kako prkosi lažljivcima i sramoti ih u njihovoj laži i nastavlja u spominjanju jasne istine koja je kod njega čvrstih argumenata.
-"Reci; Ko je svjedok najpouzdaniji? - I odgovori:"Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih dopre opominjem. Zar vi zaista tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova? Reci; "Ja ne tvrdim!" Reci: "Samo je On Bog i ja nemam ništa s tim šta vi smatrate druge Njemu ravnim." (El En'am 19)
Ko promatra životopis Muhammed a.s. vidjeće da oštrina intelektualne pažnje dominira njegovim životom.
Pažnja nama sličnih ljudi javi se zbog iznenadnih razloga da bi se osjećanja primirila po njihovom nestanku..
Muhammed a.s. je bio cijeloga dana skoncentrisanih misli, vrlo rijetko bi ga snalazila odsutnost. Pa kada bi spavao ova jaka osjetljivost pretočila bi se na njegovu duhovnost pa bi i u tom stanju bio budnog srca.
Dnevna pažnja i noćna budnost počivaše na stalnom usmjeravanju ka Allah dž.š. i nesvakidašnjoj privrženosti Njegovom spominjanju.
Kada bi legao u postelju rekao bi; "Moj Gospodaru predajem svoje lice pred Tobom, svoje stanje prepuštam Tebi, svoja leđa utječem Tebi iz straha i nade. Ti si utočište i spas. Vjerujem u Tvoju knjigu koju si objavio i Tvog poslanika kojeg si poslao."
Pogledaj u ovu potpunu predanost Allahovom zadovoljstvu, zatim ovaj završetak u kojem Poslanik oglašava svoje vjerovanje u sebe i u knjigu koju je primio.
Zaista je to - kao što sam naveo - velika odlučnost i upornost.
To je također potvrda od strane onogo koji poziva u vjeru da je on prvi koji se odaziva dužnostima svog poziva, zahtjevima svoje misije ,naredbi Božijoj, Njegovom propisu, Njegovoj sankciji i Njegovim obredima .
Prenosi se od Ibn Abbasa r.a. da je Poslanik u toku noćne molitve govorio: "Bože Tebi zahvala pripada, Ti si čuvar nebesa i Zemlje i onoga što je na njima!"
"Tebi hvala, Tebi pripada vlast na nebesima, Zemlji i onome što je između njih!"
"Tebi hvala, Ti si svjetlo nebesa i Zemlje i onoga što je između njih!"
"Tebi hvala, Ti si istina, Tvoje obećanje je istina, susret s Tobom je istina, Tvoje riječi su istina, dženet je istina, džehenem je istina, poslanici su istina, Muhammed je istina, i kraj ovog svijeta je isitna."
" Bože moj , Tebi se predajem, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam u Tebe se pouzdajem sa Tvojom pomoći i radi Tebe se parničim i Tebi se obraćam za rješenja, pa, oprosti mi što sam ranije učinio i što sam otehirio, što sam objelodanio i što sam zatajio, Ti si onaj koji je ranije i poslije isključivi Gospodar, nema drugog boga osim Tebe. Nema nikakve akcije niti energije osim s Allahom."
Mi iz iskustva znamo da čisto promišljanje i razgovor sa Allahom neće biti iskreno osim daleko od ljudi, daleko od njihovih besmislica i beznačajnih stvari. Pa otuda takvo stanje jeste poznato samo onima koji žive izolovani.
Oni koji se bave proučavanjem Poslanikova života vide u njegovom vladanju ono što je oprečno ovom što sam naveo. On je rješavao probleme kako pojedinaca tako i zajednice i pitanja prijatelja i protivnika, odredbe o ratu i miru, probleme vezane za stanje duše i osjećanja te različitih mišljenja više od bilo kog drugog u ljudskom rodu. A uz sve to njegova duhovna čistoća i intelektualna snaga ničim nisu oskrnavljene. Ostavljao je dubokog traga na druge a nije podpadao pod ničiji uticaj. On je aktivni usmjerivač a ne onaj koga drugi usmjerva...
Unapređivanje njegovih moralnih, kulturnih, duhovnih vrijednosti jeste dio njega. Taj dio ga uvijek prati i njegova vrijednost je jednako postojana i bez pripreme.
A što se tiče drugih istaknutih ličnosti? Njihovo moralno uzdizanje je rezultat njihovog napora stečeno posebnim sredstvima i specijalnim samokontrolama.
Oni su u pravu kada se boje njegovog gubitka ili umanjenja njegovog inteziteta kroz dodir sa neznalicama.
Ti vidiš ovog plemenitog Poslanika među skupinom Arapa u različitim , bučnim zajednicama kako upućuje svoje odmjerene riječi da ne znaš kojoj bi se više divio; finoći duše koja prati njegove riječi ili ljepoti sklada kojim povezuje svoj iskaz!?
I ni jednoj od ove dvije stvari ne približava se niko do li čovjek vičan peru koji za sebe traži čistoću, mir svojim mislima, a potom piše s razumijevanjem smirenošću i dostojanstvom.
Nema sumnje da je izvor ovog stalnog uzdizanja i snage koja ga prati od veze njegovog srca sa Gospodarom Zemlje i neba te kretanja njegovih misli u sistemu kojeg nemogu razumiti ni velikani a kamoli neznalice.
Prirodno je da nosilac ovog poslanstva živi tokom svog života čist od svake mahane i čist od svakog prijekora.
I ne poznaje se u njegovoj tajnosti i javnosti, zadovoljstvu i srdžbi ništa osim ono što teži ka višem cilju.
Nema velikana a da nema spoticanja do te mjere da su ljudi navikli da praštaju jedni drugima greške koje nemogu izbjeći ali ima i takva kategorija ljudi u čijem napitku nema ni sitne prašine.
Oni su dobri izabranici između Božijih robova.
U svijetloj prethodnici ove čiste skupine jeste istaknuti vođa, milost koja daje uputu, zaštićeni poslanik, Muhammed sin Abdullahov.
Salavat na njega i njegove od prethodnika i potonjih!
|
