KAKO OTKLONITI UZROKE UZNEMIRENOSTI

ičem kao istini nije učinjena nepravda, a da su to ljudi dopustili, skrštenih ruku, bez protivljenja.

Vrlo je malo onih koji je poznaju, a još manje onih koji je cijene i žive po njoj. Zaista su pretpostvake i iluzije ono što vlada svijetom. Ako pokušaš naći istinu, kroz veći dio onoga što vidiš i čuješ, smoriće te to traženje. Na hiljade je časopisa i radio stranica koje preplavljuju svijet ujutro i navečer, a ako bolje osmotriš ili pogledaš u ono što pišu i što govore, nećeš naći ništa  osim laži u kojima je smješteno malo istine. Istina je poput zvijezde, koja skoro da se ugasi u noćnoj tami.

Koliko je vjera na polju akaida,  nastalo na lažnom govoru i praznovjerju.

Koliko je žudnji, u oblasti politike, pravdu učinilo nepravdom  i snage koja je dobro pretvorila u zlo.

Zato Allah dž.š. svome Poslaniku i svakom iskrenom kaže: "Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na zemlji oni bi te od Allahovog puta odvratili, oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore." (El En'am 116)

I kaže: "Pa ako oni posvjedoče ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za željama onih koji naše dokaze drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju." (El En'am 150)

I kaže: "Većina njih slijedi samo pretpostvake; ali pretpostavke nimalo nisu od koristi Istini, Allah uistinu dobro zna ono što oni rade!" (Junus 36)

Najbolje za čovjeka je, u svijetu u kojem je istina zapostavljena na ovaj način,  da se zalaže da je otkrije i da je prihvati i da se na nju vraća kad god ga neke struje udalje od nje. Možda je ovo tajna toga da Allah traži od svakog vjernika da ga moli za uputu i obavezuje ga da ustraje u tome.

U svakom obaveznom i dobrovoljnom namazu stoji čovjek pred svojim Gospodarom i govori: "Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne naput onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali." ( El Fatiha 6-7)

A šta je to "pravi put"?

To nisu tračnice postavljene po nekoj zemlji, niti most napravljen ondje ili ovdje, to je sistem življenja kojeg uspostavlja čovjek za sebe kroz životne probleme i linija kojom se traži ispravnost kroz brojna mišljenja.

Ovakvo traženje pravog puta zahtjeva trud i napor, te molbu za Božijom podrškom, jer Božiji poslanik je, kada bi ga obuzela neka stvar, pribjegavao namazu i dodavao svojoj odlučnosti i snazi Božiju moć i snagu.

Ponekad čovjek luta po ovoj Zemlji zbunjeno, a nekada loše procijeni situaciju u kojoj se nalazi. Pod pojmom loše procjene stvari, misli se kad čovjek prelazi iz zablude u još veću zabludu i ne zna se ponašati pred obavezama koje stoje pred njim i pred krizama s kojima se suočava.

Uzvišeni Allah je zabranio čovjeku da slijedi pretpostavke riječima: "Ne povodi se za onim što ne znaš i sluh i vid i razum , za sve će se to zaista odgovarati."  (El Isra 36)

Pa neka čovjek koristi svoj razum i svoja čula u spoznaji onoga što ga okružuje i neka sebi zacrta put kojim će ići daleko od pretpostavki i izmišljotina.

Kaže Karindži: "Ostalo je da naučimo tri koraka koja se moraju poduzeti da bi se riješio neki problem, a ta tri koraka su:

1.Izvuci činjenice,

2.Razmotri te činjenice,

3.Čvrsto zauzmi stav, a potom radi po njemu,

I kaže: "Ako želimo da riješimo naše probleme koji pretvaraju naše dane i naše noći u neizdrživi pakao, onda moramo poduzeti ova tri navedena koraka!"

Da , zaista u tome nema izbora. A prvi korak nameće nam promatranje svega oko nas da bi sakupili jasne činjenice, da bi temeljili naše ponašanje na njihovim osnovama. Skupljanje ovih činjenica je obaveza, iako je to teško za čovjeka.

A zašto je to čovjeku teško?

Zato što ga ljubav prema nečemu čini slijepim ili gluhim, a isto tako  i mržnja. Stoga se kaže:

Oko zadovoljstva

mahani svakoj je veo,

a oko mržnje

i vrlinu mahanom vidi.

Kao što  ljubav i mržnja, tako i druga psihička stanja  utječu na čovjekovo razmišljanje i čine ga da daje svom životu boju njegovih ličnih osjećanja i ne  može da ih vidi u njihovom pravom obliku.

Ponekad čovjek odluta od realnosti zbog slijeđenja nekog običaja ili nekog ranije formiranog mišljenja, koje nema nikakve osnove. Ako čovjek odluta od realnosti, pa kako onda da uspije ispravno riješiti životne probleme sa kojima se suočava!?

Zaista su brojni ljudi u neznanju iako to oni ne primjećuju. Zbog te činjenice vidim brojne ajete kako završavaju riječima:

"Eto tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili. (El Bekare 219)

"Zašto ne razmislite?" (Junus 3)

"Eto tako vam Allah propise svoje jasnim čini da bi ste vi rasuđivali!" (El Bekare 242)

Karindži kao da pojašnjava ove ajete kada govori: "Zaista, mi vrlo malo vodimo računa o činjenicama, pa ako se i dogodi da neko od nas pokuša iskristalisati činjenice , zaista, on prihvati od njih samo ono što odgovara njegovom razmišljanju i ne obraća pažnju na ono što se sa njegovim mišljenjem sukobljava, tj. on traga samo za činjenicama kojima potvrđuje svoje djelovanje ili mišljenje."

Endrih Morov kaže: "Sve ono što se slaže sa našim težnjama, ličnim željama je logično u našim očima. A sve ono što je suprotno našim željama raspaljuje u nama srdžbu. Pa zašto je onda začuđujuće da nam je teško stići do riješenja nekog problema? A to bi bilo kao da neko pokuša riješiti jednostavan zadatak sa pretpostavkom da su dva i dva - pet. A šta je lijek tome?

Lijek je u tome da razdvojimo naša osjećanja i naša razmišljanja i da iskristališemo činjenice posmatrajući ih neutralno…"Naredni korak u sakupljanju činjenica, je pokazati potpunu smirenost u susretu sa njima, zato što strah od događaja nevodi ka njihovom riješenju nego vodi potpunom utapanju u njih.

Život velikog broja prvaka i heroja je pun teških momenata iz kojih nisu izlazili, osim uz ograničavanje straha i prepuštanja razumu.

Kada je skoro došlo do sukoba između muslimana i mušrika u haremu Mekke i kada su sve vrste provokacija Poslanika i ashaba dosegle svoj vrhunac, Božiji poslanik je tugu, koju je osjetio, prigušio i naredio svojim drugovima da odbace od sebe brige, te da prihvate ugovor kojim će se spriječiti prolijevanje krvi i proširiti sigurnost. Povodom tog događaja objavljen je i ajet: "Kada su nevjernici - srca svoja punili žarom, žarom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog čega će postati pravi vjernici a oni i jesu najpreči i najdostojniji za to, a Allah sve zna." (El Feth 26)

Riječ "smirenost" je spomenuta na mnogo mjesta i ona gdje god se našla, ukazuje na ono što iman učvršćuje u dušama od smirenosti, čija je osnova bliskost sa Allahom, prihvatanje Njegovih odredbi i manifestovanje i ispoljavanje Njegove pomoći u svim teškim uvjetima.

Ponekad se čovjek nađe pred dugim nizom mogućnosti izlaska iz nastalih poteškoća i kada ih sve razmotri, uvidi da je i najbolja od njih gorka. Nekad se okrene oko sebe, pa ne nađe nikoga iskrenog ili do krajnosti odanog. Ovakva razmišljanj se gomilaju kada oslabi vjera u Boga i sigurnost u sebe. A što se tiče vjernika, on bira mogućnost koja je najbliža smirenosti i iskrenosti, a potom ne razmišlja o onome što će se kasnije desiti: "Reci: "Dogodiće se samo ono što nam Allah odredi , On je Gospodar naš i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju." (Et Tewbe 51)

Zaista čovjek biva iskušan ovim iluzijama više nego je iskušan činjenicama i biva poražen prije nego ga poraze događaji života.

"Onima kojima su ljudi rekli: "Svijet se skupio radi vas, pa ga se bojte!" To im je povećalo vjeru i rekli su: "Dovoljan je nama Allah i divan li je On zaštitnik!" Oni su se vratili (s Bedra) s blagodatima od Allaha i obiljem , nikakvo ih zlo nije srelo i postigli su da Allah bude s njima zadovoljan. Bog je najveći dobročinitelj." (Ali Imran 173-174)

Na ovo ukazuje i stih El Mutenebijja:

Strah je ono što mladića plaši,

a sigurnost je ono što njemu djeluje sigurno!

Pa, ako čovjek spozna činjenice, koje su s njim povezane ,i sakupi ih bez čuđenja i divljenja, ostaje pred njim još jedan korak, a to je da postupi razborito i odlučno i da ispoštuje odluke do kojih je došao. Poznajem mnoge ljude kojima  nedostaje ispravno mišljenje, iako posjeduju oštroumnost kojom mogu otkriti ono što izaziva strah. Oni nemaju koristi od svoje razboritosti ,jer su neodlučni, pa ostaju na svom mjestu ograničeni osjećanjima zbunjenosti i straha. Ova osobina je pokuđena kod onih koji su razumom obdareni.

Ako imaš svoje mišljenje,

budi odlučan,

jer neispravnost mišljenja

u tvojoj je neodlučnosti.

Da, zaista, nakon što se stvari objelodane, ne ostaje mjesta ničemu osim brzom djelovanju, shodno tom formiranom mišljenju.

Kaže Uzvišeni Allah: "I dogovaraj se snjima a kad se odlučiš onda se pouzdaj u Allaha jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega." (Ali Imran 159)

Zaista period dogovaranja, po nekom pitanju, ne smije dugo da potraje, nego je to samo jedna etapa koja prethodi obaveznom djelovanju. A kada počneš sa djelovanjem, onda koračaj smjelo ka njegovom svršetku i porazi uzroke zastajanja i straha. Oslonimo se na Allaha  i ostanimo na tome sve dok u potpunosti ne završimo taj posao.

Kaže Karindži: "Pitao sam  Filipsa Vajta, poznatog biznismena, kako je izvršavao svoje odluke pa je odgovorio: "Našao sam da konstantno razmišljanje o nekom problemu, kada pređe određenu granicu, izaziva uznemirenost i prouzrokuje nestabilnost, i zaista ponekad konstantno razmišljanje donosi štetu koju treba izbjeći, zato kada doneseš odluku, budi odlučan u njenoj sprovedbi bez okretanja unazad."

Kaže Vilijam Džejms: "Kada doneseš neku odluku i počneš sa njenim provođenjem, stavi pred svoje oči samo stizanje do rezultata, i nemoj da misliš na nešto drugo, nemoj biti neodlučan i nemoj stvarati sebi sumnje i iluzije i nemoj da se okrećeš unazad, nego odlučan budi u njenom provođenju."

A istina je da se velika čovječnost ne poznaje i ne prepoznaje osim na polju smjelosti i hrabrosti i da slava, uspjeh i stvaralaštvo ostaju samo slatki snovi u dušama ljudi, ukoliko ih ljudi svojom aktivnošću ne pretvore u stvarnost.

Pa kao što je neodlučnost povreda muškosti, ona je isto tako obezvređivanje imana, i u tom kontekstu vidimo Poslanika a.s. kako prezire odgađanje borbe nakon što su njegovi ashabi krenuli prema njoj. Njegovo mišljenje kada su mušrici došli na brdo Uhud bilo je da ih pusti da uđu u grad, a potom da otpočnu s njima borbu. Većina mladića smatrali su da treba izaći pa se boriti van grada, svojim žarom i brojnošću pridobili su ljude za svoje mišljenje, pa je i sam Poslanik pristao na ovo (borbu s neprijateljem van grada). Osjetili su ti mladići da su možda primorali Poslanika na nešto što nije mislio, pa su predložili da se borba ipak vodi u gradu, ali Poslanik nije prihvatio ovo odstupanje od prvobitne odluke, i tako je izbjegao neodlučnost riječima: "Ne priliči poslaniku, kad već uzme oružje da ga odloži prije nego stupi u borbu!" Zato svoje životne odluke, donosimo mudro zacrtavajući sebi jasan put u budućnost, a zatim naprijed kročimo bez zaustavljanja na preprekama i bez obaziranja na prigovore većine ostalih. I budimo ubjeđeni da Allah dž.š. voli kod nas ovakvo ponašanje, jer on mrzi kukavice i pomaže one koji se na Njega oslanjaju.